Tema

Uvažavajte različitosti prilikom kreiranja mjera!

U prošlome nastavku pisali smo o jednoj veoma važnoj temi kako za nacionalne manjine tako i za cijelo društvo, a to je sudjelovanje u procesu donošenja odluka i sudjelovanje u upravljanju državom. Ukratko smo predstavili kako je ovo pitanje riješeno u Hrvatskoj (putem kvota i garantiranih mandata u zakonodavnim i izvršnim tijelim na svim razinama), a u ovom nastavku ćemo se baviti time kako je to riješeno u Srbiji.

No, prije toga još nekoliko riječi o značaju ovoga pitanja. Naime, kroz ostvarivanje ili neostvarivanje ovih prava zrcali se odnos između većine i manjina i ukazuje na stupanj političke integriranosti i ravnopravnosti nacionalnih manjina u društvu.

»Suočavanje s multietničnošću društva i rješavanje statusa nacionalnih manjina bio je veliki izazov i kamen spoticanja u procesu demokratizacije Republike Srbije«, navodi dr. sc. Ksenija Marković u svome radu »Pravo na političko predstavljanje nacionalnih manjina: međunarodni standardi i primena ovog prava u Republici Srbiji«, objavljenog u zborniku »Promišljanja aktuelnih društvenih izazova: regionalni i globalni kontekst«, iz 2020. u nakladi Instituta društvenih nauka iz Beograda.

Marković ističe kako »proces integracije nacionalnih manjina podrazumijeva njihovo sudjelovanje (integriranost) u politički i društveni život zajednice (države) u kojoj žive«. Ovome području posvećeno je i niz dokumenata međunarodnog prava kojima se nastoje definirati prava na participaciju manjina. U svome radu Marković polazi od analize osnovnih dokumenata o pravu na političko predstavljanje, a zatim i njihovu primjenu kao grupnog prava u Srbiji.

U međunarodnim dokumentima polazi se od stava da nedostatak djelotvornog sudjelovanja nacionalnih manjina u različitim područjima javnog života ugrožava društvenu koheziju i dovodi u pitanje demokratski karakter toga društva. Kako bi se manjine uključile u procese odlučivanja različiti dokumenti predviđaju niz afirmativnih mjera kojima se omogućuje političko predstavljanje manjina i njihovo sudjelovanje u upravljanju državom kao što su garantirana mjesta u parlamentu, vladi, vrhovnom ili ustavnom sudu, kvote, mjere za sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u tijelima javne uprave i druge.

Manjine u parlamentarnom životu u Srbiji

Izborni sustav u Srbiji primjenjuje proporcionalnu reprezentaciju s primjenom D’Ontove formule, cijela republika je jedna izborna jedinica, izborni cenzus je 3 posto uz primjenu prirodnog praga za političke stranke nacionalnih manjina, a izborne liste su zatvorene. Afirmativne mjere kojima se nastoji omogućiti sudjelovanje nacionalnih manjina i njihovih političkih stranaka u parlamentarnom životu su: olakšani uvjeti prilikom registracije stranke, manji broj potpisa za kandidiranje izborne liste i prirodni prag koji iznosi oko 15.000 glasova koje je potrebno dobiti na državnoj razini, a prilikom raspodjele mandata se količnici lista stranaka manjina uvećavaju za 35 posto.

Ovim mjerama se nastoji olakšati sudjelovanje manjine u izbornoj utrci i omogućiti ulazak u parlament. Međutim, dosadašnji izbori su pokazali da i uz primjenu ovih mjera u parlament mogu sigurno ući samo predstavnici brojnijih i teritorijalno koncentriranih manjina (Mađari, Bošnjaci, ponekad Albanci), manje brojnim i teritorijalno disperziranim manjinama to rijetko uspjeva (osim ako stupaju u koalicije, ulaze preko većinskih lista i slično), dok pojedine manjine uopće nisu zastupljene, pogotovo ako nemaju dobro organizirane političke stranke.

Slična je situacija, mada donekle dinamičnija, i na pokrajinskoj i lokalnoj razini iako se i tu primjenjuju afirmativne mjere kojima se nastoji olakšati ulazak u ova tijela.

Politika velikih brojeva, na štetu »malih« manjina

I premda se politolozi slažu oko toga da postojeći model političkog predstavljanja manjina nije adekvatan za manje brojne manjine jer naprosto ne omogućava njihov ulazak u parlament, nema suglasja oko toga ni u akademskim krugovima, a ni među donositeljima političkih odluka (ni vladajućih, a ni oporbenih političkih stranaka) kako da se postojeći model unaprijedi i tako omogući i drugim nacionalnim manjinama da imaju svoje predstavnike u Narodnoj skupštini, pokrajinskoj skupštini i na lokalu.

Zašto je to tako pitali smo znanstvenu suradnicu Instituta društvenih nauka u Beogradu dr. sc. Kseniju Marković.

»Možemo tvrditi da su brojne i teritorijalno koncentrirane manjine uspjele ostvariti pravo na političko predstavljanje, dok malobrojne manjine to nisu uspjele. Zašto? Ukoliko pažljivo pogledate mjere koje se primjenjuju kako bi se nacionalne manjine integrirale u politički sustav, jasno je da je riječ o politici velikih brojeva. Kako unaprijediti postojeći model? Ne zaboravite da je prirodni izborni prag već zamijenjen količnikom, tako da je jedna izmjena već na djelu. Koji će biti njeni efekti treba nam bar tri izborna ciklusa da to utvrdimo. Međutim, ono što je jasno jeste da i najnovija promjena nije rezultat konsenzusa različitih etničkih zajednica već je dogovor dvije političke stranke – Srpske napredne stranke i Saveza vojvođanskih Mađara«, kaže dr. sc. Marković.

»Kako unaprijediti model? Postoje različiti modeli u političkoj teoriji i praksi, a jedan od modela koji se pokazao uspješnijim kada je riječ o manjinskim zajednicama jeste sustav rezerviranih mjesta. Međutim, i on ima svoje mane jer kod malobrojnih manjina jedan zastupnik predstavlja više manjina, ali opet postoji netko tko javno zastupa interese dane manjinske zajednice, čak i ako ne dijeli isto etničko porijeklo. Drugo, u Srbiji je veliki problem nedostatak interkulturalne suradnje i dijaloga, potrebno je da većinske stranke budu inkluzivnije i imaju više sluha za potrebe i interese manjinskih zajednica. Ne zaboravite da je izborni neuspjeh Demokratske stranke ostavio pripadnike različitih manjina bez predstavnika, naročito kada je riječ o AP Vojvodini i lokalnoj razini. Prosta analiza izbornih lista na to jasno ukazuje. Zakoni matematike nalažu da kada imate kandidate iz redova manjina na manjinskim i većinskim listama, veća je šansa da će biti izabrano više kandidata. Konačno, prijedlozi akademske zajednice su ugledali svjetlost dana nekoliko puta, ali nije bilo sluha za njih, ni kod većine ni kod manjine. Postoji nekoliko utjecajnih istraživača koji zagovaraju rezervirana mjesta kao model koji bi unaprijedio pravo na političko predstavljanje malobrojnih nacionalnih zajednica. Treće, da bismo unaprijedili bilo koji model integracije potrebno je iznova promisliti načela na kojima se zasniva postojeća politika integracije. Političke elite Srbije su se opredijelile za primjenu segregativnog multikulturalizma. To je model gdje su jasno uspostavljene granice između etničkih zajednica. Međutim, problem s ovim modelom je što njegova primjena u apsolutno centraliziranom sustavu ima pogubne efekte po ineterkulturalni dijalog i društvenu integraciju. Tako da problem ograničenog ostvarivanja prava na političko predstavljanje promatrajte iz ove vizure«, naglašava dr. sc. Marković.

Na koncu pitali smo dr. sc. Marković koji model ona podupire?

»Na osnovu dosadašnjeg istraživanja sa sigurnošću mogu tvrditi dvije stvari. Postojeći model političkog predstavljanja nije doveo do političke integracije malobrojnih zajednica. Drugo, pristup koji podrazumijeva da pod velom jednakosti tretiramo sve isto je u osnovi pogrešan. Riječ je o različitim zajednicama, čije se potrebe i interesi razlikuju i ne možete ih sve staviti pod isti kišobran. Tu najviše mislim na afirmarivne mjere. Ukoliko to uvažimo, jasno je da je za politiku intregracije najvažnija primjena diferenciranog pristupa – uvažavajte različitosti prilikom kreiranja mjera! To zahtijeva više napora, promišljanja i energije, ali nije nemoguće. Konačno, imajući na umu sve izrečeno, kada bih imala moć utjecati na to koji model je najadekvatniji, razmislila bih o rezerviranim mjestima, ali i preferencijalnom glasanju«, zaključuje dr. sc. Marković koja je nedavno i doktorirala na temu »Uticaj političkih stranaka na proces društvene i političke integracije nacionalnih manjina u Republici Srbiji (2000-2016)« na Fakultetu Političkih nauka u Beogradu.

Jasminka Dulić / Foto: Miloš Miškov (Beta)