Tema

Institucionalni okvir u Srbiji

Institucionalni okvir za zaštitu prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina čine institucije čiji je djelokrug rada važan za pitanja zaštite i praćenja provedbe njihovih prava. U Srbiji su to na državnoj razini Narodna skupština i njegova radna tijela, Pučki pravobranitelj, Povjerenik za zaštitu ravnopravnosti građana, Ustavni sud, Vlada, Savjet za nacionalne manjine, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog te nacionalna vijeća nacionalnih manjina. Na razini AP Vojvodine je to Pokrajinska vlada, dok na lokalnoj razini ne postoje predstavnička tijela, a ni same lokalne samouprave nemaju značajna ovlaštenja na tom planu. Na lokalnoj razini su osnovani savjeti za međunacionalne odnose koji po svojoj prirodi nisu manjinske institucije, ali su jednim dijelom važne jer trebaju poticati toleranciju i interkulturalnosti na lokalnoj razini.

Nacionalna razina

Narodna skupština, uz druge, donosi i zakone kojima se ostvaruje zaštita prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina. Odbor za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost spolova je radno tijelo Narodne skupštine, koji, među ostalim razmatra i Redoviti godišnji izvještaj Pučkog pravobranitelja i Redoviti godišnji izvještaj Povjerenika za zaštitu ravnopravnosti, te usvajaju prijedloge zaključaka koji se upućuju Narodnoj skupštini na dalje razmatranje i usvajanje.

Pučki pravobranitelj (ombudsman) je nezavisno i samostalno državno tijelo, zaduženo da štiti i unaprjeđuje poštovanje sloboda i prava. Posebnu pažnju posvećuje zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina uz prava djeteta, osoba s invaliditetom, prava osoba lišenih slobode i ravnopravnosti spolova. Bira ga i razrješava Narodna skupština kojoj odgovara za svoj rad.

Povjerenik za zaštitu ravnopravnosti je nezavisno državno tijelo formirano na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije iz 2009. godine. Zadaci ovog državnog tijela su sprječavanje svih vidova, oblika i slučajeva diskriminacije, zaštita ravnopravnosti u svim područjima društvenih odnosa, nadzor nad primjenom propisa, kao i unaprjeđivanje ravnopravnosti. Povjerenik je ovlašten provoditi postupke po pritužbama, podnositi prekršajne prijave i upozoravati javnost na slučajeve diskriminacije, pratiti provođenje zakona i propisa, inicirati donošenje ili izmjenu propisa i drugo.

Vlada Srbije ima svoje radno tijelo – Savjet za nacionalne manjine koje prati i razmatra stanje ostvarivanja prava nacionalnih manjina i stanje međunacionalnih odnosa u čiji sastav ulaze nadležna državna tijela i predsjednici svih nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Zadaci Savjeta su da prati i razmatra stanje ostvarivanja prava nacionalnih manjina i stanje međunacionalnih odnosa; predlaže mjere za unaprjeđenje pune i djelotvorne ravnopravnosti; prati ostvarivanje suradnje nacionalnih vijeća s državnim tijelima, kao i tijelima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave; razmatra uvjete za rad nacionalnomanjinskih vijeća i predlaže mjere u tom području; prati ostvarivanje međunarodnih obveza Srbije u području ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina; razmatra međunarodne sporazume koji se odnose na položaj nacionalnih manjina i zaštitu njihovih prava u postupku njihovog zaključivanja; razmatra nacrte zakona i drugih propisa od značaja za ostvarivanje prava nacionalnih manjina i o tome daje mišljenje Vladi i potvrđuje simbole, znamenja i praznike nacionalnih manjina na prijedlog nacionalnih vijeća.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog u svom djelokrugu rada je zaduženo, među ostalim, za zaštitu i unaprjeđenje ljudskih i manjinskih prava; izradu propisa i praćenje usuglašenosti domaćih propisa s međunarodnim ugovorima i aktima. Zaduženo je za opća pitanja položaja pripadnika nacionalnih manjina; vođenje registra i izbor nacionalnih vijeća nacionalnih manjina; vođenje posebnog biračkog popisa; položaj pripadnika nacionalnih manjina i ostvarivanje manjinskih prava; ostvarivanje veza nacionalnih manjina s matičnim državama; položaj i ostvarivanje ovlaštenja nacionalnih vijeća nacionalnih manjina. Ministarstvo realizira i Proračunski fond za nacionalne manjine na osnovu prijedloga Savjeta za nacionalne manjine koji svake godine donosi Program za dodjelu sredstava iz ovog fonda i utvrđuje prioritetno područje financiranja.

Lulić: Republička razina najvažnija

Načelnik uprave Mađarskog nacionalnog vijeća, pravnik Emil Lulić ocijenio je za Hrvatsku riječ kako je zakonski okvir kao i institucionalni na zadovoljavajućem nivou:

»Institucionalni okvir potječe još iz vremena SRJ kada je 2002. usvojen Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina koji je kasnije postao Zakon Republike Srbije. Odredbe ovog Zakona su postale u velikom dijelu sastavni dio Ustava Srbije koji na veoma zadovoljavajućoj razini uređuje područje prava pripadnika nacionalnih manjina. Područje manjinskih prava je uređeno na takav način da su individualna prava mahom u Ustavu, a kolektivna prava su garantirana Ustavom, a bliže uređena Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i mislim da je zakonodavni okvir sasvim u redu. Sama činjenica da Srbija garantira kolektivna prava pripadnicima nacionalnih manjina je veliki iskorak i tu su i nacionalna vijeća koja u ovakvom vidu ne postoje nigdje drugdje. U Hrvatskoj su ona organizirana na lokalnoj razini i samim tim je njihovo djelovanje manje, a imamo Mađarsku gdje manjinska samoupravna tijela postoje i na državnoj i lokalnoj razini, ali zbog male brojnosti mogu mnogo više postići na lokalu. Ali u Srbiji, u sustavu koji postoji, moramo reći da su nadležnosti iz područja manjinskih prava na republičkoj razini i samo neka posebna ovlaštenja ima Pokrajina, ali mi na razini lokalne samouprave nemamo nadležnosti upravljanja nacionalnim manjinskim pravima. Lokalne samouprave nemaju izvorna ovlaštenja već su ona na republičkoj razini i zato je dobro da i nacionalnomanjinska vijeća budu na republičkoj razini. Osobno sam protiv decentralizacije nacionalnih vijeća, oni pravno trebaju postojati kao centralne institucije s nadležnostima na republičkoj razini, a organizacijski se vijeća mogu ustrojiti da budu bliža građanima kroz regionalne urede, ali ne na način da se svedu na općinski nivo gdje u suštini nacionalna vijeća nemaju sugovornika«, smatra Lulić, te dodaje kako je cilj nacionalnomanjinskih vijeća izgraditi odnose povjerenja i suradnje s ministarstvima od značaja za ostvarivanje manjinska prava.

S druge strane, bitna je i Pokrajina »između ostalog zato što vrše određena ovlaštenja i financiraju rad nacionalnih vijeća i manjinske medije«.

»To je naslijeđe iz ranijeg doba, ali veoma značajno i ono se pokazalo kao neminovnost. Osim toga, Pokrajinska vlada ima, što je veoma važno, inspekciju u svezi službene uporabe jezika i pisma i zbog toga službena uporaba jezika dobija veći značaj«, kaže Lulić.

Što se tiče lokalne razine, Lulić kaže kako treba spomenuti lokalnog ombudsmana i savjete za međunacionalne odnose u općinama koji, međutim, nisu prvenstveno manjinska tijela već tijela koja trebaju raditi na stvaranju tolerancije i interkulturalnosti na općinskoj razini.

»Imamo svijetle primjere gdje su ova tijela zaživjela i imaju svoj proračun, ali u mnogim mjestima nisu zaživjela«, smatra on.

I na koncu, Lulić ističe, tu su i međunarodne organizacije koje prate, odnosno rade monitoring ostvarivanja prava nacionalnih manjina:

»Među njima je svakako Vijeće Europe gdje smo ravnopravna članica, zatim Europska unija i Organizacija za europsku sigurnost i suradnju. Tu je važan i civilni sektor, međutim njihove aktivnosti ovise od financiranja i financijera, ali vrijedi ih ipak istaći jer ostvaruju aktivnosti u ovom području«.

Jasminka Dulić