Širom Vojvodine

Mirgeš – selo bez pitke vode

Subotičko prigradsko naselje Mirgeš, nadomak Tavankuta, prema popisu pučanstva iz 2011. godine ima 1.180 stanovnika koji žive u 300-tinjak kućanstava i nekoliko salaša, na nešto više od 10 kilometara udaljenosti od Subotice. Naselje Tavankut, koje se nekada prostiralo na 160 četvornih kilometara, bilo je razdvojeno na tri dijela: Donji Tavankut koji je imao status centra naselja, Gornji Tavankut (ili Skenderovo) i Mirgeš. Od 1994. godine Mirgeš postaje samostalna mjesna zajednica.

Stanovništvo u tom naselju većinom čine oni koji se izjašnjavaju kao Bunjevci nehrvati, kao i oni koji se izjašnjavaju kao Hrvati. O životu na ovoj širokoj pješčari razgovarali smo s Nevenom Veinović, zaposlenoj u Gradskoj upravi Subotice, zamjenicom tajnika Tajništva za opću upravu i zajedničke poslove, koja je i članica Savjeta Mjesne zajednice Mirgeš.

Pošta radi, ali u lokalnoj trgovini

»Pošta u Mirgešu funkcionira, to je tzv. ugovorna pošta, smještena je u okviru lokalne prodavaonice u centru sela, radi svakog dana u tjednu prijepodne. Tražili smo od grada da pomogne u otvorenju pošte kako bi naši najstariji sugrađani, umirovljenici, mogli podići mirovine i da mogu platiti račune. Bilo nam je to važno zbog starijih sugrađana koji su mještani ovog sela da to osiguramo da ne moraju ići u Tavankut ili Suboticu. Mjesna zajednica je osigurala pošti neophodnu opremu, a pomogla je subotička lokalna samouprava, dakle osigurala je tehničko-informatičku opremu za rad pošte i, kada je to bilo ispunjeno, pošta je zaposlila jednu radnicu«, kaže Nevena Veinović.

U Mirgešu ne postoji ambulanta, pacijenti idu u ambulantu u Donji Tavankut; ambulanta ima dva liječnika koji rade u dvije smjene, a termini se mogu zakazati. Prošle godine je u Donjem Tavankutu otvorena ljekarna što olakšava život stanovnicima.

U Mirgešu postoji izdvojeni odjel OŠ Matija Gubec iz Tavankuta i djeca nastavu pohađaju od prvog do četvrtog razreda, a nakon toga prelaze u »veliku školu«.

»Tavankut je udaljen tri kilometra, važna nam je pokrivenost javnim gradskim prijevozom, prigradskim, zato što djeca imaju đačke polaske i autobusne stanice koje su dobro osmišljene. Trenutno školu u Mirgešu pohađa 30 učenika i sam porast djece ukazuje da imamo bolje uvjete za život ovdje. Mladi ostaju ovdje, djeca se rađaju«, kaže Nevena Veinović.

U naselju rade dvije prodavaonice, koje prodaju gotovo sve, od prehrambenih proizvoda do uredskog materijala i pribora za školu. Veinović naglašava kako se trenutno provodi projekt Grada Subotice u suradnji s Pokrajinom, o pokrenutoj izradi preprojektiranja projekta tehničke dokumentacije vodovodne mrže za Mirgeš, Donji i Gornji Tavankut.

»U svezi kulturnih programa trudimo se da kulturni život ovog sela stavimo na višu razinu. U selu postoje dva udruženja žena koje bave se ručnim radovima i rukotvorinama, udruženje Ljiljan i Seoski put.«

Mirgeš i njegova okolica su poznati voćarski kraj. Tu se prave kvalitetne rakije, a selo je prepoznato po Festivalu mlade rakije.

»Rakijada ima tradiciju, mnogo je posjetitelja što je značajno za ovako malo mjesto. Tako Mirgeš podiže turističku ljestvicu i pomaže i razvoju samog sela, a Mjesna zajednica je pokrenula i manifestaciju koja se zove Pogačijada, pokrenuta 2021. godine«, kaže sugovornica iz Mjesne zajednice.

Neuređeni atarski putovi

Poljoprivrednik iz Mirgeša Josip Mačković, koji se bavi stočarstvom i ratarstvom, žali se na nedostatak radne snage, posebno za stočarsku proizvodnju.

»Ovdje stočarstvo nema tradiciju, nemaju ljudi naviku baviti se time. Ovo je voćarski kraj. Za voćarstvo ima radne snage, a za poslove u stočarstvu uvozi se radna snaga iz grada u selo«, kaže Mačković.

Ono što je ne samo njegov problem, već i drugih stanovnika Mirgeša, su neuređeni atarski putovi.

»Zakon o poljoprivrednom zemljištu je propisao da jedan dio od tog zakupa ide za održavanje atarskih putova. To ne bi trebalo biti samo nasipanje tucanikom nego bi bilo bolje uraditi asfaltiranje. Jeste to skuplje, ali je bolje uraditi 500 metara kvalitetno. Sada na proljeće, a i zimi je teško proći atarskim putovima, tucanik je podložan kopnjenju. Ovdašnji poljoprivrednici nemaju novca za stalno obnavljanje atarskih putova, a i sredstva za to su namjenska u lokalnoj samoupravi«, kaže Mačković.

I on ističe da u selu ima mladih, pogotovo u obiteljima koja se deseteljećima bave poljoprivredom. Prednost je blizina grada, a ozbiljan problem pitka voda.

»Uradio sam tzv. tvornicu vode za naše vlastite potrebe. Naravno da sam radio i ispitivanja kvalitete vode. Tvrdim da u bilo kom bunaru u Mirgešu, gdje se troši mnogo vode, nije kvalitetna pitka voda. U posljednjih pet-šest godina analize vode iz mog bunara su pokazale da voda nije dobra za piće. A imam bunar na 130 metara. O čemu se radi? Svi slojevi vode do 130 metara su zagađeni, ovdje je tlo izbušeno kao rešeto, mnogo je septičkih jama, a pomiješane su atmosferske vode s pitkom vodom iz zemlje. Dakle, tehnička voda nije problem, ali jest pitka«, kaže Mačković i govoreći o drugim komunalnim pitanjima kaže kako je dobro šte se iz mjesta otpad odvozi jedanput tjedno.

HKUD Ljutovo nije službeno ugašeno, ali trenutno ne funkcionira.

Svete mise služe se u improviziranoj »kući Božjoj« u dvorani Doma kulture. Temeljni kamen za crkvu postavljen je 2007., ali osim podruma i gornje ploče više ništa nije izgrađeno, a temelji crkve zarasli su u travu.

Z. Sarić / Foto: Nikola Tumbas