Tema

Uloga lokalnih zajednica u ostvarivanju manjinske politike

Na lokalnoj razini se ostvaruje najneposredniji kontakt između građana međusobno kao i građana i javne vlasti. S obzirom na to da stanovnici u najvećoj mjeri svoje potrebe i interese ostvaruju na lokalnoj ili regionalnoj razini tu se mogu najbolje i prepoznati potrebe i problemi nacionalnih manjina u ostvarivanju njihovih prava. Kakva je uloga lokalnih zajednica u ostvarivanju manjinskih prava i integraciji manjina u društvu pitanje je na koje se pokušava naći odgovor na različitim skupovima kao i u akademskim radovima.

»S obzirom na to da pojedinci u najvećoj mjeri svoje potrebe i interese ostvaruju na razini koja im je teritorijalno najbliža, lokalna bi vlast trebala biti ključno uporište za realizaciju manjinske politike«, ističu dr. sc. Dana Dobrić-Jambrović i dr. sc. Nevenko Vranješ u svome radu Zaštita nacionalnih manjina na lokalnoj razini u Hrvatskoj i BiH. Glavno istraživačko pitanje na koje su autori pokušali odgovoriti odnosi se na ulogu lokalnih jedinica u implementaciji načela jednakosti i osiguranju zaštite nacionalnih manjina od diskriminacije.

Obveze lokalnih vlasti – kulturna autonomija

»Obveze lokalnih vlasti u vezi s manjinskim pravima trebale bi slijediti klasičnu tripartitnu tipologiju obveza država: dužnost poštivanja, zaštite i ispunjavanja prava«, navode autori. Drugim riječima lokalna tijela i službe ne smiju kršiti zajamčena prava nacionalnih manjina svojim postupanjem ili propuštanjem postupanja, dužni su oblikovati i donijeti pozitivne mjere kojima se osigurava da se ne krše prava i slobode pojedinca i dužni su i primjenjivati ih.

Koja su to područja u kojima su lokalne jedinice dužne provoditi mjere i kako je to uređeno u Hrvatskoj, prema autorima ovoga rada? »Što se tiče očuvanja kulturne autonomije, lokalne jedinice dužne su u statutima izričito propisati ostvarenje prava na službenu uporabu jezika i pisma, nacionalne zastave i simbola. Uporabu jezika i pisma u radu lokalnih tijela moraju omogućiti kada pripadnici nacionalnih manjina čine najmanje 1/3 stanovništva ili je takva obveza propisana međunarodnim ugovorom ili statutom lokalnih jedinica. Potrebno je osigurati i određen broj službenika koji mogu poduzimati potrebne radnje na relevantnom jeziku i pismu. Također, lokalne jedinice financiraju udruge, zaklade i ustanove koje su nacionalne manjine osnovale za obavljanje kulturne, izdavačke, muzejske, arhivske, knjižnične i znanstvene djelatnosti. Prema kriterijima koje utvrde tijela lokalnih jedinica na prijedlog vijeća nacionalnih manjina, iz lokalnog proračuna osigurat će se sredstva za sufinanciranje radijskih i televizijskih programa namijenjenih manjinama ako se nalaze u vlasništvu lokalnih jedinica«, navode autori.

Lokalne jedinice imaju važnu ulogu i u obrazovanju, gdje su nositelji mjera ako su preuzele decentralizirane funkcije osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Obvezne su organizirati redovite oblike nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina, dvojezičnu nastavu te njegovanje jezika i kulture, kao i posebne oblike kao što su seminari, ljetne i zimske škole, nastava na daljinu.

Zapošljavanje i zastupljenost

Prema politici zapošljavanja, u upravnim tijelima lokalnih jedinica u Hrvatskoj trebaju biti zastupljene one nacionalne manjine koje imaju pravo na razmjernu zastupljenost u lokalnom vijeću. Lokalne jedinice dužne su donijeti plan prijema u službu kojim se planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti. Ako ona nije osigurana, lokalne jedinice dužne su takvu činjenicu navesti u natječaju za primanje u službu.

Zastupljenost u političkim tijelima lokalnih jedinica jamči se nacionalnim manjinama koje u lokalnom stanovništvu sudjeluju s 5 – 15% pripadnika preko jednog predstavnika, dok nacionalne manjine koje su zastupljene s više od 15% imaju pravo na razmjernu zastupljenost. Drugoj kategoriji osigurava se i pravo na zamjenika načelnika ili gradonačelnika. Ako na temelju izbornih rezultata ne bude ostvarena potrebna razina zastupljenosti, povećava se broj članova lokalnog vijeća pripadnicima određene nacionalne manjine ili raspisuju dopunski izbori. U lokalnom upravljanju, ali mimo političkih tijela, nacionalne manjine mogu sudjelovati preko formiranog vijeća ili izabranog predstavnika čije su ovlasti u pravilu savjetodavne. No, imaju i nadzornu funkciju spram općih akata lokalnih jedinica. Sredstva za njihov rad, uključujući administrativne poslove i određene aktivnosti utvrđene programom rada vijeća osiguravaju se u lokalnom proračunu. Posebne mjere uključivanja u upravljanje odnose se na Rome, navode autori.

Povjeriti veću ulogu i odgovornost lokalnim zajednicama

Na temelju analize položaja i modaliteta ostvarenja prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj i BiH, metodom pravne analize i deskripcije, autori ovoga rada formulirali su i preporuke. Što se tiče političkih struktura i procesa u Hrvatskoj, autori smatraju kako »izbori za predstavnike i vijeća nacionalnih manjina nisu adekvatno promovirani u medijima pa bi državne i lokalne institucije trebale upućivati na njihovu važnost. A nakon provedenih izbora, ističemo značenje češćeg uključivanja predstavnika u rad tijela lokalnih jedinica. Pritom je ključna inicijativa obiju strana. U tom kontekstu također predlažemo na razini lokalne zajednice održati radionice o ulozi i ovlastima predstavnika i vijeća. Konačno, u objema zemljama odgovornost lokalnih jedinica za ispunjenje mjera manjinske politike trebalo bi detaljnije urediti, odnosno specificirati o kojim su podatcima dužne izvještavati i u kojim rokovima. Trebalo bi razmotriti i mogućnost imenovanja lokalnog povjerenika za zaštitu nacionalnih manjina«.

Također, autori ističu, važnost strateških dokumenata: »Nacionalne strategije, ovisno o kvaliteti izrade, koristan su mehanizam unaprjeđenja prakse lokalnih jedinica. Zato bi trebalo lokalnim jedinicama povjeriti veću ulogu u oblikovanju i veću odgovornost u provedbi strategija. Na taj bi se način povećala suradnja središnje i lokalne razine u ostvarenju manjinske politike. S druge strane, lokalne vlasti trebale bi donositi i vlastite akcijske planove temeljene na kontinuiranu dijalogu s pripadnicima nacionalnih manjina i partnerstvu s manjinskim udruženjima. Dakle, i u lokalnim javnim politikama potrebno je povećati intenzitet i razinu suradnje tijela vlasti i civilnoga društva. No, kako bismo pripadnike nacionalnih manjina uopće potaknuli na odaziv i suradnju, potrebno je na lokalnoj razini organizirati aktivnosti usmjerene prema podizanju svijesti o potrebi i načinima njihove zaštite. Uz češću medijsku prezentaciju, očekuju se inicijative lokalnih vlasti u osmišljavanju tematskih edukacija i tribina. Posebne bi edukacije trebale biti osigurane za lokalne službenike, osobito usmjerene prema učenju jezika i pisma nacionalnih manjina« zaključuju dr. sc. Dana Dobrić-Jambrović i dr. sc. Nevenko Vranješ.

Jasminka Dulić