Širom Vojvodine

Prepoznatljivi bajmački križevi

Na putu od Subotice do Sombora na lijevoj strani (gledajući od Subotice) nakon ulaska u Bajmak nalazi se velika kalvarija. Mjesto koje podsjeća na Isusovu muku, pa i sada nakon korizme i Uskrsa. Pobožnost križnog puta, kao i na svim drugim kalvarijama, ima vrijeme događanja. Po riječima bajmačkog župnika vlč. Róberta Erharda tijekom korizme vjernici se okupljaju na ovome mjestu bar za Cvijetnicu i Veliki petak, odnosno tada se okupljaju organizirano, a tijekom cijele godine vjernici mogu obići ovo mjesto molitve i meditacije.

Skromni zapisi o povijesti

O bajmačkoj kalvariji nema puno pisanih tragova, osobito ne na hrvatskom jeziku. U knjizi Antala Mojzesa Povijest bajmočke rimokatoličke župe sv. Petra i Pavla na mađarskom jeziku, na tek nekoliko stranica spominje se i kalvarija, te imena ljudi koji su 1940. godine darovali novac za obnovu postaja križnoga puta. Među darovateljima, koje su većinom činili Mađari i Nijemci, ima i poneko hrvatsko prezime, poput: Mandić, Patarčić, Vuković, Bešlić Šokac.

Skromni podaci govore da je bajmačka kalvarija podignuta 1836. godine, a kako stoji u spomenutoj knjizi posvećena je 5. travnja 1836. godine. Potporu izgradnji dao je i grad Subotica. Prva veća obnova, kako je ondašnji župnik Beriša Matković u izvještaju Kaločko-bačkoj nadbiskupiji zapisao, bila je 1885. godine. U izvještaju koji je poslao 21. kolovoza iste godine piše kako dotrajale križeve treba zamijeniti novima i da bi se za to moglo koristiti bagremovo drvo, koje u Bajmaku, Madarasu i Kunbaji nije odgovarajuće. Također, naznačeno je da se čeka mišljenje geodeta koji su radili na subotičkoj kalvariji. Župnik je prikupljao donacije i priloge vjernika kao bi se radovi priveli kraju. Zbog toga, kako stoji u knjizi, je uređenje kalvarije bilo gotovo tek 1886. godine.

Sljedeća velika obnova bila je za vrijeme privremenog župnika Lénárda Hegedűsa, 1910. godine, a tome također, svjedoći pismo Kaločko-bačkoj nadbiskupiji u kojem je obavijestio nadbiskupiji o uređenju kalvarija.

Spominje se i da je 1940. godine bila obnova postaja, a radove je izvodio bajmački soboslikar József Boszándli, koji je oličio lim i postaje križnog puta. Obnovljene postaje su blagoslovili subotički franjevci.

Posljednja veća obnova kalvarije u Bajmaku bila je u sklopu projekta Bunjevački put križa 2014. godine i tada je raskrčen teren, postavljena je rasvjeta, obnovljene su i oličene postaje, te je postavljena žičana ograda s kapijom, duž prednje strane i djelomice sa strane objekta. Tadašnji župnik, vlč. Zsolt Bende imao je želju obnoviti i restauritati križeve, te kipove i skulpture na kalvariji, no to do danas nije urađeno.

Križevi bez korpusa, postaje bez slika

Na bajmačkoj kalvariji, 20 metara od ulaza, nalazi se greda na kojoj su nekoć bili kipovi pretpostavlja se Isusa i anđela čuvara, pa smo mogli zaključiti da je tamo bio upriličen prikaz iz Getsemanskog vrta. Taj podatak je zaključen na temelju ostataka kipova, koji su izlomljeni i u dijelovima po gredi. Razaznaje se kip s krilima, no bez glave. Drugi kip je u komadima, što je po svemu sudeći i utjecaj ljudske ruke. Na otprilike 60 metara od ulaza, kako piše u knjigama, je »brdo« na kome se nalaze tri betonska križa, koja predstavljaju Isusa i dva razbojnika, no korpusa nema. Po riječima župnika, oni su u lošem stanju skinuti s križeva i čekaju restauraciju. Nalaze se u župi. Na postamentu središnjeg križa stoji ploča (izlomljena) na kojoj piše »Obnovili iz familije Budanović: Lajčo – biskup, Lovro, Ive, Gieno, Dano i Stipe svibnja 1929. godine«.

Na kalvariji se nalazi 14 postoja križnog puta koje su građene od cigala nalik na male kapelice. Na svakoj postaji je od gore metalni križ. Svojevremeno su ovdje u postajama bile i slike s prikazima Isusove muke. One su trenutno sklonjene i očekuje se da će se pronaći neko rješenje koje će biti dugoročnije. Po riječima sadašnjeg župnika vlč. Erharda, prošle godine, za zajedničku pobožnost su djeca nacrtala postaje križnoga puta i tako upotpunila prazninu u postajama. Zanimljiv je podatak koji se nalazi u knjizi da su postaje jednako udaljene jedna od druge na razdaljini od 100 metara.

»Imamo veliku kalvariju, koja trenutno i nije u nekom najboljem stanju. Prošle godine za vrijeme korizme smo je uredili s mladima, a sada se javila jedna obitelj da će pokositi i urediti. Održavamo je onako kako možemo, samoinicijativno se javljaju vjernici, župljani, ali imamo i dobru suradnju s civilnim udruženjem, koje nam pomogne po potrebi. Nažalost, pisanih tragova u župi nema, ali se među ljudima, žiteljima Bajmaka zna da su pojedine obitelji davale novac za obnovu postaja. Slike su u lošem stanju i povađene su. Trebalo bi uraditi nove i za to postoji plan, a nadam se da će biti i ostvaren«, kaže župnik.

Vjera i volja postoje

Većina kalvarija diljem Vojvodine nalazi se uz crkvu, groblje ili je čak na groblju postavljena, no kalvarija u Bajmaku je izdvojena i udaljena od crkve. Pretpostavlja se da bi to mogli povezati s brdom Golgota koje se nalazilo izvan zidina Jeruzalema. Bajmačka kalvarija kao da je izdvojena, no, istina danas ne izvan ovog mjesta. Na Cvijetnicu ove godine upravo taj hod doživjeli su sudionici ove pobožnosti.

»Živi križni put s djecom koji smo imali ove godine je predivno iskustvo. Od crkve smo u svečanoj povorci išli do kalvarije. I zapravo ta udaljenost je imala svoju čar. Ova naša bačka ravnica je svuda okolo prisutna, no Bajmak je mjestimično s uzvisinama, tako da zaista imamo dojam da se penjemo. Kako su ljudi odabrali baš tu lokaciju za kalvariju ne znam, ali je osjećaj pravi. Zaista ima smisla. To je mjesto gdje se ljudi mogu sabrati, a osobito me raduje jer smo ovim živim križnim putem doživjeli zajedništvo. Osjetila se harmonija i sklad i zaista je to bio poseban događaj. Križni put je oživio zajednicu vjernika u župi i to je prava stvar«, priča vlč. Erhard i pojašnjava kako je u planu da se uređenje kalvarije nastavi.

Naime, treba restaurirati korpuse, kipove, slike... Posla ima puno, a vremenski uvjeti uzimaju svoje. No, kako je župnik sam rekao kada postoje temelji, postoji i volja i vjera da će se to jednoga dana i ostvariti.

Ž. V.