Tema

Bez škole i trgovine

Nenadić, Bezdanski put i Gradina salaši su u okolici Sombora pretežito nastanjeni Hrvatima. Oko Sombora ukupno ih je 14. To su Bezdanski put, Bilić, Bukovac, Čičovi, Gradina, Lenija, Lugovo, Milčić, Nenadić, Radojevići, Rančevo, Šaponje, Švrake i Žarkovac. Iako su nekada u svim salašima postojale škole, domovi kulture i trgovine danas je slika sasvim drugačija. Škole, i to za prva četiri razreda, rade još samo na Bukovcu i Rančevu. A somborska salaška naselja, pa i Nenadić, Gradina i Bezdanski put škole su imala još u XIX. stoljeću. Te iste škole danas postoje samo kao građevine, a đaka u njima nema više od 30 godina.

Školska zgrada u Nenadiću polako se urušava, na Bezdanskom putu to je sada privatni posjed, a škola u salašima Gradina sada je dom kulture.

Dom kulture u Nenadiću ne postoji, ostala je samo zapuštena zgrada bez struje. Dom kulture na Bezdanskom putu obnovljen je, ali ga salašari skoro i ne koriste. Najbolja situacija je u Gradini gdje su salašari krajem prošle godine dobili novi dom kulture, koji je napravljen od nekadašnje škole.

Ni škola, ni dom kulture već ruševina

Salašari iz Nenadića poslije Drugog svjetskog rata su kao dom kulture koristili nacionalizirani salaš Karla Loga. Međutim, u objekt se godinama nije ulagalo, isključena je struja, krenuo je postupak restitucije, pa se i taj prostor sve manje koristio.

Prije desetak godina pokrenuta je inicijativa da se zgrada škole, koja se prije toga također nije koristila petnaestak godina, adaptira, jedan dio u vrtić, jedan u dom kulture. Tu inicijativu pokušao je izgurati Mata Matarić, koji je tada kao predstavnik DSHV-a bio dio lokalne vlasti u Somboru.

»Dobili smo suglasnost Gradskog vijeća, ugovor je napravljen i preostalo je još da Mjesna zajednica Gornja varoš potpiše ugovor i time školu da na korištenje mještanima Nenadića«, kaže Matarić.

I tu je sve stalo. Matarić kaže da je jedan od razloga nezainteresiranost mještana Nenadića, koji nisu pokazali volju da se izjasne da će djecu upisati u vrtić na Nenadiću, iako je tada 11 djece putovalo u Sombor u vrtić. Drugi dio škole trebao je biti prostor za okupljanje, sastanke i tribine. Međutim, sve je ostalo na željama, a kako je zgrada nekadašnje škole napuštena već 27 godina ona se polako urušava, a prvi je stradao krov. Inicijativu oko prenamjene školske zgrade, koja je građena 30-ih godina prošlog stoljeća više nitko i ne spominje.

Salaši Bezdanski put imaju svoj dom kulture. Sačuvan je ostao nekadašnji dom građen u poslijeratnim godinama. Vlasnik objekta, JKP Prostor, uradio je prije nekoliko godina kompletnu rekonstrukciju doma, ali salašari imaju malo koristi od toga. Nekoliko pokušaja da se na javnoj dražbi dio prostora izda za trgovinu nije uspjelo, jer nije bilo zainteresiranih. Mala dvorana dana je u zakup bajkerskom klubu, a velika dvorana u kojoj je isključena struja se ne koristi. Stručna predavanja za poljoprivrednike zato se organiziraju u kavani.

Najviše je urađeno u Gradini. Iako je nekadašnji dom kulture srušen, složni i uporni mještani Gradine uspjeli su natjerati Grad da im obnovi nekadašnju školu koja je sada dom kulture.

»Obnova je završena prošle godine. Od tada smo u novom domu imali nekoliko dječjih rođendana, organizirali smo proslavu Nove godine. Već je osiguran materijal za nastavak radova, jer nam je u planu izgraditi i ljetnu terasu. Kada se sve zbroji, uz naš rad mi smo u novi dom uložili još oko pol milijuna dinara vlastitih sredstava«, kaže jedan od inicijatora izgradnje novog doma kulture Tomislav Vuković.

Biciklistička staza koje više nema

Salaši Bezdanski put protežu se duž državne ceste koja vodi ka dva granična prijelaza: Bezdan (s Hrvatskom) i Bački Breg (s Mađarskom). Ovi salaši nisu označeni kao naseljeno mjesto, pa nema ni znaka za ograničenje brzine, osim na nekim dionicama, gdje je brzina ograničena na 60 kilometara na sat. Iz sredstava europskog fonda za prekograničnu suradnju cesta je obnovljena prije nekoliko godina, ali ne i biciklistička staza. Izgrađena je 90-ih godina prošlog stoljeća upravo zbog sigurnosti mještana, ali su godine nebrige, te loša kvaliteta gradnje razlog što staza praktički više i ne postoji. Dijelovi nekadašnje biciklističke staze zaorani su, dijelovi su uništeni tijekom gradnje novih stambenih i poslovnih objekata, a pojedine dionice staze propale su same od sebe, jer pri gradnji nije urađena kvalitetna podloga. Ipak, kada je rađena nova cesta biciklistička staza nije bila planirana.

Salaši Nenadić označeni su kao naseljeno mjesto, pa je brzina prometa kroz Nenadić ograničena na 50 kilometara na sat. I cesta koja prolazi kroz Nenadić vodi ka graničnom prijelazu, ali budući da je riječ o manjem prijelazu (Rastina) manje je prometna od Bezdanskog puta. Ipak, salaši imaju biciklističku stazu, duga je 5,7 kilometara, građena je s dobrom podlogom i u dobrom je stanju.

Gradina je izdvojeno salaško naselje, pa promet nije kao na Nenadiću ili Bezdanskom putu, ali cestu kroz salaše, osim mještana, koriste i teretnjaci koji na taj način skraćuju put od Kljajićeva prema Apatinu, ali salaši nemaju biciklističku stazu. Više od biciklističke staze problem im je što teretnjaci, a naročito u kampanji vađenja šećerne repe uništavaju cestu, koju su oni u drugoj polovici XX. stoljeća sami gradili.

Trgovinu imaju jedino salaši Nenadić, dok u Gradinu i na Bezdanski put kruh stiže nekoliko puta tjedno i prodaje se iz dostavnog vozila.

Ni u jednom od ova tri salaška naselja nema vodovoda, već kućanstva i poljoprivredna gospodarstva koriste vlastite bunare.

Z. V.