Tema

Manjinska samouprava ili lijepi ukras bez ovlasti

»Legalitet i legitimitet u provođenju manjinskih politika« bila je tema konferencije koju je organizirao Centar za regionalizam, uz podršku Fondacije Hanns Seidel krajem prosinca u Novom Sadu.

Na konferenciji se govorilo o tri teme. Prvo i krovno pitanje bilo je koliko je legislativa koja se odnosi na zaštitu prava manjina, ili se ovo pitanje tretira u drugim zakonima, međusobno usuglašena i koliko je poštovana u usvajanju i provođenju manjinskih politika na nivou Srbije, kao i na nižim nivoima vlasti. Druga ravan se odnosila na nacionalna vijeća nacionalnih manjina, čiji je novi sastav izabran na izborima za nacionalna vijeća koji su održani 13. studenog 2022. godine. Kod ove podteme ključno pitanje, koje su postavili organizatori, bilo je jesu li dosadašnjim izmjenama Zakona o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina nacionalna vijeća ostala sredstvo manjinske samouprave ili su postali samo transmisija vlasti. I na koncu, u okviru glavne teme, treća je podtema bila provođenje bilateralnih sporazuma o zaštiti prava nacionalnih manjina koje Srbija ima zaključene s Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom i Sjevernom Makedonijom, posebno u području političkog predstavljanja kao i ulaganja u razvoj područja u kojima pretežito žive pripadnici određenih manjina.

U radu konferencije sudjelovao je i šef misije Vijeća Europe u Beogradu Tobias Flesenkemper, koji je istaknuo važnost izgradnje stabilnih i jakih mehanizama za ostvarivanje prava manjina što osnažuje stupanj legitimnosti u sektoru javnih politika. Sudionicima konferencije je prenio i pozdrave generalne tajnice Vijeća Europe Marije Pejčinović-Burić, koja također radi na pitanjima prava manjina.

Legalitet i legitimitet

Nakon uvodnih obraćanja predstavnika Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu, propise i nacionalne manjine – nacionalne zajednice Viktora Pala i regionalnog direktora Hanns Seidel Stiftunga dr. sc. Klausa Fizingera o legalitetu i legitimitetu u provođenju manjinskih politika govorili su Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose i Robert Sepi, bivši zamjenik pučkog pravobranitelja za prava nacionalnih manjina. Najavljeni sudionik skupa, ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislav Žigmanov nije nazočio skupu zbog drugih obaveza, ali je u ime Ministarstva sudjelovao državni tajnik Ivan Bošnjak. Moderatorica skupa je bila Jelena Perković.

Dušan Janjić je, govoreći o legalitetu i legitimitetu i manjinskoj politici, rekao kako se suočavamo sa situacijom da je legitimitet zasnovan na promjeni režima jer je čitavo to zakonodavstvo o manjinama pripremano od 1992. paralelno s borbom demokratske oporbe Srbije protiv Miloševićevog režima, i što je važno da je pripreman uz sudjelovanje manjina.

»Vrlo malo primjera ima u povijesti da manjine sudjeluju u vidnom otporu vladajućem totalitarnom režimu kakav je bio Miloševićev. Osnovna vrijednost na kojem se zasniva legitimnost postojećeg pravnog okvira je da se vezuju za demokratsko-liberalne vrijednosti, za jednu viziju Srbije kao društva koje priznaje i potiče različitosti ali istodobno stvara uvjete za njihovu integraciju u društvo kao takvo. Ne potiče etničke enklave ni politiku reciprociteta nego suradnje. U pravnom smislu je to jedna kombinacija kolektivnih i individualnih prava i osnovna vrijednost je bila manjinska samouprava. Srbija je i prije nego što je ušla u EU prihvatila i unaprijedila ova prava. Tu se Srbija izdvaja zajedno s Hrvatskom i Crnom Gorom. Na istim vrijednostima i tezama su građena zakonodavstva o manjinama – Hrvatska je po tom austrougarskom mentalitetu to najviše poštovala, Crna Gora je po onom našem balkansko-mediteranskom malo previše obećala pa ne može sve ispuniti, a Srbija je naravno trgovala«, rekao je Janjić.

Istaknuo je da ima još dosta posla na unaprjeđenju prava manjina počevši od promjene Ustava, ozbiljne revizije zakona i izrade platforme i strategije integracije nacionalnih manjina koju su već pripremili te je pozvao ministra Žigmanova i državnog tajnika Bošnjaka da im razvoj strategije integracije bude prioritet.

Robert Sepi, bivši zamjenik ombudsmana, sada odvjetnik, rekao je kako mi trenutno nemamo manjinsku politiku, a jedan od razloga je što je manjinska politika »čija je klica ili sjeme bio okvirni zakon u jednom trenutku prekinuta davanjem primata temi nacionalno-manjinskih vijeća«.

»Jednostavno je to prekinuto u jednom trenutku kada je donesen i zakon o nacionalnomanjinskim vijećima koji sada pokušava biti supstitut za manjinsku politiku. Dok sam radio kao zamjenik ombudsmana nisu bile rijetke kritike da je pitanje na koji način legitimne zahtjeve pojedinačnih pripadnika nacionalnih zajednica, dakle pojedinačna prava, reprezentira, artikulira i štiti kulturna samouprava, odnosno tijelo kulturne samouprave, i postoji li tu možda neki šum na vezama između legitimiteta i legaliteta u okviru samih nacionalnih zajednica«, rekao je Sepi.

Savjetodavna ili autonomna tijela

János Orosz, zamjenik pokrajinskog zaštitnika građana za prava nacionalnih manjina je podsjetio na povijest osnivanja nacionalnomanjinskih vijeća i donošenja zakona koji su regulirali ovo područje. Već je Zakon o zaštiti prava manjina iz 2002. predvidio osnivanje vijeća s nadležnostima u četiri područja – kulturi, informiranju, službenoj uporabi jezika i obrazovanju, Ustavom iz 2006. godine vijeća su postala i ustavna kategorija, a prvi zakon isključivo o nacionalnim vijećima je donesen 2009. Nakon toga je bilo izmjena i dopuna još dva puta – 2014. godine i 2018. zbog usklađivanja s odlukama Ustavnog suda iz 2014., usklađivanja s preporukama međunarodnih organizacija i usklađivanja s drugim sistemskim zakonima koji reguliraju ova područja.

Eva Vukašinović, koja je također vršila dužnost ombudsmana za prava nacionalnih manjina u ranijem razdoblju, ocijenila je prvi zakon o nacionalnim vijećima boljim jer je pokušao dati »pravu manjinsku samoupravu«, a, kako je rekla, intervencijom Ustavnog suda u velikoj mjeri su sužena ovlaštenja. »Nacionalna vijeća su po novim zakonskim rješenjima postala savjetodavna tijela, lijepi ukrasi, a ne pravi kreatori manjinske politike jer nemaju elemenata da sudjeluju u donošenju odluka već samo daju prijedloge i mišljenja. Pravih ovlasti je ostalo vrlo malo, samo u unutarnjoj organizaciji, a ostalo se ne može nazvati manjinskom samoupravom«, rekla je Vukašinović.

Predsjednik Nacionalnog vijeća Albanaca Ragmi Mustafa je rekao kako postojeći zakonski okvir ne osigurava jednakost, slobodu i pravdu i korištenje materinjeg jezika na područjima na kojima žive s drugima. Ocijenio je da se manjinska samouprava u ovakvom okviru ne može ostvarivati jer su nacionalnomanjinska vijeća samo savjetodavna tijela, a nemaju pravo donošenja odluka. Smatra kako se Ustavom i zakonima garantirana manjinska samouprava ne ostvaruju u potpunosti.

Politolog Ahmedin Škrijelj je rekao kako se ne može ocijeniti pozitivnim postojeći zakonski okvir jer nisu razvijeni dovoljno jaki mehanizmi koje Ustav na više mjesta proklamira, a to je postizanje suštinske ravnopravnosti nacionalnih manjina i većinskog naroda. On smatra da postoji i problem s Ustavom jer se u Ustavu kaže da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na manjinsku samoupravu putem sudjelovanja u odlučivanju i odlučivanja, ali u suštini toga nema jer vijeća imaju pravo regulirati samo rad vijeća samostalno, a od političke volje političkih elita ovise sve druge odluke. Ocijenio je da se manjinsko pitanje ne može promatrati samo kroz četiri područja (kultura, informiranje, obrazovanje i službena uporaba jezika) budući je ono u Srbiji jako složeno i rekao kako je nakon propalog akcijskog plana za manjine neophodno pristupiti potpunoj reformi svih pravnih akata i politika koji se odnose na nacionalne manjine i da se krene od Ustava.

Bilateralni sporazumi

Državni tajnik u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Ivan Bošnjak je rekao kako mu je ministar Žigmanov delegirao nastavak poslova vezanih uz ostvarivanje bilateralnih sporazuma te je istaknuo kako je važno koristiti bilateralnu i regionalnu suradnju za unaprjeđenje sveukupne kvalitete života svakog građanina.

Bošnjak je skrenuo pažnju i na obavezu nacionalnih vijeća da o svom radu obavještavaju javnost putem svog internet sajta što najčešće prelazi njihove kapacitete i financijske mogućnosti te je predložio da se »zajednički potrudimo da se hosting i elektroničke adrese i za nacionalna vijeća nacionalnih manjina osiguraju kroz javne resurse«.

Politolog Darko Baštovanović je kao predstavnik Hrvatskog nacionalnog vijeća, govoreći o bilateralnim sporazumima, rekao kako je posljednja sjednica mješovitog odbora Hrvatska-Srbija održana u Zagrebu i Pakracu 2019. i da se ne zna kada će biti sljedeća. Istaknuo je da su bilateralni sporazumi jedan dio mehanizama uređivanja prava i položaja nacionalnih manjina, ali da se još uvijek u javnom diskursu čine pomalo misterioznim i mističnim i da ne postoji adekvatna percepcija što su oni zapravo.

»Standardi o zaštiti prava manjina koji postoje, multilateralni i regionalni, koji su okvirne prirode koncipirani su da stvaraju obvezu što države i u kojim područjima moraju uraditi – u obrazovanju, kulturi, službenoj uporabi jezika itd., ali ne idu dalje od toga. I Okvirna konvencija o zaštiti prava manjina i Europska povelja o manjinskim i regionalnim jezicima samo na jedan deklaratoran način stvaraju obvezu gdje je država dužna skrbiti u određenim područjima koji su od interesa za nacionalne manjine. I logika ovih standarda jeste da se na drugim razinama, bilo unutarnjim zakonodavstvom ili bilateralnim sporazumima adekvatnije urede manjinske politike na jedan konkretniji način i predvide mehanizmi djelovanja na jednoj institucionalnoj razini«, rekao je Baštovanović i istaknuo kako manjinska tematika mora biti podvrgnuta adekvatnom analiziranju i istraživanju jer u promišljanju manjinskih politika i dalje postoje brojne nepoznanice.

Saborski zastupnik Srpske samostalne demokratske stranke Milorad Pupovac javio se iz Zagreba i rekao da što se tiče iskustva srpske zajednice u Hrvatskoj ono ima različite aspekte: »od toga da postoje osporavanja onoga što je legitimno ili zakonski ostvareno u manjinskoj politici«, te da se najčešće osporavaju najvidljiviji i najistaknutiji aspekti, a to je zastupljenost u Hrvatskom saboru.

»Zajamčeni mandati su dakle neprestano pod nekom vrstom napada, osporavanja ili opstrukcije kada je posrijedi njihov potpuni legitimitet i legalitet i njihovo očuvanje je pod permanentnim znakom pitanja«. Pupovac je zatim istaknuo osporavanje legalnosti i legitimnosti na uporabu ćirličnog pisma i slobodnog jezičnog izraza i pitanje obrazovanja i probleme u registraciji manjinskih škola.

On je rekao da su odnosi između Hrvatske i Srbije takvi da ne doprinose da se ovakva pitanja unaprjeđuju i da najznačajnijim smatra u tom kontekstu izbor predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislava Žigmanova za člana Vlade Srbije, te da očekuje i vjeruje da će to pomoći da se položaj Hrvata unaprijedi, učvrsti i relaksira, a da se taj okvir, međudržavni u pravom smislu riječi, ponovo restaurira u skladu s duhom dobrih odnosa i opredijeljenosti za suradnju u stvarima koji su na snazi kao zakoni ili pravni akti i međudržavnih sporazuma i međunarodnih ugovora.

Bošnjak je komentirao kako nije bilo pokušaja da se negiraju privilegije manjinskih stranaka u Srbiji i smatra da je dolazilo do poboljšanja, ali da i dalje treba poboljšavati reprezentativnost jer su to obveze koje proizlaze iz bilateralnih sporazuma.

Konferenciju je zaključio direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov.

J. D.