Tema
Razmjerno zapošljavanje nacionalnih manjina
Ustav Republike Srbije u članku 53. jamči da građani imaju pravo sudjelovati u upravljanju javnim poslovima i pod jednakim uvjetima stupati u javne službe i na javne funkcije, a u članku 77. i to da »pripadnici nacionalnih manjina imaju, pod istim uvjetima kao ostali građani, pravo sudjelovati u upravljanju javnim poslovima i stupati na javne funkcije« i da se »pri zapošljavanju u državnim tijelima, javnim službama, tijelima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave vodi računa o nacionalnom sastavu stanovništva i odgovarajućoj zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina«.
Politolog Darko Baštovanović iz Hrvatskog nacionalnog vijeća ističe kako »razmjerno zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina jest jedan od ključnih koraka k adekvatnoj integraciji nacionalnih manjina u cjelokupni društveni i politički sustav društva«.
»HNV praktički od svojega osnutka pa sve do danas inzistira na tome da kada su u pitanju politike zapošljavanja nacionalnih manjina, iste moraju biti adekvatne i sukladne potrebama pripadnika određene zajednice, ne samo što moraju biti sukladne u razmjernome kontekstu i brojnosti određene zajednice već one moraju biti i afirmativne kako bi se eventualne zapreke mogle prevladati i kako bi upošljavanje nacionalnih manjina bilo u punome kapacitetu«, kaže Baštovanović.
Okviri i mjere
Država Srbija je kolovoza ove godine izradila peti periodični izvještaj za razdoblje od 2017. do 2021. godine koji se dostavlja generalnom tajniku Vijeća Europe radi praćenja poštovanja obaveza preuzetih od država ugovornica koje su potpisale Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina. Među ostalim, u ovom se izvještaju govori o mjerama za stvaranje »dugoročnog i mjerljivog napretka u pogledu zastupljenosti nacionalnih manjina u javnoj upravi«, što je tema od interesa u ovome nastavku našega serijala.
Kao neophodna mjera za dostizanje ovog cilja navodi se kako je potrebno »uspostaviti i staviti u upotrebu, što je prije moguće, a najkasnije do isteka roka za dostavljanje petog državnog izvještaja održivi okvir za prikupljanje podataka unutar javne uprave i na osnovu tih podataka uspostaviti, provesti i pratiti i periodično revidirati konkretne i efektivne mjere usmjerene na stvaranje dugoročnog i mjerljivog napretka u pogledu zastupljenosti nacionalnih manjina u javnoj upravi.
Kao efektivne mjere usmjerene k ostvarenju ovog cilja navode se Izmjene i dopune Zakona o državnim službenicima koje su se počele primjenjivati od 1. siječnja 2019. kojima je propisano da se »pri zapošljavanju u državna tijela vodi računa o tome da nacionalni sastav, među ostalim, odslikava u najvećoj mogućoj mjeri strukturu stanovništva«. Konkretno, propisano je, ako se u državnom tijelu popunjava radno mjesto kod koga je kao poseban uvjet predviđeno znanje jezika i pisma nacionalne manjine, u oglasu o javnom natječaju posebno se navodi ovaj uvjet.
Isto tako propisano je da u slučaju jednako kvalificiranih kandidata, prvenstvo ima kandidat pripadnik nacionalne manjine. Osim toga, u cilju provođenja ovog Zakona Vlada Srbije je donijela Uredbu o internom i javnom natječaju za popunjavanje radnih mjesta (2019., 2021.) kojom se bliže uređuje način davanja prvenstva pripadnicima nacionalnih manjina u postupku natječaja u svim državnim tijelima. Ovom je uredbom propisano da »ako postoji potreba za zaposlenjem pripadnika nacionalne manjine koja je nedovoljno zastupljena među zaposlenima, u natječaju se posebno navodi da pripadnici te nacionalne manjine imaju prednost na listi kandidata u odnosu na druge kandidate koji su ostvarili isti rezultat u postupku«.
Baštovanović ističe kako HNV kontinuirano ukazuje kako do sada pored toga što zakonodavni okvir u ovome segmentu nije bio usklađen, nije postojalo niti političke volje da se ovo kompleksno pitanje riješi.
»Mi praktički danas ne znamo kakva je situacija s upošljavanjem nacionalnih manjina, jer država ne posjeduje adekvatan okvir putem kojega bi se pratila statistika upošljavanja pripadnika manjina, te se cjelokupni narativ zadržava isključivo u segmentima isticanja kako je stupanj uposlenosti zadovoljavajući, a ne postoje konkretni podatci koji bi ta stajališta i potkrijepili. S druge strane, sva relevatna izvješća međunarodnih tijela koja su zadužena za praćenje ostvarivanja prava nacionalnih manjina (kao što je slučaj s Četvrtim izvješćem o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina za Srbiju, pa čak i Godišnjim izvješćem, Europske komisije) ukazuju kako je stupanj uposlenosti manjina iznimno nizak i kako je neophodno poduzeti adekvatne mjere kako bi se ova situacija konačno unaprijedila«, kaže on.
Novi informacijski sustav
U petom izvještaju se navodi kako su u cilju utvrđivanja podataka o zastupljenosti nacionalnih manjina u javnoj upravi donesene zakonske izmjene čime su stvoreni osnovi za njihovo prikupljanje. Naime, Zakonom o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja propisano je da ovaj registar preuzima poslove vođenja Registra zaposlenih, izabranih, imenovanih, postavljenih i angažiranih osoba kod korisnika javnih sredstava u koji se, među ostalim, upisuje i podatak o nacionalnoj pripadnosti i podatak o jeziku na kome je završeno školovanje u skladu s principom dobrovoljnog izjašnjavanja.
Izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima koje su u primjeni od 1. siječnja 2019. propisano je i da se u Centralnoj kadrovskoj evidenciji po principu dobrovoljnog izjašnjavanja vode podaci o nacionalnoj pripadnosti i jeziku školovanja.
Početkom 2021. uspostavljen je Registar zaposlenih, izabranih, imenovanih, postavljenih i angažiranih osoba kod korisnika javnih sredstava u okviru informacijskog sustava CROSO u kojem je unos ovih podataka opcijski, odnosno potrebno je priložiti potpisani pristanak zaposlenog.
U izvještaju se navodi kako je u prosincu 2019. Služba za upravljanje kadrovima u suradnji s Ministarstvom državne uprave i lokalne samouprave i Kancelarijom za informacijske tehnologije i elektroničku upravu uz potporu EU projekta krenula u razvoj novog Informacijskog sustava za upravljanje ljudskim resursima u državnim tijelima i tijelima autonomnih pokrajina i jedinica lokalnih samouprava u kojoj će biti sadržani i podaci o nacionalnoj pripadnosti o jeziku školovanja također na dobrovoljnoj osnovi.
U tijeku je finalizacija ovoga informacijskog sustava i može se očekivati da će biti operativan kada nadležna tijela ocijene da je potpuno siguran za javnu uporabu, a procjena je da će to biti nakon 2022. godine, navodi se u Izvještaju.
Radi usporedbe, podsjetimo se da, prema politici zapošljavanja, u upravnim tijelima lokalnih jedinica u Hrvatskoj trebaju biti zastupljene one nacionalne manjine koje imaju pravo na razmjernu zastupljenost u lokalnom vijeću, odnosno koje su zastupljene s više od 15% na tom području. Lokalne jedinice dužne su donijeti plan prijema u službu kojim se planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvarivanja zastupljenosti, a ako ona nije osigurana, dužne su takvu činjenicu navesti u natječaju za primanje u službu.
Na pitanje kako se može prevladati problem nepostojanja preciznih podataka o nacionalnoj pripadnosti uposlenih u javnoj upravi, budući da je prikupljanje ovih podataka dobrovoljno prema Ustavu i Zakonu (spada u osjetljive podatke o ličnosti), Baštovanović odgovara kako je »kontinuirano pozivanje na osjetljivost podataka više nego neadekvatan argument ili bolje rečeno izlika pojedinih državnih institucija kako bi se zatomio stvarni uvid u ovome području«.
»Prakse praćenja uposlenosti nacionalnih manjina, odnosno stupnja ostvarivanja ovoga prava postoji u europskim državama i on je garantiran i najrelevantnijim standardima zaštite nacionalnih manjina na europskoj razini, kao što je to slučaj s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina. Uzmimo kao primjer Hrvatsku, koja je svoje politike praćenja razmjerne uposlenosti dovela na iznimno visok nivo i gdje se statistički jasno prati situacija uposlenosti nacionalnih manjina, a posebice srpske zajednice koja koristi državna izvješća kako bi ukazala na stupanj porasta ili opadanja uposlenih Srba u javnim institucijama i upravi. Dakle, neophodno je razvijati ne samo zakonski okvir već kada se usustavi mora biti praćen i adekvatnim politikama praćenja provedbe ovih standarda«, zaključuje Baštovanović.
Jasminka Dulić
