Širom Vojvodine

Treća generacija Peića u mliječnom govedarstvu

Na izlazu iz Subotice prema Maloj Bosni, s lijeve strane niz salaša pokraj ceste počinje poljoprivrednim gospodarstvom na čijem ulazu je ploča s natpisom »Farma krava Peić«. Iza ove ploče obiteljsko je gospodarstvo koje se tri generacije bavi mliječnim govedarstvom. Početak je bio 12 krava, a danas se na ovoj farmi muze 35.

Dnevna proizvodnja od 500 litara mlijeka

Marko Peić treća je generacija Peića koji se na istom salašu bave istim poslom. Markov djed Joso iz grada se doselio na periferiju kada je odlučio napustiti posao koji je imao i početi se baviti poljoprivredom.

»Na salaš smo izašli 1967. godine i tu smo i dalje. Osnovnu školu završio sam 1982. godine, nisam se odlučio za dalje školovanje i od tada sam u ovom poslu«, kaže Slavko Peić.

Već godinama uz njega je sin Marko. To što je odlučio prihvatiti posao na obiteljskom salašu bio je i razlog što je 2007. godine farma osuvremenjena i proširena. Slavko i njegov otac Joso 1985. godine podigli su objekt za 12 krava. Danas je na farmi 35 muznih grla, izmuzište, laktofriz, a dnevno se proizvede oko 500 litara mlijeka. Bila su to velika ulaganja i uglavnom su financirana iz bankarskih kredita, a tek manji dio bila su bespovratna sredstva.

»Surađujemo sa Šabačkom mljekarom. Bili smo u Imleku, sada u Šapcu, jednostavno tko nam ponudi bolje uvjete mlijeko je njegovo. Trenutačno nam s PDV-om plaćaju 68 dinara, ali ta cijena je promjenljiva. Osnovna cijena je 43 dinara i to je od skora jer je dugo bila 29, pa onda 32 dinara. Sve iznad 43 dinara su poticaji za koje nikada nismo sigurni hoćemo li ih dobiti ili ne, ali otkupljivači drže cijenu koju odrede i mi to moramo prihvatiti«, kaže Marko.

Uz tu cijenu proizvođači dobivaju i državne poticaje po litri mlijeka, koji će ove godine, kako je najavljeno, biti 15 dinara. No, tih 15 dinara Peići će kao i drugi proizvođači tek dobiti jer se poticaji obračunavaju i isplaćuju svaka tri mjeseca.

»Sada podnosimo zahtjeve za prva tri mjeseca ove godine i onda čekamo isplatu«, kaže Marko i dodaje da je s trenutnim cijenama mlijeka i stočne hrane ova proizvodnja donekle isplativa.

»Ali krave sada ne dobivaju količinu hrane koju trebaju pojesti, jer je prošle godine bila suša, hrana je bila nekvalitetna, pa je i mlijeka manje. Nekada smo po grlu imali i 27 litara, a sada je to stalo na 18 litara«, kaže Marko.

Nesigurne cijene i plasman najveća briga

Proizvodnja mlijeka sada jest donekle isplativa, ali već sutra ne mora biti tako i ta nesigurnost najviše i brine Peiće.

»Ne znamo hoće li sljedećeg mjeseca cijena biti ista, niža ili nešto viša. Znači, mi radimo i proizvodimo, a ne znamo koliko će nam to biti plaćeno i hoće li uopće netko doći po to mlijeko. Mi imamo ugovore, ali ako mljekara sutra kaže mlijeko nam više ne treba, što mi tu možemo«, sumira Marko u nekoliko rečenica nesigurnost proizvodnje u mliječnom govedarstvu.

Usprkos tome, Peići nisu razmišljali baviti se drugom vrstom poljoprivredne proizvodnje. Za bavljenje ratarstvom nemaju dovoljno svoje zemlje, a tržište zakupa zemlje trenutačno funkcionira po principu tko je jači, njemu i više zemlje.

»Za tov bikova potrebno je 800 eura u startu uložiti za kupovinu jednog teleta. Onda ga treba toviti godinu dana i da bi se proizvođač uklopio, cijena ne smije biti ispod 3,5 eura po kilogramu, a trenutačno je cijena tri eura i to za simentalce, dok za holsteine cijenu spuštaju za 20-30 centi«, ilustrira Marko na primjeru tova bikova koliko je stočarska proizvodnja nepredvidiva i rizična za poljoprivrednike.

Hranu za farmu osiguravaju iz vlastite proizvodnje na svojoj zemlji, njivama uzetim u arednu i na državnim oranicama, koje su dobili po pravu prečeg zakupa za stočarsku proizvodnju.

»Sijemo kukuruz, pšenicu, ječam i suncokret. Državna zemlja nam je značajna pomoć, ali dogodi se da dobijemo njive koje su i 30 kilometara dalje što poskupljuje prizvodnju, otežava gnojidbu njiva stajnjakom. S druge strane, nije lako doći do zakupa privatnih oranica, a i kada uzmete u arednu neku parcelu ne znate koliko će to trajati, koliko će naredne godine tražiti za arednu. Šarolike su cijene arende. Realna je cijena 10-12 metara žita po jutru. Priča se da cijene idu i do 350 eura. Prema nekim najavama, cijena žitarica će biti 22-23 dinara i onda je pitanje kako 350 eura za arendu po jutru može biti isplativo«, kaže Marko.

Upravo nedostatak zemlje razlog je i što Peići oprezno planiraju eventulano povećanje broja muznih grla. »Širiti se možemo onoliko koliko možemo osigurati hrane za krave na farmi. Sada radimo tako da ostavljamo našu telad. Držimo crni i crveni holstein. To su mliječne krave i od samih početaka bavljenja mliječnim govedarstvom držali smo tu rasu«, kaže Marko i dodaje da svaka krava, bez obzira što ih je više od 30, ima svoje ime.

I nema pogreške, jer iako na prvi pogled djeluju slično Peići točno znaju koja je koja.

Na farmi svaki dan rade Slavko i Marko, a kada ima više posla imaju i pomoć rođaka. Dnevno su na farmi angažirani oko sedam sati, a kako kažu u ovom poslu nema praznika ili godišnjeg odmora.

Z. V.