Širom Vojvodine

Čantavirska cesta i dalje bez pješačke staze

Na svega nekoliko kilometara od Subotice nalazi se naselje Verušić koje nema i nikada nije ni imalo školu, vrtić, dom kulture, ambulantu pa ni župu. Naselje broji tisuću stanovnika koji su disperzirani na 5.000 hektara i podijeljeni na nekoliko salašarskih šorova, tj. na Gornji i Donji Verušić.

Zbog svojeg specifičnog položaja Verušićani su tek 1994. dobili svoju mjesnu zajednicu, a prije toga pripadali su dijelom Subotici, Maloj Bosni, Bikovu, Žedniku i Novom Žedniku.

Staza deset godina na čekanju

Najviše stanovnika koncentrirano je oko Čantavirske i Beogradske ceste koji dijele i isti problem – nedostatak pješačke i biciklističke staze, što je posebno došlo do izražaja posljednjih godinu dana zbog povećane frekvencije prometa uslijed radova na željezničkoj pruzi Subotica – Novi Sad.

Đurđica Crnković s mužem i troje male djece živi na Čantavirskoj cesti i kaže kako bi im pješačka staza, koju godinama priželjkuju, u značajnoj mjeri popravila kvalitetu života.

»Kada izađemo iz kuće do autobuske stanice ili prvog susjeda, moramo ići po prašini, blatu ili mokroj travi i uz sve to riskiramo svoju sigurnost jer je promet veoma gust i u posljednje vrijeme ima puno i kamiona. Kada bismo imali pješačku stazu, djeca bi nam se više družila s drugom djecom iz susjedstva, vozili bi bicikle skupa..., a ovako ih ne smijemo pustiti na cestu same. Sreća je što nam djeca idu u hrvatski odjel u Suboticu te imaju organiziran prijevoz i ne moraju pješačiti do autobuske stanice nego im autobus stane ispred kuće.«

Navodi Crnković da bi bilo dobro kada bi se na prostoru Verušića izgradilo bar jedno dječje igralište. Ističe i problem nedostatka trgovine i pekare, jer se do prve koja je u Subotici moraju voziti 5 km, no kako kaže – prinuđeni su da se snalaze kako znaju.

Nedostatak pješačkih i biciklističkih staza kao jedan od gorućih problema navodi i predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Verušić Martin Gabrić. Iako godinama njihovu izgradnju uvrštavaju u program Mjesne zajednice, Gabrić kaže kako na te zahtjeve nitko ne odgovara što smatra veoma nepravednim, naročito zbog trenutačne situacije kada je povećana frekvencija kamiona, što je, kako ističe, lokalna samouprava znala unaprijed da će se dogoditi.

»Izgradnja staze kraj Čantavirske ceste je prijeko potrebna i traži se sigurno već deset godina. Salaši su s jedne i druge strane, ljudi nose na biciklima mlijeko, djeca idu do autobuske stanice kako bi putovali u školu, svi su na toj cesti i hvala Bogu što se do sada nije dogodila ozbiljnija prometna nezgoda. Lokalna samouprava je znala da će se praviti pruga, da će ovuda prolaziti kamioni i nitko ništa nije poduzeo, a svjedoci smo da se u nekim drugim mjestima koja i nisu toliko prometna grade staze. Pored Beogradske ceste također je potrebna biciklistička staza koja bi povezala verušićko naselje Šištak s gradom. Na ovoj dionici ima puno njih koji odlaze do Subotice biciklom jer je udaljenost mala, svega 4-5 km.«

Veliki problem Verušića su, kako Gabrić navodi, neuređeni atarski putovi – ili godinama nisu obnavljani, ili nakon što su nasuti nisu po potrebi ponovno sanirani. Na zahtjev MZ uređen je Žitnički put između Verušića i Male Bosne, koji spaja Beogradsku i Somborsku cestu. Međutim, zbog velikog prometa na njemu, iako je prije dvije godine nasut, već je pun rupa, i to dubine čak i 80 cm. Predsjednik Savjeta navodi kako je iz Grada obećana njegova sanacija u dužini od 1.300 metara, koja je trebala biti urađena u ožujku pa je pomjerena za travanj. Iako ovu dionicu ne koriste kamioni koji rade na izgradnji pruge, kroz puno drugih atarskih putova prolaze te su oni u puno lošijem stanju u odnosu na stanje prije radova, priča nam Gabrić.

Dio MZ Verušić na kojemu Martin živi je naselje Hrvatski Majur. Ondje su, kao i svugdje na Verušiću, problem neuređeni atarski putovi, ali i loša električna infrastruktura. Gabrić kaže kako od svog salaša do asfalta ima tri kilometra atarskog puta, a da je najudaljeniji salaš Hrvatskog Majura od asfalta udaljen čak pet kilometara i da bi ljudi ondje mogli živjeti i normalno funkcionirati, atarski putovi se trebaju urediti. Na Hrvatskom Majuru još je ostalo desetak salaša, u kojima živi oko 25 ljudi.

Nova Mjesna zajednica i kapela

Prije 29 godina, kada se na inicijativu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini osnivala MZ Verušić, jedna od aktivnijih osoba na terenu bila je sada umirovljenica Gabrijela Sudarević. Kaže kako joj nikada nije bilo teško ići po salašima i prikupljati potpise i da je veoma zadovoljna učinjenim.

»Jako sam zahvalna Beli Tonkoviću iz DSHV-a koji nas je poticao da osnujemo našu Mjesnu zajednicu. Trebali smo prikupiti 500 potpisa od mještana. To je bilo vrijeme 90-ih i SPS-a i nije bilo lako, ali bili smo lukavi i uporni te smo skupili i više od potrebnih 500 potpisa i od sviju smo se odcijepili«, kaže Sudarević.

Kao prvi uspjeh Mjesne zajednice ističe ona poboljšanje infrastrukture za opskrbu električnom energijom.

»Mi smo na Čantavirskoj cesti imali tako lošu struju da smo noću uključivali zamrzivače, a ujutru ih isključivali da bi nam mogli raditi drugi kućanski aparati. Kako sam bila u Savjetu Mjesne zajednice od početka išla sam u Elektrovojvodinu da pokušam riješiti taj problem i poslije puno, puno odlazaka smo uspjeli.«

Gabrijela se sjeća kako su se u početku sastanci MZ održavali po salašima i na bikovačkom aerodromu i ističe kako je jako zadovoljna učinjenim:

»Sad imamo zgradu Mjesne zajednice izgrađenu iz temelja, a imamo i kapelicu u kojoj se služe mise, mjesto je konačno oživjelo.«

Prostorije Mjesne zajednice izgrađene su 2008. sredstvima lokalne samouprave i Ministarstva poljoprivrede, dok je kapela nakon deset godina gradnje blagoslovljena 2017., a izgrađena je donacijama mještana i biskupije.

Kapela sv. Leopolda Bogdana Mandića jedini je sakralni objekt, uz križeve krajputaše, ove mjesne zajednice. Na teritoriju Verušića nije formirana župa, već pripadaju subotičkoj župi Mariji Majci Crkve. Ipak, župnik vlč. Željko Šipek svake nedjelje i na veće blagdane dolazi u kapelicu služiti misu i pobožnosti poput ispovijedi i križnoga puta. Također, održava se ondje i vjeronauk za djecu od prvog do osmog razreda, kojih ima 20-ak. Vlč. Šipek ističe kako Verušić nije župa, već filijala župe Marije Majke Crkve, ali da dolazi svakoga tjedna služiti misu, jer se pokazala potreba budući da ima puno mladih obitelji.

J. D. B.