Širom Vojvodine

Pčelari kojima se »dogodio« turizam

Obitelj Periškić iz Monoštora pčelarstvom se bavi skoro 80 godina. Počeli su Katica i Ivan Periškić 1946. godine, a danas tu obiteljsku tradiciju nastavljaju njihov unuk Ivan Periškić. Uz njega je supruga Anica (rođena Čatalinac) koja je i nositeljica registriranog pčelarskog gospodarstva. U pčelarsku obitelj Anica je došla bez iskustva u ovom poslu, ali je u obitelji za koju pčelarenje znači ne samo raditi i zarađivati već i živjeti s prirodom brzo i sama postala predana pčelarka. Sinovi Nenad i Ivan završili su studij šumarstva, bave se drugim poslovima, ali su uz roditelje i oni naučili radit s pčelama i oko pčela.

O pčelama i medu na ikavici

Svoju pčelarsku priču Anica i Ivan nisu bazirali samo na proizvodnji meda već su postali i dio turističke ponude Monoštora. Anica kaže turizam se »dogodio«.

»Obitelj Đorđević iz Kamenova kod Petrovca na Mlavi upoznali smo ‘na lipi’ na Fruškoj gori 1997. godine. Đorđevići su također pčelari, ali nisu nas gledali kao konkurenciju već su nas savjetovali i kako i što raditi na Fruškoj gori, koja je najbolje mjesto za pčelinju ‘pašu’ lipe. Uvjerili su nas da je nužno, radi lakše prodaje, postizanja bolje cijene i promocije svog meda posjećivati i sajmove. Prvi sajam koji smo posjetili je bio specijalizirani sajam meda u Beogradu 2001. godine«, priča Anica.

Na sljedeći korak poslovanja, promociju pčelarstva i proizvoda od pčela u nekom novom pravcu potakao je pokojni Monoštorac Mario Đanić, tada student turizma u Beogradu, a kasnije UG Podunav. Prve je posjete turista kojima su Periškići predstavila proizvode od meda, život i rad pčelarskog gospodarstva organizirao Mario 2005. godine.

»Početci nisu bili laki. Prostor za prijem i edukaciju turista u početku je mogao primiti do 20 osoba. No, uspjeli smo taj prostor povećati i sada možemo primiti 50 osoba. Posjetitelje upoznajemo sa životom pčela u prirodi i košnici, uvjetima za proizvodnju kvalitetnog meda i ostalih proizvoda, značajem meda u ishrani i ljekovitim svojstvima«, kaže Anica.

Periškići smatraju da je njihovo gospodarstvo dostiglo razinu koja može zadovoljiti današnju potražnju na tržištu no, što se tiče turizma, misle da je u Monoštoru veliki problem gašenje pa i nestajanje registriranih obrta koji su se bavili starim zanatima, čime se oni gube, nestaju proizvodi, ali i siromaši kompletna tiristička ponuda Monoštora.

»Bez kontinuiteta teško je formirati ozbiljniju, kompletnu turističku ponudu, a naročito u manjim seoskim sredinama. Ovo se može riješiti samo sustavnim rješenjima koja bi bila zasnovana na pravnoj i svakoj drugoj potrebnoj regulativi koja bi se primjenjivala u praksi i koja bi pratila stvarne potrebe i rješavala aktualne probleme, a ne bi ostajala mrtvo slovo na papiru. Veliki turistički centri su u povoljnijem položaju, naročito kroz markentiške aktivnosti kako zbog njihove financijske moći tako i zbog i šire ponude turistima«, kaže Ivan Periškić.

Prema njegovim riječima, vanpansionsku ponudu teško je na dulji period održati u malim sredinama. »Bez sigurne i dobre analize teško je planirati ulaganja svog kapitala, a i pisati projekte koji bi imali isplativu budućnost u ovom području. Naša turistička ponuda ista je tijekom cijele godine i ne ovisi od vremenskih uvjeta, interesantna za sve dobne skupine«, kaže Ivan, koji svaki susret s turistima koristi za promociju monoštorske ikavice.

»To mi je iznimno zadovoljstvo, jer na taj način uz populariziram i svoj šokački-hrvatski identitet koji je prepoznatljiv po monoštorskoj ikavici. Ali uskoro će sigurno turistička ponuda biti nezamisliva bez poznavanja svjetskih jezika«, kaže Ivan i ističe kako je supruga Anica specijalist za predstavljanje pčelarstva djeci i mladima.

Kod Periškića ni u pčelarstvu ni u turizmu nema podjele poslova na ženske i muške. Ivan je uposlen u LŠG Vojvodinašume, pa osim poslova kućanice Anica radi sve što se tiče pčelarstva i turizma. Jedino je seoba košnica na novu pašu namijenjena isključivo Ivanu, dok je Anica posebno posvećana dekoracijama i pakiranja proizvoda.

Periškićeve Bodroške pčelice

Na pitanje kakva je budućnost pčelarstva i turizma uopće Periškići kažu da će pčelarstvo nestati ne budu li se stvarali novi naraštaji pčelara te da je sada i statistički dokazano da brojnost pčelarskih gospodarstava opada. Na ovu situaciju su Periškići reagirali kao malo tko, pa se tako na njihovu inicijativu, a u suradnji s OŠ 22. oktobar u Monoštoru i udruženjem Pčela iz Monštora, čiji su i oni članovi uz potporu roditelja, zainteresiranih udruga i pojedinca 2016. god osniva pri školi pčelarska sekcija. Svi članovi Bodroške pčelice, a danas ih je 32, su i članovski pčelarskog udruženja Pčela, a Anica i Ivan su voditelji i mentori sekcije. Sekcija radi kontinuirano, djeca i roditelji su zainteresirani, što je nada da će novih pčelara u Monoštoru biti.

Gospodarstvo Periškić ima u ponudi više od 20 proizvoda, ali Anica i Ivan stalno rade na povećanju ponude, što novim proizvodima što povećanjem njihove kvalitete. Dalje uvezivanje u turističku ponudu vide u začetku realizacije ideje izgradnje api– komore i njenog uključivanja u turističku ponudu.

»Za one koji ne znaju, a većina je takvih, api– komora je objekt napravljen od prirodnih materijala konstruiran tako da su njegov sastavni dio košnice, a ulaskom u unutarnji dio objekta udišu se zdrava isparenja propolisa, peluda, nektara... što predstavlja najzdraviji način utjecaja na oboljenja i regeneraciju dišnih organa što je sa sigurnošću utvrđeno«, kaže Ivan.

Periškići su izgradili objekt po važećim eko standardima s mogućnošću stavljanja 20 košnica. Budući da se ovaj način lječenja kod nas još smatra alternativnom medicinom bez odgovarajuće medicinske, pravne i druge regulative ovo proširenje turističke ponude Pčelarstva Periškić čeka bolja vremena.

I na kraju, kao još jedan od poticaja za bavljenje pčelarstvom, Ivan navodi da je znanstveno dokazano da oni koji se bave pčelarstvom mogu svoj životni vijek produljiti i za 10 godina. Na pitanje može li se samo od pčelarstva živjeti Ivan je uz osmjeh raširio ruke i odgovorio po šokački:

»Pa malo prija sam reko da radim u LŠG Vojvodinašume«.

Željko Šeremešić