Širom Vojvodine

»Tko želi raditi, uvijek nađe posao«

Jasmin Iršević PR B&M-COOP naziv je firme Tavankućanina Jasmina Irševića koju je prije dvije godine osnovao sa svojim kolegom/prijateljem Andreasom Mačkovićem. Kako stoji u Agenciji za privredne registre (APR), djelatnost firme je rušenje objekata, priprema gradilišta i drumski prijevoz tereta, a sve to obuhvaća toliki broj poslova kojih će se prihvatiti samo onaj tko doista želi raditi. Raditi ne samo za svoju i dobrobit svoje obitelji, već i za svoje selo – Tavankut, kao i za svakog kome je pomoć potrebna. Takvih je ljudi danas jako malo i najmanje što možemo učiniti jest da im posvetimo makar dvije stranice našeg tjednika.

Širok spektar poslova

Nakon nekoliko godina rada u jednoj automehaničarskoj radionici u Tavankutu, Jasmin i Andreas odlučili su započeti vlastiti biznis kako bi došli do bolje zarade. Andreasov otac ponudio im je da kupe bager koji je uvezao iz Njemačke i iako je, kako kaže Jasmin, do tada bager vidio samo na slici, i ne znajući što bi sve njime mogli raditi, odlučili su pokušati i kupili su ga u listopadu 2011. godine. Ubrzo su otkrili da je spektar poslova koje mogu obavljati ovim strojem doista širok, a nakon što su ih radili više od jednog desetljeća, prije dvije godine osnovali su svoju firmu.

»Najviše se bavimo rušenjem objekata, iskopom temelja, krčenjem, čišćenjem, pripremom terena za obradivu površinu. Primjerice, ako je to bila šuma ili neki zasad voćnjaka, sklanjamo stabla, vadimo panjeve, sklanjamo granje. Znači, rušenje, čišćenje, sklanjanje smeća, šuta, sve što se može raditi građevinskim strojevima. Od radnih strojeva trenutno imamo četiri bagera (s dodatnim iskopnim žlicama za iskop temelja, kopanje kanala za postavljanje vodovoda, potom cijevi u voćnjacima, razvlačenje vodova za struju), dva kamiona i jednu drobilicu za drvo«, kaže Jasmin, dodajući kako u to vrijeme nitko nije imao bager osim njih.

»Počeli smo s vađenjem voćnjaka, krčenjem starih salaša. Ubrzo smo shvatili da nam nedostaje prijevoz, pa smo kupili jedan stari kiper kamion za prevoženje stabala, granja, šuta, smeća. Njime smo nekoliko godina vukli i stajnjak voćarima i povrtlarima u Tavankutu, a znali smo u sezoni (od listopada do ožujka) donijeti po 300 vagona gnojiva iz zadruge u Đurđinu. Kad je otišla pod stečaj, vukli smo ga s Čantavirskog puta, iz Višnjevca, Male Bosne, Mišićeva, Bajmaka. Nakon zimskog razdoblja krenuli bi poslovi vezani za građevinu. Otpočetka do kraja smo tamo. Prvi smo kad se ruši stara kuća, oronuli salaš, krči zapušten plac, onda iskopamo temelj, pa dok se zida dovozimo pijesak, a na kraju odnosimo građevinski šut. Radimo i prijevoz kamionima robe koja se može tovariti viljuškarom, obavljamo prijevoz zemlje, pijeska, nasipanje raznih košuljica, pripreme za betoniranja. Bilo je sezona kada smo pratili poljoprivrednike i kada smo s njive vukli žitarice«, nabraja Jasmin poslove koje inače obavljaju na teritoriju Subotice s okolnim naseljima.

Tu je i ozbiljan i zahtjevan posao koji se odnosi na krčenje šuma.

»Radimo i krčenje bagremovih šuma (u Tavankutu, na Čikeriji), što podrazumijeva sječenje stabala do panjeva ili njihovo kompletno vađenje, sječenje granja (drobilicom) i odvoženje, odnosno čišćenje kompletnih parcela. Sada već imamo uhodan posao i oko prodaje stabala, najviše za ogrjev. To sa šumama smo počeli zbog stupova, koji su se nekad koristili za šupe i neke druge pomoćne prostorije, a sada je to zamijenilo željezo. Međutim, drač (bagrem), kad se dobro osuši, traje isto kao i željezo, a uz to se ne mora ni s čim farbati, zaštititi. Inače vađenje panjeva dodatno košta, pa je tu pitanje isplativosti, ali nama to bude jako dobro jer onda te panjeve iskoristimo za grijanje. Imamo dobru drobilicu, za tri-četiri sata napunimo jedan kamion od deset kubika. Njome radimo i uslužno sječenje granja pošto, sad po selu dosta ljudi ima problem s njima i od toga bude dobar ogrjevni materijal. Tako da, jako je širok spektar poslova kojima se bavimo.«

Polovina radnih strojeva koje koriste Jasmin i Andreas uvezena je iz Hrvatske, a za njihovo korištenje potrebna je dozvola za upravljanje radnim strojevima. Nekad se ona dobivala s B kategorijom, a sad se posebno polaže. Posebne obuke za upravljanje njima nema, to se, kako ističe Jasmin, uči sam.

Dobrovoljni rad i drugi angažmani

Uz sve poslove kojima se Jasmin i Andreas bave, spremni su angažirati se i dobrovoljno za dobrobit sela.

»U puno navrata smo se angažirali u tavankutskoj školi. Primjerice, trebalo je skloniti gromobran jer je bio radioaktivan, pa je bio otežan pristup za autodizalicu i mi smo napravili prilaz. Potom smo vadili panjeve oko fiskulturne dvorane, neki dan smo iz škole u Gornjem Tavankutu odnijeli četiri kamiona smeća. Također smo pomogli i oko postavljanja novog čikerijanskog zvona. Na novom mjestu na kojem je postavljeno bila je šumica pa smo je raskrčili. Također smo donijeli i stupove i kosnike za zvono, a sad smo bili donatori stupova za terasu koja će također tamo biti izgrađena. Radit ćemo sad i na projektu koji se tiče vrtića na hrvatskom u Tavankutu. Nedavno smo krenuli s krčenjem, čišćenjem površine oko objekta te odnošenjem raznog smeća. Aktivni smo i u Gupcu, baš danas smo drobili granje na Etno salašu Balažević, posljednjih godina očistimo im smeće, kopali smo septičke jame tamo i u Galeriji. Bilo je dosta poslova za koje smo gledali da im izađemo u susret. Kako oni nama, tako i mi njima«, navodi Jasmin, nastavljajući priču o raznim svojim članstvima:

»Član sam folklornog odjela HKPD-a Matija Gubec od prvog razreda. Sada imam 33 godine i nisam stajao s igranjem 26 godina, aktivan sam u veteranskoj grupi. Također sam i član Pastoralnog vijeća župe Presveto Srce Isusovo. Na inicijativu bivšeg tavankutskog župnika Franje Ivankovića angažirali smo se oko čišćenja i uređenja tavankutskog groblja koje je, dok nije došao, bilo dosta zapušteno, a suradnja se nastavila i sa sadašnjim župnikom Marjanom Vukovim. Primjerice, kopali smo grobnice u nekoliko navrata, to se radi 10-15 grobnica odjednom, ovisi koliko ima prostora. Član sam i Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Tavankutu, također od prvog razreda osnovne škole. Sad sam član Predsjedništva, ali tu nije važno jesi li član, komandir, predsjednik, važno je koliko tko može pripomoći Društvu. Idemo redovno na požare, ja sam u operativnoj jedinici, po činu mlađi vatrogasni oficir. Sad u nedjelju je bio požar, zapalio se odžak u Gornjem Tavankutu, a trenutno je i sad požar, evo zvoni mi telefon zbog tog. Inače, Društvo je pobratimljeno s društvima iz Hrvatske, Mađarske, BiH, a tu su i Žednik, Bajmak, Čantavir i onda tu uvijek ima nekih druženja, aktivnosti gdje smo i mi prisutni«.

Razgovor s Jasminom vodili smo na državni praznik, neradni dan koji većina provodi sa svojom obitelji. No, za Jasmina ovaj dan nije bio praznik, ali nastoji makar nedjeljom i za svece biti sa svojim najmilijima.

»Osim nedjeljom, ne radimo ni na veće svece, onda gledam da ne radim ni subotom da bih bio doma s obitelji – suprugom Mirjanom i naše četvero djece – Anđelom (9 godina), Danicom (7 godina) i Markom i Teodorom, koji su vrtićkog uzrasta. Inače, radni dan nam je od 7 pa, službeno, do 15 sati, ali bude to i mnogo duže, jer tko želi raditi, uvijek nađe posao. Supruga Mirjana se, osim s djecom i održavanjem kućanstva, bavi i uzgojem cvijeća u plastenicima. Tu smo spojili dobro i korisno, jer panjeve koji nam ostanu nakon sječe šume ili voćnjaka koristimo za zagrijevanje plastenika. Tu se ispomažemo međusobno, svatko ima svoj posao, a zajednički su djeca. Svi bi oni sad bili i cvjećari i bageristi, ali još ćemo vidjeti što će tko biti. Ne bi bilo loše da netko od njih nastavi s ovim poslom, uvijek je lakše kad se naslijedi nešto što je uhodano, a ne da se krene od nule kako smo kolega i ja. Ali treba biti vrijedan i uporan i na kraju se dođe do cilja«, poručuje na kraju razgovora Jasmin Iršević.

I. Petrekanić Sič