Tema

»Lokalnim samoupravama pošumljavanje nije ni na kraj pameti«

Na temelju službenih podataka posljеdnjе Nacionalnе invеnturе šuma, Autonomna Pokrajina Vojvodina spada u šumom najsiromašnijе rеgijе u Europi sa samo 7,1 % šumovitosti. Kako bi se postigla optimalna šumovitost potrebno je dostići 14 %, odnosno da šume zauzimaju površinu od 308 045 ha.

Iako je potrebno udvostručiti površinu pod šumama, istraživač u ekološkom centru Stanište Dejan Maksimović kaže kako ne postoji sustavno planiranje pošumljavanja Vojvodine – niti na lokalnoj, niti na pokrajinskoj, niti na republičkoj razini. Ističe on i da je problem rješavanja niske šumovitosti Vojvodine nešto što treba postati od nacionalnog značaja, što je ujedno i jedna od poruka neformalne mreže ekoloških udruženja Pošumimo Vojvodinu čiji je član.

»Ova problematika daleko premašuje ono što može bilo koja lokalna zajednica učiniti i na razini države se moraju urediti određene stvari. Prije svega, pošumljavanje Vojvodine treba postati projekt od nacionalnog značaja. Pod time mi iz mreže Pošumimo Vojvodinu mislimo da je potrebno izvršiti izmjene određenih zakona kojima bi se riješio dio problema, a koji pošumljavanje onemogućavaju i ograničavaju. Kada se zakonske izmjene obave, treba dati obvezu lokalnim samoupravama da te izmjene i provedu«, kaže Maksimović.

Mreža Pošumimo Vojvodinu osnovana je 2020. s ciljem da se problemi koji postoje u vezi s niskom šumovitosti učine vidljiviji javnosti i da se vrši pritisak na donositelje odluka da ove probleme riješe. Trenutačno u Mreži ima 25 udruženja iz 15 jedinica lokalne samouprave. Istraživanja provode metodom analize dokumenata, koja je prema riječima Maksimovića zahtjevna, ali objektivna jer na temelju dokumenata iz lokalnih samouprava i drugih tijela vlasti zaključuju kakvo je zaista stanje šumovitosti u Vojvodini.

Općine bez planova pošumljavanja

Među 45 općina i gradova u Vojvodini samo jedna, Srbobran, ima višegodišnji plan pošumljavanja, a Maksimović kaže kako ova činjenica govori da lokalnim samoupravama pošumljavanje »nije ni na kraj pameti«: »Pod planom pošumljavanja ne mislimo na deklarativni plan u kojemu piše da će se šumovitost povećati s 2 na 4%. Ne, nas zanimaju operativni planovi i to smo i tražili u izmjenama Zakona o šumama, da se općine obvežu da moraju imati takve planove. Da se u tim planovima izdvoje konkretne parcele za pošumljavanje, da se isplanira koje vrste drveća će se saditi, tko će upravljati tim šumama, u kom roku će se to uraditi i koliko će koštati. Tu vrstu planova mi tražimo, plan koji definira konkretne stvari.«

Iako Plan nije po zakonu obvezan, Maksimović ističe da je bez njega nemoguće provoditi sustavno i planirano pošumljavanje.

»Samim tim što općine spontano nisu došle do toga da im je potreban ovaj plan, nama to ukazuje da o ovoj problematici uopće ne razmišljaju. Njima je ovo nebitno, a potvrdu o ovome imamo i u riječima predsjednika Pokrajinske vlade Igora Mirovića koji je prije tri godine to isto izjavio za medije. Otvoreno je rekao da glavna odgovornost zbog nedostatka pošumljavanja Vojvodine leži u lokalnim samoupravama koje su ili nezainteresirane ili nesposobne provoditi pošumljavanje na svojemu teritoriju.«

Naknada za posječeno drvo

Zakonom o šumama propisane su naknade koje lokalne samouprave dobivaju za aktivnosti vezane za šume. Najvažnija stavka među njima je naknada za korištenje drveta koja se naplaćuje u odnosu na vrijednost posječene šume, tj. drveta, a sredstva se troše preko Godišnjeg programa korištenja sredstava dobivenih od sječe šuma. Maksimović navodi kako su posljednjih osam godina općine od ovoga imale prihode od 337 milijuna dinara, a koje nisu potrošile za pošumljavanje već za nešto drugo budući da nemaju programe preko kojih će novac trošiti na šume.

»U 2021. od 45 općina, 39 je imalo prihod od ove naknade, a 31 je imalo prihod veći od 100 000 dinara. Među 31 općinom koje su imale značajnije prihode, samo dvije su imale Godišnji program korištenja ovih sredstava – Kovin i Beočin. Samo te dvije općine su imale program kako će novac koristiti. Ni jedna ni druga nisu novac iskoristile za pošumljavanje, ali su barem imale Program. Ostale općine Godišnji program nisu imale, iako je po zakonu obvezan.«

Podizanje šuma i vjetrozaštitnih pojaseva može se financirati i kroz Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Ovaj Zakon propisuje naknadu za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, a novac se troši kroz Program zaštite, uređenja i korištenja poljoprivrednog zemljišta.

Maksimović kaže kako sve općine imaju navedeni Program godinama unazad, ali da je broj općina koje imaju mjeru podizanja vjetrozaštitnih pojaseva vrlo mali, svake godine sve manji i da se i programom predviđeni iznosi za podizanje vjetrozaštitih pojaseva godinama smanjuju.

»Mjeru podizanja vjetrozaštitih pojaseva u 2021. je imalo osam općina. Najviše, polovicu od utrošenog iznosa potrošilo je Pančevo dok su je preostalih sedam provodile u minimalnim iznosima. Ipak, i to je bolje od onih 37 općina koje ovu mjeru u Programu ni u Izvješću uopće nisu imale. I ovo pokazuje koliko je lokalnim samoupravama stalo do pošumljavanja i podizanja vjetrozaštitih pojaseva.«

Poljoprivreda ne može opstati bez drveća

Maksimović kaže kako su istraživanjem došli do zaključka da građani razumiju problematiku slabe pošumljenosti, ali i da postoje oni koji su podlegli društvenom narativu koji forsira vlast, a to je povećanje BDP-a po svaku cijenu. Postoje građani koji smatraju da je Vojvodina žitnica i da nema mjesta za šume, kaže Maksimović i nadovezuje se da je za dugoročan razvoj poljoprivrede neophodno pošumljavanje.

»Stručnjaci imaju mišljenje da je ovakav obešumljen sustav poljoprivrede neodrživ, prije svega zbog utjecaja eolske erozije. Mi u Vojvodini gubimo velike površine kvalitetnog zemljišta zbog vjetra i neophodno je pošumljavanje kako bi se ti nepovoljni procesi spriječili i zaustavili. Sadašnja poljopriveda ne može opstati bez drveća. Žrtvovanje poljoprivrednog zemljišta zarad pošumljavanja uopće nije žrtva i neće dovesti do smanjenja prihoda, nego naprotiv – do povećanja prinosa i kvalitete zemljišta. Te dvije stvari nisu u suprotnosti. U suprotnosti je naša želja da odmah zaradimo pare s nekim dugoročnim planom da se dijela prihoda odreknemo kako bismo u budućnosti imali više. To je ono što je kod nas u sukobu. Inače, poljoprivreda i šumovitost nisu u sukobu. Nitko nije uradio do sada konkretnu analizu, ali na temelju onoga što možemo pronaći od podataka, mogu reći da se štete koje Vojvodina trpi zbog nedostatka šuma mogu mjeriti desetcima milijuna eura godišnje. Prije svega uslijed suša, poplava, zagađenja zraka, vode i zemljišta kao i eolske erozije. Uvjeren sam da su prihodi koje imamo od zemljišta i kojih se ne želimo odreći manji od iznosa štete koje imamo upravo zbog toga što nam šume nedostaju«, tvrdi Maksimović.

Glavni problem slabe šumovitosti Vojvodine Maksimović vidi u nedostatku volje da se društvo, naročito država, odrekne poljoprivrednog zemljišta na uštrb šumskog.

»Državi je komotnije i lakše davati to zemljište u zakup i da ima prihode od zakupa svake godine nego da određeni postotak zemljišta izdvoji za pošumljavanje.«

Maksimović upozorava da ako se ne poduzmu neophodni koraci, za deset godina problemi će biti vidljiviji, s većim posljedicama za privredu, društvo i zdravlje stanovništva. Ističe i da su izmjene Zakona, svijesti i odnosa društva i donositelja odluka prema šumama i pošumljavanju neophodne.

J. D. B.