Tema

Đurđin – bez doma kulture, vrtića i sportske dvorane

Prema tri parametra, koje smo sami postavili, a smatramo da su važni za kvalitetu života, usporedili smo uvjete u kojima žive stanovnici prigradskih naselja Grada Subotice. Među 17 mjesnih zajednica provjeravali smo imaju li vrtić Predškolske ustanove Naša radost, dom kulture i sportsku dvoranu u sklopu škole. Dobivene rezultate prikazali smo u priloženoj tablici iz koje se može vidjeti kako jedino naselje Đurđin ima tri negativna odgovora.

Selo Đurđin prema Popisu iz 2011. ima 1.441 stanovnika od kojih su većinski narod Hrvati. Ima osnovnu školu u kojoj se nastava, osim na srpskom, odvija i na hrvatskome jeziku u kontinuitetu više od 20 godina. Ono što selo nema jeste vrtić za cjelodnevni boravak djece pri PU Naša radost, sportsku dvoranu i dom kulture – ima, ali je potrebno renoviranje kako bi se mogao koristiti.

Uspoređivanjem dostupnosti navedenih sadržaja uočili smo ne samo da ovo selo ima jedino tri minusa u tablici već da puno manja naselja imaju bolje uvjete za život. Nakon Đurđina u najlošijem položaju je naselje Višnjevac. Međutim, to selo je gotovo tri puta manje od Đurđina, dom kulture im se renovira od 2017., a za ovu godinu predviđen je završetak radova za što su i opredijeljena sredstva u proračunu Grada. Mišićevo, s nepunih 400 stanovnika (Popis 2011.) također ima samo dom kulture.

Kada se izuzmu ova dva naselja koja su zaista mala, naselje koje je jedino u sličnom položaju, gotovo istom kao Đurđin, je Bikovo. Ovo naselje ima isto stanovnika kao Đurđin, bliže 1.500, Hrvati su u njemu također većinski narod, a od infrastrukture gotovo da nema ništa, čak ni školu. Jedino što imaju je poludnevni boravak djece u vrtiću Naše radosti. Sa samo jednim plusom u tablici je i Mjesna zajednica Verušić, također naselje s najvećim udjelom Hrvata u svome sastavu. Oni, poput Bikova, nemaju školu pa tako ni sportsku dvoranu već gravitiraju u grad, a tzv. dom kulture ili prostor gdje se okupljaju nedavno je izgrađen uz pomoć sredstava mještana i Grada.

Od navedenih sadržaja najviše naselja je u nedostatku sportske dvorane, međutim ako se eliminiraju ona naselja koja nemaju školu i ona čije su škole dio veće škole kao što je slučaj u Kelebiji, Višnjevcu, Mirgešu i Maloj Bosni ispostavlja se da jedino škola u Đurđinu nema sportsku dvoranu. Navedena naselja, iako su bez sportske dvorane, koju imaju u matičnoj školi, raspolažu s funkcionalnim domom kulture.

Bez uvjeta za rad

Đurđinska Osnovna škola Vladimir Nazor ne samo da je jedina prigradska, već i jedna od dvije među osnovnim i srednjim školama s teritorija cijeloga Grada koje funkcioniraju bez dvorane.

Ravnateljica škole Ljiljana Dulić smatra kako je preko 100 djece škole na ovaj način oštećeno, jer nemaju adekvatne uvjete za tjelesni odgoj.

»Danas se stalno ističe kako je bitno da se djeca kreću i da imaju fiziču aktivnost barem tri puta tjedno jer živimo u eri sjedenja za računalom, a mi u školi nemamo uvjete za to! Za vrijeme zimskog razdoblja sate tjelesnoga odgoja učenici imaju u prostoriji koju smo namijenili za to, ali ona nije velika i jedini sportovi koje mogu zimi trenirati su stolni tenis i gimnastika. Sve ono što se na tjelesnome u drugim školama radi zimi, poput košarke i odbojke, mi to učimo na proljeće ili jesen kada još možemo biti vani, na sportskim terenima koje imamo«, kaže Dulić.

Pitanje hoće li đurđinska škola dobiti sportsku dvoranu, koliko smo uspjeli doznati, proteže se preko 30 godina. Rađeno je nekoliko projekata, najavljivana izgradnja u predizbornim kampanjama, no i pored svega toga – Đurđin nema dvoranu.

»Još je svojevremeno 90-ih godina bivši ravnatelj pisao projekt za sportsku dvoranu koji nije prihvaćen. Novi projekt je rađen od 2008. do 2010. kada sam već bila ravnateljica, ali nije odobren jer se ispostavilo da su u pitanju velika sredstva i da uopće ne možemo dobiti dvoranu takve kvadrature. Nakon toga smo radili reprojekt dvorane 2012./13. godine za manju dvoranu, ali ni to nije zaživjelo i mi smo do dana današnjega ostali bez dvorane«, navodi Dulić.

Ravnateljica ističe da bi izgradnja sportske dvorane doprinijela, pored kvalitete obrazovanja, i boljim uvjetima za život u selu.

»Škola bi pored tjelesnoga odgoja dvoranu koristila za priredbe, sekcije, razne aktivnosti, a bila bi joj vrata otvorena i za cijelo selo. Mogao bi ju koristiti nogometni klub iz sela, rekreativci, kulturne udruge... Bila bi dostupna svima nakon što se škola završi, a ovako smo svi oštećeni.«

Pored problema održavanja tjelesnog odgoja, nedostatak sportske dvorane i doma kulture školi predstavlja veliki problem i kada dođe vrijeme završne priredbe. S obzirom na to da u ustanovi ne postoji ni veliki hol, preostaje im održavati ju u najvećoj prostoriji koja je dimenzije 6 x 10 metara ili vani uz rizik vremenskih nepogoda.

»Završnu priredbu smo organizirali svojevremeno u domu kulture, a kada je on prestao biti u funkciji prešli smo u restoran seoske zadruge Nova brazda. Međutim, prije nekoliko godina restoran je privatiziran i škola je ostala sada jedini objekt u selu gdje se mogu održavati bilo kakve aktivnosti. Tako smo organizirali završnu priredbu u školi, u najvećoj prostoriji koja je 6 x 10 metara, ali smo tada zbog veličine naravno morali ograničiti pristup roditeljima i bakama i djedama. Jedne godine je priredba bila vani ispred škole, a posljednje dvije godine smo je organizirali također vani, ali u našoj novoj ljetnoj učionici«, kaže ravnateljica.

U sklopu škole od 2017. djeluje i vrtić od četiri sata u kojemu su skupine na srpskom i hrvatskom jeziku. Vrtić je organiziran tako da su djeca od 3 do 5 godina u jednoj smjeni, a predškolci u drugoj. Ravnateljica kaže kako je škola slala zahtjeve da vrtić bude u nadležnosti Naše radosti, ali to se nije dogodilo.

Nemamo gdje nastupati

Jedina kulturna udruga u selu je Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Đurđin koje nema svoje prostorije kao ni adekvatan prostor gdje bi mogli održavati manifestacije i imati aktivnosti. Predsjednica Društva Marica Stantić kaže kako kao prijelazno rješenje za svoje aktivnosti koriste dvoranu katoličke župe sv. Josipa Radnika koja im nije adekvatna, ali je jedini prostor u selu. Ističe da su zahvalni sadašnjem župniku vlč. Danijelu Katačiću, kao i prijašnjima koji su uvijek otvarali vrata župe za njihov rad.

»Imamo nekoliko manifestacija godišnje: Prelo na salašu, Dičije prelo, Rič pod đermom, Advent u Đurđinu i probe literarno-dramske sekcije, zbora i tamburaške sekcije. Sva se ta događanja odvijaju u župi ili crkvi sv. Josipa Radnika. Za neke manifestacije župna dvorana je premalena i tu bi nam dobro došlo da je Dom kulture u funkciji. Mogli bismo aktivirati i druge sekcije, između ostalog i folklornu, organizirati koncerte, predstave, pozivati i druge KUD-ove u goste, oživjeti kulturna događanja u selu. Obnovom Doma kulture i prostorija oko njega nadamo se da bismo mogli imati svoje prostorije za funkcioniranje KUD-a, jer trenutno nemamo svoj prostor za rad«, kaže Stantić.

Dom kulture u Đurđinu izgrađen je 1949. godine kao prvi zadružni dom na teritoriju Srbije. U tih 700 četvornih metara prostora otkako je izgrađen do prije desetak godina uz postupno gašenje funkcija bila je knjižnica s 5.000 knjiga, trgovina mješovite robe, tekstila i alata, mesnica, banka, pekara, dvorana za kino projekciju i predstave s 250 mjesta te disco klub u koji su dolazili i najpoznatiji pjevači toga doba poput Safeta Isovića, Lepe Lukić, Miroslava Ilića, Predraga Živkovića Tozovca...

Od zadružnog doma ovaj dom kulture je svojevremeno pripao u vlasništvo Nove brazde, koja je privatizirana 2004. te je s njom novi vlasnik dobio i dom. Od 2009. godine nova firma je otišla u stečaj, a Dom kulture je ostao prazan i zaključan. Početkom 2017. Grad je Dom kupio za 3 milijuna dinara i od tada je renovirao i koristi jednu njegovu prostoriju za rad Mjesne zajednice.

U planu je...

Hoće li se uvjeti za život u Đurđinu poboljšati, pitali smo nadležne. Tajništvu za investicije i razvoj Grada Subotice poslali smo upit u vezi sa sportskom dvoranom, je li u planu njezina izgradnja, međutim nismo dobili odgovor. Pitali smo ih i kada se može očekivati renoviranje Doma kulture, na što su odgovorili da je u planu izrada projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju i da su sredstva za ovu namjenu osigurana.

S obzirom na to da na pitanje »kada?« nismo dobili odgovor, provjerili smo proračun Grada za 2023. godinu. Ondje nismo pronašli nikakva opredijeljena sredstva za Đurđin i njegov Dom kulture. Za ovu godinu Grad je izdvojio sredstva za završne faze renoviranja domova kulture u Novom Žedniku i već spomenutome Višnjevcu.

Prošle godine, 31. ožujka (tri dana prije predsjedničkih, parlamentarnih i lokalnih izbora) u Đurđinu je odjeknula vijest da će dobiti vrtić Naše radosti. Na Sjednici Grada donesena je Odluka o prijenosu prava korištenja na nepokretnost u Đurđinu na Predškolsku ustanovu Naša radost radi obavljanja djelatnosti dnevne brige o djeci uzrasta od 1 do 6 godina. U obrazloženju je navedeno kako predloženi objekt predstavlja adekvatan prostor za smještaj odgojno-obrazovne grupe i da su osigurana neophodna financijska sredstva za izvođenje radova na njegovom prilagođavanju i opremanju. Do danas se na objektu ništa nije uradilo, a kada će se objekt staviti u funkciju nismo uspjeli doznati iako smo kontaktirali Predškolsku ustanovu.

J. D. B.