Tema

Monoštorci smatraju da može i bolje

S više od 3.400 stanovnika, prema popisu iz 2011. godine, jer rezultati posljednjeg još nisu objavljeni, Monoštor je jedno od većih sela na teritoriju Grada Sombora. U Monoštoru je najviše Hrvata, a čine li i dalje natpolovičnu većinu znat će se kada budu poznati rezultati prošlogodišnjeg popisa po mjestima.

Početkom XIX. stoljeća Monoštor je imao brodarsku radionicu, sredinom stoljeća dobiva telegraf, počinje putnički promet na Dunavu s pristaništem kraj sela. Osniva se vodna zajednica i vodna zadruga. Krajem XIX. stoljeća osniva se štedionica, prvo pogrebno društvo, postavlja se telefonska linija duž kanalske obale, podiže kalvarija.

Početkom XX. stoljeća osniva se obrtni krug, završava željeznička pruga Sombor – Monoštor, nasipom od Kupusine stiže prvi automobil u Monoštor, otvara se prva krečana. Dvadesetih godina osniva se šokačka čitaonica, mjesna organizacija Hrvatske seljačke stranke, počinje rad kina, osniva se pčelarska zadruga. Danas Monoštorci rade u šumskoj upravi, u brodogradilištu, a dio i u manjim poduzećima koja postoje u selu. Monoštor se naziva i »Selo na sedam Dunava« što bi u nekom slikovitom opisu značilo mjesto ušuškano u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje, okruženo Velikim bačkim kanalom, kanalom Dunav – Tisa – Dunav, te malo dalje Plazovićem, Dunavom i »mrtvim« vodama nekadašnjeg toka Dunava. Uz to, kroz Monoštor prolaze i tri međunarodne biciklističke rute, te ovo mjesto privlači brojne zaljubljenike u očuvanu prirodu. No, turisti su u prolazu, a u selu teče svakidašnji život Monoštoraca. U selu je škola u kojoj od prvog do osmog razreda ima oko 270 učenika, Dom kulture je obnovljen, liječnik radi svakoga dana, kao i pošta, aktivno rade brojne udruge, ima nekoliko trgovina. No, Monoštorci imaju svoje mišljenje o tome što bi u selu moglo biti bolje.

Otpadne vode u zaštićenoj prirodi

Prva je kanalizacija, koju Monoštor, kao ni druga sela na teritoriju Grada Sombora nemaju.

»Ako se usporedimo s ostalim mjestima, ne samo u okolici već i malo šire, imamo prirodne karakteristike koje nas stavljaju u vrh turističke ponude. A onda s druge strane selo nema kanalizaciju već sve otpadne vode završe u septičkim jamama iz kojih se zatim odvoze na manje ili više skrovita mjesta u okolici sela. Možda je naš san o kanalizaciji megalomanski, ali ako je već ovaj prostor specijalni rezervat prirode vrhunske zaštite, briga i o tome gdje završavaju otpadne vode morala bi biti na prvom mjestu. Poboljšalo bi kvalitetu življenja stanovnika sela, ali i okolnih vikend naselja, a što se tiče turističke ponude to bi bila još jedna zvjezdica više kod ocjene kvalitete«, kaže Petar Pašić.

Monoštorci ne samo da muku muče s otpadnim vodama već i s vodom za piće. Godinama su pili flaširanu vodu, jer je bila zabranjena uporaba vode iz seoskog vodovoda. Razlog je bila povećana koncentracija arsena. Trajalo je to nekoliko godina, a onda je problem riješen prije dvije godine izgradnjom tvornice vode. U vodi sada nema nedozvoljenih količina arsena, ali Monoštorci se sada žale na prisustvo kamenca u vodi.

»Voda je neobičnog okusa, posuđe i rublje se lošije pere, a od kada imamo ovu vodu oko 200 bojlera u selu se pokvarilo«, kaže Katica Šeremešić.

Za mlade obitelji s djecom jedan od problema je i briga o djeci u jaslenom uzrastu i cjelodnevnom boravku, što sada u selu ne postoji.

»Pitanja kome će roditelj povjeriti djete mora biti riješeno prije rođenja djeteta. Smatram da je to danas jedan od najvećih problema kod života u ruralnim područjima. Otići na posao, kome ostaviti dijete? Imajući u vidu nove i različite uvjete rada, različita imovinska stanja roditelja, a da bi svi na neki način bili ravnopravni, tko će se na kvalitetan način i po koju cijenu baviti s djecom? Osiguranje boravka djeteta u vrtiću od jaslica do pripremnog predškolskog važno je za ostanak mladih roditelja u selu«, kaže Anita Đipanov-Marijanović.

Pola mosta, pola ceste

Iz Monoštora se cestom sada može za Sombor i Bezdan. Apatin je još »na čekanju«, kao i Češki most.

»Rekonstrukcija Češkog mosta na Velikom bačkom kanalu obećavana je i planirana u čak dvije prošle političke kampanje. Radovi su 2019. godine i započeti, ali su iz nekog razloga i stali. Sada se most prelazi pješice, a i to uz ozbiljne napore. No, i rekonstrukcija ovog mosta s izgradnjom dijela nove pripadajuće dionice ceste Monoštor – Bezdan ne bi imala smisla bez izgradnje ceste Monoštor – Kupusina, čija je realizacija stala na pola puta. Izgrađen je dio – dionica od Kupusine prema Monoštoru koja pripada Općini Apatin, dok je somborski dio na čekanju«, kaže Adam Šimunov.

Izgradnja ceste i obnova mosta bili bi značajni ne samo za Monoštor već bi i skratili put od Apatina do graničnih prijelaza Batina (s Hrvatskom) i Bački Breg (s Mađarskom). Nova najava da će se započeti radovi i završiti stigla je prije mjesec i pol dana kada je Grad Sombor dobio 300 milijuna dinara iz Pokrajine za projekt rekonstrukcije lokalne ceste od Monoštora do atara Kupusine.

Kako je prilikom potpisivanja ugovora kazao gradonačelnik Sombora Antonio Ratković, Općina Apatin je svoju dionicu od 5,3 kilometra završila prošle godine, »a sada će krenuti izgradnja druge dionice ceste koja je važna ne samo za stanovnike Monoštora i Kupusine, već i Sombora i Apatina«. Nova cesta koja bi preko Monoštora povezala Apatin s dva granična prijelaza značajna je i za daljnji razvoj monoštorskog turizma. Marko Đipanov podsjeća da su u okolici Monoštora nekada bile popularne čarde. Nakon Drugog svjetskog rata bilo ih je čak šest, a goste su privlačile jelima tipičnim za monoštorsko područje, prije svega jelima od ribe.

»Danas radi jedna čarda, no prilaz do nje je po lošim vremenskim uvjetima težak zbog dijela zemljane ceste«, kaže Đipanov.

Željko Šeremešić