Intervju
Mladima je politika nešto apstraktno i predaleko
Proteklog vikenda organizirano je Prelo mladeži, a među gostima prela bili su i predstavnici Mladeži Hrvatske demokratske zajednice Osječko-baranjske županije. Nastavak je to suradnje koju Mladež DSHV-a ima s HDZ-om Hrvatske i HDZ-om Bosne i Hercegovine. Tu suradnju pokrenuo je predsjednik Mladeži DSHV-a Marin Piuković. Tijekom izbora za V. saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća vodio je Izborni stožer liste »HRvati i dalje ZAjedno«, angažirao se u kampanji za popis stanovništva, u kampanji za republičke izbore travnja prošle godine, bio je na praksi u Bruxellesu, a sada je angažiran u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Uz to, Piuković iz svog četverogodišnjeg vođenja Mladeži DSHV-a izdvaja i povećanje vidljivosti stranke, te suradnju s National Democratic Institutom.
Predsjednik ste Mladeži DSHV-a od 2019. godine. I prije izbora na tu dužnost bili ste aktivi i u hrvatskoj zajednici i političkoj stranci? Koji motivi su Vas potaknuli na to?
Nedugo nakon navršene osamnaeste godine učlanio sam se u Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Bilo je to vrijeme onih čuvenih prela mladeži koja su punila, sad već zaboravljenu, salu u megamarketu KTC-a. Tada sam već pokazao naznake političkog aktivizma i animirao prijatelje da zajedno idemo na ta, za nas, velika prela. Želim napomenuti da dolazim iz kuće koja ja dosta aktivna u hrvatskoj zajednici, prije svega na kulturnom planu i kroz aktivizam u crkvi. Moji su roditelji također u svojim ranim dvadesetim godinama bili aktivisti naše hrvatske zajednice pa sam i ja u tom duhu odgajan i pokupio sam od njih taj »aktivistički gen«. Od malih nogu sam išao na nastavu na hrvatskom jeziku, bio aktivan u folkloru, redovito odlazio na susrete mladih koje je organizirala Subotička biskupija i na tom tragu odlučujem se posvetiti politici. U početku mi je to bio hobi dok je sada znatno više.
Kada ste prihvatili stati na čelo mladeži DSHV-a koliko je organizacija Mladeži bila razvijena, aktivna, koliko prepoznata među mladim Hrvatima i van Subotice?
Mladež preuzimam 2019. godine od dotadašnjeg predsjednika Mladena Petreša koji je danas glavni tajnik naše stranke i s kojim imam odličnu komunikaciju. Moram priznati da je u tom momentu bilo dosta teško. Iako sam već nekoliko godina bio aktivan u Mladeži DSHV-a, samo sam pratio procese i pomagao Mladenu ako je nešto trebalo, bez velikih odgovornosti. Bio mi je to veliki izazov, stati na čelo Mladeži DSHV-a i raditi u okolnostima koje nisu bile naklonjene Hrvatima. Baviti se politikom koja je usmjerena mladima u društvu koje je tada bilo izrazito apolitično bio je dosta, bit ću slobodan reći, odvažan potez. Okupio sam tada nekoliko mladih entuzijasta i počeli smo se nalaziti i razgovarati o mogućim programima da bismo danas bili tim koji je dobro uigran. Tijekom razvitka Mladeži i svog osobnog političkog sazrijevanja puno mi je pomogao, a i danas pomaže, predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov koji mi je u tim momentima preuzimanja Mladeži dao apsolutnu podršku i zahvaljujući njemu uspio sam se ohrabriti i raditi na razvijanju naše stranke. Mladež DSHV-a je imala status omladinske organizacije koja okuplja mlade i tada su svi kojima je DSHV bio blizak znali za Mladež, kako u Subotici tako i diljem Vojvodine. Kako sam ranije napomenuo, bila su ta čuvena prela mladeži koja su okupljala mlade Hrvate diljem Vojvodine koji su autobusima dolazili na druženje i zabavu. Danas smo postali organizacija za koju se zna, o kojoj se govori, ne samo u Srbiji već diljem regije.
Kada ste preuzimali mjesto predsjednika mladeži DSHV-a koji su Vam bili planovi i koliko ste od planiranog uspjeli i realizirati?
Kada se vratim četiri godine unazad i razmislim da su mi tada planovi bili svedeni jedino na održavanje kontinuiteta u radu Mladeži uz par jednogodišnjih aktivnosti kao što je Prelo mladeži ili Debeli četvrtak dolazim do zaključka da sam uspio »prebaciti normu« i ostvariti znatno više. Uspjeli smo povećati vidljivost na društvenim mrežama što cijenim kao veliki iskorak i potrebu jer na taj način redovito inforimiramo javnost o našim aktivnostima, što vidim kao model na koji ljudi dobro reagiraju. Prisutniji smo na trenu, idemo redovito na programe koji se organiziraju unutar naše zajednice. Imamo stalnu komunikaciju s članstvom diljem Vojvodine. Također, naš je rad prepoznat i od strane NDI-a (National Democratic Institute). Organizacija je to koja je izrazila poštovanje za naše aktivnosti te smo 2022. godine započeli i uspješno provodimo suradnju s njima. Radimo na edukaciji mladih kako bismo osnažili naše kadrove i pripremili ih da budu reprezentativni i kompetentni predstavnici DSHV-a. Neke su ovo stvari koje s radošću spominjem, a svakako ima toga još.
Prošla godina bila je u znaku republičkih izbora, izbora za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća i popisa stanovništva. Vi osobno angažirali ste se i u izbornoj kampanji, prikupljanju potpisa za elektore i u kampanji za popis stanovništva. Na koji način se u izbore i kampanje uključila Mladež DSHV-a? Koliko je bilo potrebno rada na terenu?
Prošlu godinu smo počeli nakon velike i teške pauze izazvane pandemijom koronavirusa. Iako su nas te godine malo »uspavale«, nakon ukidanja zabrana odmah smo krenuli s radom. Prvo što nas je čekalo prošle godine bili su izbori za narodne zastupnike za republički parlament. Mladež je od samog početka podržavala odluke Predsjedništva DSHV-a u pogledu nastupa na prošlogodišnjim izborima koji su održani 3. travnja. Na izborima smo nastupili u okviru manjinske koalicije »Zajedno za Vojvodinu – Vojvođani«. Bila je to kolacijija u kojoj je DSHV imao značajnu poziciju te je tako Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a, bio nositelj liste. Tijekom kampanje ponosno smo na svim reklamnim materijalima isticali boje naše stranke, što je naišlo na veliku potporu naših članova i simpatizera diljem Vojvodine koji su to znali prepoznati i nagraditi svojom podrškom. Isto tako, naša manjinska koalicija dobila je do sada najveću potporu od visokih dužnosnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, te je tako tjedan dana prije održavanja izbora Mladež DSHV-a ugostila Predsjedništvo Mladeži Hrvatske demokratske zajednice iz Hrvatske i Predsjedništvo Mladeži Hrvatske demokratske zajednice iz Bosne i Hercegovine. Bio je ovo prvi u nizu susreta triju predsjedništava mladeži koje imaju zajedničku provenijenciju, a iniciran je od naše Mladeži. Tijekom kampanje, kao i na sam izborni dan, Mladež DSHV-a daje svoj nemjerljivi doprinos u logostičkoj i tehničkoj podršci te smo tako diljem Vojvodine obilazili mjesta u kojima žive Hrvati i radili na prikupljanju potpisa podrške našoj listi dok je na sam izborni dan veliki broj mladih bio angažiran na biračkim mjestima. Veliki trud, dobra atmosfera i povjerenja birača doveli su do toga da na izborni dan prikupimo dovoljan broj glasova i da s naše liste prođe Tomislav Žigmanov. Prošlu godinu obilježio je i popis stanovništva. Kapmanja koju je organiziralo Hrvatsko nacionalno vijeće pod nazivom »Znam tko sam« doprla je do svakog Hrvata koji živi u Srbiji te kao takva ima pravo biti ocijenjena kao najuspješnija do sada. Mladež DSHV-a uključila se u ovu kampanju kroz distribuciju promo materijala te aktivno na terenu u vidu popisivača. Paralelno s popisom stanovništva imali smo proces prikupljanja potpisa za izbore za nacionalne savjete nacionalnih manjina. Kao i na travanjskim izborima, svu logistiku podnijela je Mladež DSHV-a dok sam ja imenovan za šefa izbornog stožera i imao sam zadaću sve aktivnosti koordinirati. Uspjeli smo skupiti nešto više od 5.300 ovjerenih potpisa osoba koje su upisane u Poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine. Ova zadaća za nas nije bila nepoznata, ali je itekako bila zahtjevna jer smo imali svega dvadesetak aktivnih dana za prikupljanje potpisa i cjelokupnu organizaciju. Bilo je to mjesec dana kada smo se svi odrekli slobodnog vremena i odmora i radili kako bismo ostvarili što bolji rezultat i sve završili u propisanim rokovima. Naša lista pod nazivom »HRvati i dalje ZAjedno« bila je sačinjena od 87 elektora koji su sa sobom »nosili« po šezdeset ovjerenih potpisa podrške. Da smo zajednica koja ima budućnost, svjedoči i podatak da je na elektorskoj listi veliki broj mladih, čak 12 u dobi do 30 godina dok je 19 elektora u starosnoj grupi od 31 do 40 godina. Bio je to još jedan u nizu uspjeha koji smo kao dobro organizirana zajednica, sinergijskim radom, uspjeli ostvariti. Sačuvali smo krovno tijelo Hrvata u Vojvodini te mu omogućili nesmetano djelovanje narednih godina. Razlog toga su svakako rezultati koje je prijašnji sastav Hrvatskog nacionalnog vijeća ostvario.
Koliko radite na tom da mlade što više uključite u kulturni i vjerski život hrvatske zajednice?
Trudim se što više raditi i svakodnovno apostrofirati važnost svih segmenata naše hrvatske zajednice i potrebu da budemo aktivni sudionici svih procesa unutar iste. S ponosom želim istaći kako su članovi Mladeži DSHV-a visoko involvirani u kulturni i vjerski život hrvatske zajednice u Vojvodini. Redoviti smo gosti, a često i organizatori raznih kulturnih priredbi te društvenih događaja koje organizaraju naše udruge. Isto tako, trudimo se biti prisutni na događajima koji okupljaju Hrvate te s mjesnim liderima DSHV-a razgovarati o izazovima s kojima se njihovi odbori susreću. To su »sitne pobjede« koje osvajamo svakodnevno, ali su itekako važne i prijeko potrebne za ostvarivanje naših manjinskih prava i podizanje hrvatske zajednice na društvenoj ljestvici. Zajedno s povjernikom za mlade Subotičke biskupije dr. Marinkom Stantićem založio sam se da mladi Subotičke biskupije budu sudionici na prošlogodišnjem susretu Hrvatske katoličke mladeži koji je održan u Bjelovaru te smo tako pokazali važnost povezanosti s vjerskim identitetom. Također, naši su članovi aktivni u crkvama u Srijemu, Banatu i diljem Bačke gdje daju svoj doprinos u očuvanju tradicije koja je usko vezana uz crkvu.
Mladi često bježe od politike, mogu li se pridobiti novi članovi, uključiti u rad?
Ne bih rekao da bježe od politike, rekao bih da je ni ne poznaju. Mladima je politika nešto apstraktno i predaleko, nešto o čemu čak ni ne pomisle, a kamoli da bi pobjegli. Iz perspektive Mladeži DSHV-a mogu reći da se mogu pridobiti mladi, možda ne toliko koliko bih ja htio i u sam politički angažman, ali u rad unutar naše zajednice svakako da! Prostora za rad svakako ima i svatko tko je dobronamjeran i ima iskrene motive naći će svoje mjesto.
Kao predsjednik Mladeži DSHV-a potaknuli ste suradnju s Mladeži HDZ BiH, zatim i s Mladeži HDZ u Hrvatskoj. Na koji način se odvija ova suradnja?
Zahvaljujući transparentnom i požrtvovanom radu Mladeži DSHV-a uspjeli smo dobiti status organizacije koja je postala neizostavan dio svih većih događaja Mladeži HDZ-a u BiH i Hrvatskoj. Tako smo redoviti gosti na događajima koje organiziraju naše sestrinske stranke te se uvijek imamo priliku obratiti što nam predstavlja znak da smo prepoznati kao relevantni reprezenti Hrvata iz Vojvodine. Na tragu dobre suradnje imamo niz uspješno ostvarenih projekata kao što je odlazak na staž u Bruxelles, pomoć pri organiziranju putovanja za maturante, edukacija naših kadrova iz područja pisanja projekata, posjećivanje kulturnih priredbi i uzajamno pružanje podrške, kako za političke tako i za društvene aktivnosti koje provodimo. Suradnja podrazumijeva redovite kontakte i redovita posjećivanja što se uvijek pozitivno ocijeni u javnosti. Osim dobrih partnerskih odnosa, izgradili smo i prijateljske veze pa se imam priliku često čuti s prijateljima koji su mi ujedno i kolege iz BiH i Hrvatske. To su veze koje ću s ponosom prenijeti na mlađe naraštaje kako bi oni nadogradili ono što mi sada stvaramo.
Vi osobno prošli ste praksu u Bruxellesu. Koliko je to značjano iskustvo za Vas i hoće li biti prilike i za druge mlade da odu na sličnu praksu?
Staž u trajanju od šest tjedana u Bruxellesu bio je za mene moment koji sam maksimalno želio iskoristiti za učenje i usavršavanje. Imao sam priliku slušati o svim svjetski aktualnim temama, uživo vidjeti kako funkcionira Europski parlament i naučiti što znači politički menadžment i organizacija posla. U tome mi je najviše pomoglo praćenje rada glavnog asistenta u Uredu Ressler koji je bio zadužen za dijeljenje zadaća nama stažistima, a i isto tako bio je otvoren za sve nedoumice koje smo imali. Vrijeme koje sam proveo u Uredu značajno je jer sam vidio što znači požrtvovani rad i kako dobra organizacija dovodi do rezultata. Dok sam zahvaljujući eurozastupniku Karlu Ressleru, u čijem sam Uredu bio, imao priliku direktno od njega čuti što su sve poslovi i zadaće zastupnika i što je sve potrebno za njihovo uspješno obavljanje. Poziv za mlade koji žele slično iskustvo je otvoren. Eurozastupnici su pokazali interes za Hrvate iz Vojvodine i na tom tragu je dogovoren dalji model odlaska naših mladih u Bruxelles.
Sada ste angažirani u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Koliko novoga Vam je donio taj posao?
Već nešto više od dva mejseca angažiran sam u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog i to je za mene veliki iskorak u mojoj političkoj karijeri. Imam priliku sva svoja znanja koja sam do sada stekao, kako praktična tako i teorijska implementirati u rad Ministarstva i dokazati se u cilju stvaranja većeg dobra za sve na koje se odnosi moja domena rada. Ono što je novo to je svakako metodologija rada. Do momenta ulaska u Ministarstvo moj je fokus bio na pojedine društvene aspekte, a sada se taj fokus znatno proširio i to je najveća novina i izazov koji sam spremno dočekao i za sada na to dobro odgovaram.
Stalno se govori o tome kako Hrvata u Beogradu ima, ali nikako se ne može doći do njih. Jeste li Vi uspjeli doći do mladih?
Beograd je grad koji broji gotovo dva milijuna stanovnika, a po posljednjem popisu on broji oko sedam tisuća Hrvata. Kada tako promatramo, dolazimo do zaključka da uopće nije bez smisla reći da je u Beogradu teško doći do Hrvata. Također, valja napomenuti da u Beogradu Hrvati nisu imali kulturna ili politička uporišta kao ni izgrađene institucije kako je to slučaj u ostalim dijelovima Vojvodine ili pak naviku okupljanja. U tom smislu Hrvati u Beogradu žive znatno drugačiji stil života nego Hrvati u Subotici, recimo. Dolaskom u Ministarstvo doživljavam i promjenu na privatnom planu pa se tako selim u Beograd i pokušavam se integrirati u lokalnu zajednicu. Za sada sam u velikom gradu prekratko, ali sam uspio ostvariti neke kontakte, najviše s crkvom i svećenicima Beogradske nadbiskupije, ali i s pojedinim mladima koji su Hrvati i žive u Beogradu. Svakako da tu neću stati.
Intervju vodila: Zlata Vasiljević
