Širom Vojvodine

Hrtkovci – strah od izumiranja

Današnji naziv srijemskog sela Hrtkovci datira iz XVIII. stoljeća. Hrtkovci su koncem tog stoljeća bili školsko, obrtno i poljodjelsko središte južnog Srijema. Prema popisu iz 1910. godine, Hrtkovci su imali 2.518 stanovnika. Hrvatski jezik govorilo je njih 1.444, rimokatolika je bilo 2.381, a pravoslavnih vjernika samo 71. Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća u Hrtkovcima je živjelo 3.000 stanovnika. Hrvata je bilo 1.500, Mađara 700, koliko je bilo i Srba, oko 180 Hrtkovčana izjašnjavalo se kao Jugolaveni, a postojala je i mala zajednica Slovaka. Hrvati su većinski narod u Hrtkovcima bili i prije rata 90-ih godina kada su činili više od 40 posto stanovništva. Danas je u mjestu tek 452 katolika.

Sedam puta više umrlih od krštenih

Broj novorođene i krštene djece je sve manji, a mladi se, prema riječima hrtkovačkog župnika vlč. Ivice Živkovića, sve rjeđe odlučuju za treće dijete.

»Prema matici krštenih, prošle godine kršteno je samo četvero djece, a crkveno se vjenčao samo jedan par. Nažalost, prošle godini umrlo je 28 osoba. Slična je situacija i u filijalama Nikinci i u Platičevo. U Nikincima ima 47 kuća i 338 katolika. U Platičevu ih je najveći broj. U 178 kuća živi 438 katolika. Dosta stanovništva je devedesetih godina iseljeno s ovih prostora i zbog toga ne možemo očekivati neke velike pozitivne promjene«, navodi župnik Živković i ističe da opstanak zajednice u budućnosti vidi u ujedinjavanju i spajanju tri sela.

»U sva tri sela ima mladih školskog i srednjoškolskog uzrasta. Djeca mlađeg uzrasta su redovita na vjeronauku i svetim misama i to je za svaku pohvalu. Stariji župljani se najčešće okupljaju u svojim župama. S radošću su primili vijest o osnivanju kulturne udruge u Hrtkovcima, prvenstveno kako bi sačuvali svoj identitet, običaje, povijest i svoj jezik. Mislim da je vrijeme da se ljude otvore sadašnjosti i budućnosti i da zaborave ružnu prošlost i da smo na pravom putu da to i ostvarimo«, kaže župnik i dodaje da to potvrđuje i dobra suradnja s lokalnom vlašću, točnije s mjesnom zajednicom.

»Surađujemo u realiziranju značajnih projekata, obilježavanju katoličkih i pravoslavnih blagdana, kada smo gosti jedni kod drugih. Iduće godine obilježit ćemo 200. obljetnicu župne crkve svetog Klementa pape i mučenika. Za sredstva smo sudjelovali na više natječaja i očekujemo da ćemo iduće godine početi s obnovom crkve i da ćemo obljetnicu proslaviti u zajedništvu«, kaže župnik Živković.

Krešimir Tkalac živi na relaciji Novi Sad – Hrtkovci. Svakog vikenda je u svom rodnom mjestu gdje mu žive roditelji i brat.

»Kada je suživot u pitanju, iako govorimo o zajednici koja nestaje, budući da u selu ima oko 200 Hrvata, vidljive su pozitivne prmjene. Međutim, mi smo nažalost narod koji nestaje. Najveći dio Hrvata, generacije koja je ostala živjeti u Hrtkovcima od prije 30 godina, umrla je, a njihova djeca žive negdje drugdje. Danas hrvatsku zajednicu na ovim prostorima možemo nazvati ostacima ostataka jer se teško može govoriti o značajnom broju Hrvata ili o njihovoj značajnoj budućnosti. Smatram da će se u narednih 30 godina broj Hrvata ovdje svesti na ispod stotinu«, kaže Tkalac i dodaje da je osnivanje udruge poslednja prilika očuvanja tradicije i kulture hrvatskog naroda.

»Mislim da udruga ima potencijal i da se može dosta toga uraditi, što opet ovisi od toga hoće li ljudi imati volje izboriti se s prvim problemima. Ako bude bilo prvih pozitivnih rezultata, to bi moglo popraviti ovu tmurnu sliku za 30 godina unaprijed. Ipak, optimizam postoji i nadamo se da ćemo s radom udruge postići određene rezultate«, kaže Tkalac.

Selo bez vrtića

Što se tiče uvjeta života u selu, mještani imaju trgovinu, novi Dom kulture, osnovnu školu i u sklopu škole i obvezni pripremni predškolski program, poštu, poljoprivrednu ljekarnu, lovački dom... Cestovna povezanost sa Srijemskom Mitrovicom i Rumom je dobra.

Vrtića u Hrtkovcima nema, ali se krajem ove godine planira početak njegove izgradnje.

»Mještani Hrtkovaca se uglavnom bave poljoprivredom, ali ima dosta mladih zaposlenih u tvornicama u Rumi kojima želimo izaći u susret i omogućiti njihovoj djeci siguran boravak dok su na poslu«, kaže predsjednica Savjeta Mjesne zajednice Ana Umićević.

Značajnu potporu Mjesna zajednica dobiva od Općine Ruma. Kao konkretan rezultat te suradnje ističe Dom kulture kulture koji je prije dvije godine završen i opremljen.

»Najveći problem nam je velika frekvencija prometa u selu, ali okončanjem izgradnje auto ceste Ruma – Šabac i taj problem će biti riješen. Što se tiče suživota s pripadnicima drugih etničkih skupina, trudimo se da ispoštujemo sve nacionalne manjine i izgradimo međusobnu toleranciju. Odlazimo na proslavu blagdana naših susjeda katoličke vjeroispovijesti, oni dolaze kod nas i drago nam je što je u selu osnovana hrvatska udruga u okviru koje će se njegovati kultura i običaji hrvatske zajednice«, kaže Umićević.

Riječ mještana

»Bavim se poljoprivredom kao i većina starijih mještana Hrtkovaca«, kaže Ivan Horvat i dodaje: »U ekonomskom smislu nisam zadovoljan. Što se tiče međuljudskih odnosa, mogu reći da je puno bolje nego što je bilo prije. Uvjeti za život su dobri. Ceste su obnovljene i imamo dobru povezanost sa susjednim gradovima što je od velikog značaja«.

Anica Blažić je angažirana u gotovo svim poslovima župe. Rođena je u Hrtkovcima i ostala je tu živjeti.

»Uklopila sam se u život s drugim ljudima. Osobno mi nikada nije bilo važno tko je koje vjere nego kakav je čovjek. Važno je da imamo miran život i dobar suživot. Župa mi puno znači, ali i osnivanje hrvatske udruge. Mislim da je to jedan od dobrih načina privlačenja mladih i njihovo uključivanje u kulturne aktivnosti.«

Mladi Andrija Dort kaže da u selu ima nekoliko kafića gdje se mladi druže, ali da su njemu osobno najomiljenija druženja koja se organiziraju u župi. Djelovanje u župi utjecalo je na izbor životnog poziva.

»Dugi niz godina idem redovito u crkvu. Ostao sam vjeran svojoj vjeri. Ministrant sam i redovno odlazim na susrete mladih koje organizira Srijemska biskupija. To nam je prilika da upoznamo i druge mlade iz naše zajednice. Pohađam Srednju poljoprivrednu školu u Rumi i želja mi je da upišem teologiju. Vjerujem da ću uspjeti u tome i da ću se tim pozivom i baviti«.

S. D.