Tema

Lokalna razina i nacionalne manjine u Srbiji

Općine i gradovi u Srbiji se prema Zakonu o lokalnoj samoupravi »preko svojih tijela a u skladu s Ustavom i zakonom, staraju o ostvarivanju, zaštiti i unaprjeđenju ljudskih i manjinskih prava« (čl. 20). Međutim, kako to rade općine i gradovi, nije bliže uređeno. Prema Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina Srbija osigurava uvjete za efikasno sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u političkom životu, zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u Narodnoj skupštini i razmjernu zastupljenost nacionalnih manjina u skupštinama autonomnih pokrajina i jedinicama lokalne samouprave. Međutim, razmjerna zastupljenost ni u pokrajinskoj ni u lokalnim skupštinama nije u realnosti ostvarena, a ne postoji niti izbor predstavnika i vijeća nacionalnih manjina na lokalnoj i regionalnoj razini kao na primjer u Hrvatskoj. Jedina tijela koja se formiraju u nacionalno mješovitim jedinicima lokalne samouprave su Savjeti za međunacionalne odnose, kao samostalna radna tijela, koja čine predstavnici srpskog naroda i nacionalnih manjina (čl. 98.).

Zakonom je definirano da se nacionalno mješovitim jedinicama lokalne samouprave u Srbiji smatraju »jedinice lokalne samouprave u kojima pripadnici jedne nacionalne manjine čine više od 5% od ukupnog broja stanovnika ili pripadnici svih nacionalnih manjina čine više od 10% od ukupnog broja stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva«. Pri tome predstavnike u savjetu mogu imati pripadnici srpskog naroda i nacionalnih manjina s više od 1% sudjelovanja u ukupnom stanovništvu općine ili grada. Savjeti razmatraju pitanja ostvarivanja, zaštite i unaprjeđivanja nacionalne ravnopravnosti, a djelokrug, sastav, izbor članova i način njihovog rada uređuje se odlukom lokalne skupštine. U slučaju nacionalnih manjina koje imaju svoja izabrana nacionalna vijeća predstavnici nacionalnih manjina se biraju na njihov prijedlog, a predstavnike srpskog naroda predlaže stalno radno tijelo lokalne skupštine za kadrovska pitanja.

Skupština i izvršna tijela jedinice lokalne samouprave su dužna prijedloge svih odluka koji se tiču nacionalne ravnopravnosti prethodno dostaviti na mišljenje savjetu. Odluke savjeta, odnosno stavovi i prijedlozi, donose se konsenzusom i o tome se obavještava lokalna skupština koja je dužna izjasniti se o njima na prvoj sljedećoj sjednici, a najkasnije u roku od 30 dana. Savjeti imaju pravo pred Ustavnim sudom pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke ili drugog općeg akta skupštine jedinice lokalne samouprave ako smatraju da su njime neposredno povređena prava pripadnika srpskog naroda i nacionalnih manjina i pred Upravnim sudom pokrenuti postupak za ocjenu suglasnosti odluke ili drugog općeg akta lokalne skupštine sa statutom. Savjet podnosi šestomjesečni izvještaj lokalnoj skupštini o svom radu.

Prava se »konzumiraju« na lokalnoj razini

Politolog Darko Baštovanović ističe kako bi ostvarivanje prava nacionalnih manjina na lokalnoj razini trebalo biti jedno od najvažnijih pitanja kada se govori o konkretnim rješenjima standarda zaštite nacionalnih manjina, iz razloga što »sami pripadnici nacionalnih manjina svoja prava najviše 'konzumiraju' na lokalnoj razini«, i čak i ako se ne ulazi u stupanj ostvarivanja manjinskih prava, onda se isto može reći kako se sam život manjinskih zajednica upravo odigrava u lokalnim zajednicama.

Ostvarivanje prava nacionalnih manjina na lokalnoj razini stoga je jedan od najvažnijih preduvjeta sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u procesima donošenja odluka, smatra Baštovanović: »Ukoliko nemamo okvir putem kojeg bi se osigurala mogućnost za adekvatnim i konkretnim sudjelovanjem manjina u društvenom i političkom životu svoje lokalne zajednice, onda to isključuje i svaku drugu mogućnost da se manjine aktivnije uključuju na višim razinama, te isključuje i mogućnost za (kako to kaže profesorica i jedna od najeminentnijih ekspertica u ovom području Tove H. Malloy) 'osnaživanjem manjinskih zajednica' i izlaskom iz okvira pukoga priznanja postojanja određene manjine«.

On ocjenjuje kako u Srbiji još uvijek imamo nedovoljno razvijen okvir za zaštitu manjinskih identiteta na lokalnim razinama jer je sustav baziran na djelovanju nacionalnih vijeća nacionalnih manjina, kojima se ostavlja mogućnost da izaberu jednu lokalnu samoupravu gdje će im biti sjedište i da sukladno svojim unutarnjim politikama sama vijeća razvijaju svoj način djelovanja kada je u pitanju zaštita identiteta sunarodnjaka izvan tradicionalnih centara zajednica.

»Ovo u mnogome i iscrpljuje nacionalna vijeća nacionalnih manjina, koja se bore s brojnim financijskim izazovima i resursnim nedostatcima. Do sada je jedino Hrvatsko nacionalno vijeće uspjelo pronaći mogućnost za djelovanjem u nekoliko jedinica lokalne samouprave, ali je to radilo isključivo uz svoje resurse i bez adekvatnije pomoći države«, kaže on.

Prema Baštovanoviću jedina institucija koja za sada ima parcijalan karakter zaštite manjinskih identiteta na lokalu jesu Savjeti za međunacionalne odnose.

»Savjeti bi trebali predstavljati jedan od bolje osmišljenijih mehanizama unaprjeđenja međuetničkih odnosa na lokalnoj razini. Kada kažemo međuetničkih, ne mislimo samo na rješavanje međunacionalnih sukoba nego ona trebaju biti kreatorima multikulturalnih politika na lokalu! Jer ukoliko je sam položaj određene zajednice nezadovoljavajući u određenoj jedinici lokalne samouprave, onda to isključuje postojanje i najelementarnijih mogućnosti za skladnim međuetničkim odnosima! Ono što je svakako problem jeste to što je nažalost Zakonom o lokalnoj samoupravi napravljen čitav niz propusta u samome izboru članova savjeta, njihovoj nadležnosti pa sve do načina njihovoga rada. Ovo se čak nije promijenilo niti nakon izmjena ovog Zakona, jer je čitav članak prepisan iz stare inačice i nisu napravljena nova unaprjeđenja. Kada je u pitanju hrvatska zajednica, također imamo brojne manjkavosti jer u mjestima kao što je Ruma, gdje je broj Hrvata u ukupnome pučanstvu zadovoljavajući, Savjet čak nije ni osnovan, ili pak Savjet u Beočinu, gdje sam i osobno član, od posljednjih izbora 2020. nije niti jednu sjednicu održao niti se njegovi članovi uvažavaju kao nositelji manjinskoga života i procesa na lokalnoj razini«, zaključuje Baštovanović.

Umjesto reaktivnog, potreban proaktivan pristup

Direktorica Centra za lokalnu demokraciju iz Subotice Stanka Parać-Damjanović ističe kako je osnivanje ovih Savjeta u vezi s potrebom da na lokalnoj razini postoji tijelo koje omogućuje svim nacionalnim zajednicama da zajedno razmatraju pitanja međuetničkih odnosa i ostvarivanja prava nacionalnih manjina.

»Zauzimanje zajedničkog stava svih nacionalnih zajednica prilikom davanja mišljenja i prijedloga doprinosi kvaliteti donijetih odluka, toleranciji i unaprjeđenju ljudskih i manjinskih prava«, kaže Parać-Damjanović.

»Osim toga«, ističe ona, »Akcijskim planom za pregovaračko Poglavlje 23 Srbija je preuzela obvezu promovirati uspostavljanje i djelotvorno funkcioniranje ovih savjeta na lokalnoj razini u svim općinama s etnički mješovitim stanovništvom. Također je i preporuka Komiteta ministara Vijeća Europe dana i u pogledu poticanja osnivanja i djelotvornog funkcioniranja ovih savjeta, budući da u mnogim općinama i gradovima ono nije osnovano ili pak ne funkcionira«.

U pogledu funkcioniranja Savjeta ona kaže kako odredba po kojoj ovi savjeti razmatraju pitanja ostvarivanja, zaštite i unaprjeđivanja nacionalne ravnopravnosti, u skladu sa zakonom i statutom stvara mnogo problema jer je nejasno tumačenje pojma »nacionalna ravnopravnost« koji se uglavnom vezuje za međuetničke tenzije i sukobe, pa se i uloga savjeta ograničava na djelovanje u ovakvim situacijama.

»Često se kao opravdanje za neaktivnost savjeta ističe kako 'nema potrebe za njegovim sastajanjem', jer su međunacionalni odnosi na 'zavidnom nivou' (skoro svi naime govore o 'zavidnom nivou međunacionalnih odnosa'?!). Pozicija savjeta nije obavezujuća za lokalna tijela, ali je veoma važno da oni umjesto reaktivnih postanu proaktivni, poduzimaju inicijative iz svojih nadležnosti, a ne samo odgovaraju na inicijativu skupštine/vijeća. Normativne prepreke za efikasno funkcioniranje savjeta za međunacionalne odnose ne bi trebale služiti kao izgovor za njihovu neaktivnost. Poduzimanje inicijativa u suradnji sa svim nacionalnim zajednicama i organizacijama civilnog društva mogu samo pridonijeti unaprjeđenju uloge ovog mehanizma u afirmaciji interkulturalnosti i jačanju socijalne kohezije u lokalnoj zajednici«, ističe Parać-Damjanović.

Jasminka Dulić