Širom Vojvodine

»Prijevoz, logistika, utovar, istovar – to je moja strast«

Mario Dulić iz Subotice već 19 godina bavi se prijevozom. Počeo je 2004. godine autoprijevozničkom firmom IC Expres, a 2010. osniva poduzeće IC MD Logistic d. o. o. Prvih nekoliko godina prevozio je ljude, a kasnije se specijalizirao za transport robe. Danas IC MD Logistic posluje s dvadesetak uposlenih, a osnovna djelatnost im je prijevoz robe u inozemstvo kombijima, malim kamionima, šleperima i tandem kamionima.

Dulić kaže kako je voditi ovakvu firmu veoma izazovno, ali da je ujedno to i njegova strast koju ima od samoga početka i koja ga održava.

»Posao je počeo spontano. Kao i svaki klinac volio sam aute, kamione, a kod mene je bila izražena i ljubav prema putovanjima. U ovome poslu ima puno i logistike, organiziranja, pretovara, utovara… i to je ono što volim i što me pokreće – svakodnevni izazovi«, priča nam Dulić.

Rotografika – najveći partner

Svoju priču o transportu Mario je započeo prijevozom ljudi kombijem iz Subotice do Budimpešte.

»Prve dvije godine sam prevozio ‘turiste’ sa subotičkog buvljaka do Józsefvárosi tržnice u Budimpešti. Za to vrijeme stekao sam još klijenata, počeo sam suradnju i s turističkim agencijama kao što je npr. Eurotravel, s kojima sam dugo godina surađivao, pa sam vozio i do aerodroma i na druge potrebne destinacije.«

Kao odskočnu dasku u poslu Mario izdvaja 2005. godinu kada je preko Fonda za razvoj Vojvodine kupio još jedan, noviji kombi, koji mu je nudio veće mogućnosti i kada je zaposlio i prvoga vozača.

»Napravio sam projekt za Fond za razvoj Vojvodine koji mi je omogućio da kupim noviji kombi uz pomoć povoljnog kredita. To mi je bio drugi kombi i s njim sam stekao daleko veći ugled, mogao sam prevoziti poslovne ljude i bolje naplaćivati ture. Tada sam uposlio prvog radnika i posao je krenuo većim koracima. U Subotici je u to vrijeme bilo malo kombija pa sam radio i prijevoz ljudi i prijevoz robe s prikolicom za kombi. Tako je funkcioniralo dvije-tri godine da bih 2008. odlučio izaći iz prijevoza ljudi i specijalizirati se na robu, jer je ondje bila bolja zarada.« Prevozio je Mario brojne glazbenike, sportaše Plivačkog kluba Spartak, hodočasnike...

Iako kaže da prijevoz ljudi i danas voli, Dulić je ostao na transportu robe jer je to sigurniji posao.

»Roba mora cirkulirati da bi svijet funkcionirao, a ljudi nekada putuju više, nekada manje, ovisno kakva im je godina. To nam je dokazala i pandemija koronom. Prijevoz robe je stajao samo dva-tri tjedna, jednostavno ona mora ići kako bi se svijet kakav poznajemo održao.«

Firma IC MD Logistic pretežito radi sa stalnim klijentima, a među najvećima su im Rotografika iz Subotice i Rey AG iz St. Galen-a (Jagodina).

»Među uposlenima je više od pola vozača, imamo dispečere, ekonomiste koji rade obračun i financije te limare, mehaničare i električare, koji nisu u stalnom radnom odnosu ali su s nama već dugi niz godina.

Unutarnji transport nam je pet posto, a ostalo je međunarodni. Najomiljenije destinacije su Mađarska, Austrija, Švicarska, Danska, Njemačka, a za potrebe naših klijenata radimo i ostale zemlje kao što su Rumunjska, Francuska... S firmom iz Jagodine Rey AG iz St. Galen-a također radimo dugi niz godina. Za njih vozimo robu za Švicarsku šestu godinu na obostrano zadovoljstvo.«

Blizina sjedišta firme s granicom s Mađarskom IC MD Logisticu uvelike olakšava posao, jer u situacijama dugosatnih kolona mogu zamijeniti vozače. Poseban izazov za organiziranje vozača, kaže, bio je nedavni štrajk mađarskih carinika kada su se kamioni na granici zadržavali i preko 24 sata!

»Velike gužve koje se stvore na granici s Mađarskom svima otežavaju posao, a mi zbog blizine granice nađemo rješenje za svaki problem, da kamion ne mora stajati zbog umora vozača i zbog toga dosta partnera surađuje s nama. Ako klijent želi najbolju i najbržu dostavu i može to platiti, mi to i omogućimo. Za vrijeme štrajka carinika u Mađarskoj kamioni su se zadržavali na granici duže od 24 sata. To znači da je trebalo smjenjivati vozače. Bilo je zahtjevno logistički rješavati, ali uvijek gledamo i da se pridržavamo zakonskih okvira radnog vremena vozača. Prošla su vremena da vozač može voziti dan-noć. Često i sam pomognem vozačima da dođu kući, iako su na 20, 50 do 100 km od kuće da bi što prije počeli odmarati. S jedne strane je naporno, a s druge strane kao vlasnik i odgovorna osoba daleko mirnije spavam kada čovjek radi po pravilu da zaštiti sebe i druge sudionike u prometu.«

Nedostatak vozača

Dulić kaže da posla ima, ali da ono što posebno pogađa prijevozničke firme nije zaobišlo niti njega – fali mu vozača.

»Imamo vozila, imamo poslovne partnere, imamo s čim a nemamo s kim i bojim se da će se taj trend nastaviti. Veliki je problem nedostatak adekvatnih vozača koji bi obavljali međunarodni transport. Taj posao je dobro plaćen, što nije uvijek bilo tako, ali nije lak jer si odvojen od obitelji. Znam, jer i sam vozim i bez podrške obitelji ne bih mogao raditi ovaj posao. U neka bolja vremena manje vozim, a kad dođu lošija, više. Meni to nije čudno, to mi je posao. Potrebni su nam vozači koji su potkovani znanjem. Upošljavamo mi i početnike pa ih obučavamo, no često se dogodi da oni u međuvremenu odustanu od profesije vozača.«

Budućnost IC MD Logistica vlasnik vidi upravo u uposlenicima te se trudi učiniti ih što zadovoljnijima.

»Trudim se da vozači budu zadovoljni i s plaćom i s okruženjem u firmi, da se osjećaju kao da su dio obitelji, da nisu samo brojka. Kada ljudi dobiju više iz firme, više joj mogu i dati. Želim tu svijest podići i kod nas, jer samo tako možemo napredovati. Imam kamiona, posla, partnera, ideja ali ključno je imati s kime sve to provesti u djelo. Bit je napraviti dobru ekipu. Tko ima dobru ekipu, ima i dobar posao.«

Mario je dugogodišnji član Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca u čijim manifestacijama sudjeluje, ali i pomaže kada je prijevoz bilo koje vrste za udrugu u pitanju. Također, nesebično svoje vrijeme, vozače i kamione daje i za potrebe župa Subotičke biskupije i Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo.

»Angažman u Dužijanci je započeo preko suradnje s obitelji Ivana Piukovića. Od 2003. godine pomažem u organiziranju povorke glavne manifestacije, a od 2011. sam uključen i u Takmičenje risara, gdje risarim. Postati risar bio mi je poseban izazov, jer to nije lako, zahtijeva određenu kondiciju i baš mi se sviđa zbog toga. Također, manifestacija je natjecateljskog karaktera i tamo onda mogu ispoljiti i natjecateljski duh koji imam. Kad god nešto treba učiniti za udrugu Dužijanca ili Bunjevačko kolo rado nudim svoju uslugu prijevoza. Ne sjećam se da sam nekada nešto naplatio, gledam to kao mali doprinos našoj zajednici. Čast mi je što mogu pomoći da naša hrvatska zajednica u Subotici bude bolja«, kaže Dulić.

J. D. B.