Aktualno

Najveći znak ljubavi – dati život za nas

Draga braćo i sestre u Kristu,

u ovom nemirnom svijetu ponovno je stiglo Uskrsno vrijeme. Za ovaj blagdan pripremali smo se četrdeset dana. Četrdeset je simboličan broj, koji se odnosi na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji: »Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i na kraju je ogladnio« (Mt 4,1-2).

Ogladnjeli smo i mi na kraju ovih četrdeset dana! Gladni smo pravednosti našega Boga, gladni smo milosrđa, gladni smo oprosta, gladni smo ljubavi našega Boga. Naš Bog nam daje sve te vrijednosti u uskrslom Kristu.

Razmotrimo redom ove vrijednosti. Što je pravednost? Prema riječima svetog Tome Akvinskoga, jednog od najvećih teologa naše Crkve: »Pravda je čvrsta i trajna volja da se svakome dâ njegovo pravo«.

Isus se kroz cijeli život trudio biti pravedan. Živio je tako da nikome nije htio oduzimati prava, štoviše: trudio se dati više svakome koga je susreo, pomoći mu u razvoju, osloboditi ga tereta koji mu je otežavao život. Isusova pravda sastojala se u davanju punopravnosti svim ljudima, što i jeste volja Božja za čovjeka na početku stvaranja i prije Adamovog pada. U Raju, na početku stvaranja, Bog se prema Adamu odnosi kao prema prijatelju, s njim ima otvoren prijateljski odnos i redovito ga posjećuje.

Isus je svojim uskrsnućem otišao još dalje od toga: darovao nam je sakrament krštenja, s kojim se nismo vratili u prvobitni raj, ali smo primili mnogo više: dar da budemo djeca Božja! U tome je ostvarenje božanske pravde u Isusu: Isus nam je dao ono što je vidio u Ocu. A u Ocu smo, Kristovim uskrsnućem, upisani kao djeca Božja, braća Isusova.

Isusova pravednost, međutim, ima i nešto zahtjevniju dimenziju: ona podrazumijeva da i mi moramo biti pravedni prema drugima. Moramo biti pošteni prema svim ljudima koji u načelu zaslužuju poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje. A isto važi i za državu koja načelno postoji da bi služila dobrobiti ljudi. Nažalost, to uključuje i plaćanje poreza, što je i Isus uočio u Evanđelju.

Dovde nam je sve dobro zvučalo. No, da bi se dostigla uzvišenost božanske pravde, potrebno je nešto više: ostvarenje Isusova milosrđa u uskrsnuću. A milosrđe znači neograničeno prihvaćanje. Prihvaćanje koje ne ovisi o postupcima ljudi, o rezultatima postignutim u našim životima, već podrazumijeva uzimati u obzir i prilike koje nas često sprječavaju učiniti pravu stvar. Što time mislim? Recimo, kad sam bio mlad, i kad je komunistički teror vladao u bivšoj Jugoslaviji, mnogi su se ljudi bojali redovito ići u crkvu. Zato se događalo da su mnogi odlazili samo na božićnu misu polnoćku, a možda i na vazmeno bdjenje koje se također slavilo noću. Kako na te ljude trebamo gledati? Je li kao na grešnike jer nisu svake nedjelje išli u crkvu? Ako bismo mi, ljudi, gledali na ovaj način, znajmo da dobri Bog ne čini tako. Isusovim uskrsnućem Bog nam je pokazao da je mnogo osjetljiviji i razumniji od nas. Isus je na križu dva puta posvjedočio što znači božansko milosrđe: prvo, kada je obećao vječni život razbojniku, i drugo, kada je molio da nebeski Otac muku Isusovu ne uračuna u grijeh onima koji su ga razapeli, jer nisu znali što čine. Ali, o nedostatku svijesti u čovjeku može odlučivati samo Bog, jedini Sveti, jedini Sveznajući.

Prilikom uskrsnuća, Isus je oprostio svima koji su mu učinili nepravdu. Taj božanski oprost je ono što svi čekamo. Jer nam je duša tako često opterećena grijehom, tim bremenom pogrešaka kojih se želimo osloboditi! A to ne možemo uvijek sami riješiti. Važno je ovdje iskusiti božanski oprost koji doživljavamo u Isusu i Njegovom uskrsnuću.

Upravo se Božja ljubav najbolje očituje u otajstvu uskrsnuća. Sâm Isus je rekao da nije došao među nas niti uzeo ljudsko tijelo da nas osudi, nego da nam daruje život, život u najvećoj punini, život koji nitko ne može uništiti. Najveći znak ljubavi je to što je Isus dao svoj život za nas i potom uskrsnuo. U ovom uskrsnom događaju možemo vidjeti da nije smrt, ni grijeh, ni zlo, posljednja riječ naše stvarnosti, nego život. Možemo mi biti i loši, kao što se, na primjer, toliko đavolskog zla događa sada u Ukrajini zbog rata, ali ni tada Bog ne odustaje od čovjeka, od stvorenog svijeta, nego nas voli.

Najbolja vijest za nas ovog Uskrsa je da Isusovo uskrsnuće nije jednokratan događaj, završen za sva vremena, već početak novog svijeta. Njegovo je uskrsnuće od tada stalno prisutno u našim životima. Prisutno je tamo gdje ljudi prakticiraju opraštanje, tamo gdje smo milosrdni, tamo gdje opraštamo i gdje volimo.

Za uskrsne blagdane želim vam, draga braćo i sestre, da vas uskrsli Isus Krist obdari svojim mirom, ljubavlju, praštanjem i milosrđem.

Želim vam blagoslovljen Uskrs!

Nadbiskup Beogradske nadbiskupije i dijecezanski upravitelj Zrenjaninske biskupije

mons. Ladislav Nemet / Foto: Beogradska nadbiskupija

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

On je zbilja među nama

Drage moje sestre i braćo moja u Kristu!

Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! (Lk 24,5-6).

Ove kratke rečenice upućene su ženama koje su rano ujutro hitale k Isusovu grobu s miomirisima. Upućene su i današnjem čovjeku koji želi staviti Isusa u neku davnu prošlost. Stoga je vjerničko svjedočanstvo od iznimnog značaja jer usuđuje se reći današnjem svijetu: »Isus je zaista uskrsnuo! On i danas živi i prisutan je među nama!«

Naš život pritišću različite nevolje i mnoga zla paraliziraju našu svakodnevicu: ratovi, nasilja, bijeda, ljudska sebičnost, zavist, razni interesi, probitci… Mnogi lakomisleno tvrde da će znanost jednoga dana riješiti sve ove probleme. Međutim, naše iskustvo pokazuje drukčiju zbilju. Ljudsko znanje je, istina, umnogome olakšalo naš mukotrpni život, ali nije ga oslobodilo od nekih najosnovnijih ljudskih problema; štoviše, razvojem znanosti naše su slabosti postale samo očitijima.

Stoga je i današnjem čovjeku potreban Isus Krist, jednako kao i u prošlosti. Samo nas naš Spasitelj može učiniti slobodnima i sretnima. U Njemu nalazimo naše životno ispunjenje. Uskrsli nas nije napustio jer On »jučer i danas isti je – i uvijeke« (Heb 13,8). On je zbilja među nama! Zato nam ova vjera i daje snagu u našim bolnim trenutcima, u našim, ljudski promatrano, bezizlaznim situacijama jer ni patnja ni smrt nemaju konačnu riječ. Ima uskrsnuća, ima neprolaznog, blaženog, vječnog života!

Svima vama želim da iskusite svjetlost Uskrsa u svojim kušnjama te sačuvate u srcu nadu koju nam ova svetkovina pruža. Naš je život, naime, skriven u Isusu Kristu – i u našoj patnji i u našoj proslavi. Amen.

mons. Ferenc Fazekas, dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Svjedočimo Krista Raspetoga i Uskrsloga

Svake godine, slaveći radosno vazmene blagdane, prilika je za učvršćivanje naše vjere i raspirivanje milosne nade koja je u nama! U svakom čovjeku, kada se nađe pred nevoljama života, budi se strah. Svjetska nesigurnost, katastrofe i bolesti, raseljevanje, demografsko starenje, gubitak vjerskog identiteta… sve to i u nama može izazvati strah pred budućnošću za koju smo se nadali da će biti bolja. I Kristovi učenici su se tako osjećali nakon Velikog petka, doživjevši prividni neuspjeh smrću Učitelja, razočaranje narodom koji se okrenuo protiv Isusa. U strahu su se povukli i razbježali. Veliki petak nije bio kraj i nije ni sada – niti za pojedinca pred izazovima osobnog života, niti za zajednicu!

Krist uskrsnu od mrtvih i stoga znamo da naša vjera nije uzaludna! Štoviše, u nadi protiv svake nade i mi povjerovasmo – nada pak ne postiđuje! Kao što smo svi zajedničari Kristovih i međusobnih patnji, tako smo i zajedničari utjehe! Kao vjernici kojima je sva nada u Bogu, znamo da vjerom pobjeđujemo svijet, jer Otac nas uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu! Nadu novoga života koju ćemo udahnuti u naše obiteljske, župne i biskupijsku zajednicu! Nadu u ostvarenje naših nadanja, koja ovise o nama; o pouzdanju u Gospodina, i rada oko svoga spasenja! Uskrs je prilika da uskrsnemo vlastitu predanost oko napretka moje zajednice, da kao apostoli na dan Pedesetnice izađemo iz zatvorenosti naših života i hrabro, puni Duha Svetoga, izađemo u svoje životne sredine svjedočiti Krista Raspetoga i Uskrsloga – tu najradosniju vijest u povijesti čovječanstva! Učenici, nakon što su prepoznali Uskrslog kao suputnika na putu u Emaus, puni radosti vratiše se razglasiti da su susreli Gospodina! Čovjek, susrevši živoga Boga, ne može mirovati ni šutjeti i ne mijenjati svoj život! Susret s Uskrslim šalje nas u naše životne sredine i zajednice pune radosti i nove nade, da ih podignemo, ohrabrimo tužne i razočarane te primjerom vlastitog života predvodimo svijet Vječnom Uskrsu!

Draga braćo i sestre, Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri, da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga! Da zajednički obnovimo i podignemo naše obiteljske, župne i biskupijsku zajednicu! To možemo učiniti jedino zajedničkim naporima, kao braća i sestre, gdje svaki član naše velike obitelji nosi svoju odgovornost i zadaću! U zajedništvu s biskupom Đurom želim vam sretne i blagoslovljene vazmene blagdane – bili nam na spas i uskrsnuće naše vjere, nade i ljubavi! Sretan Uskrs!

biskup koadjutor Srijemske biskupije mons. Fabijan Svalina