Kultura
Pjesnikov voyage
»Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem«, napisao je u svojoj autobiografiji Antun Gustav Matoš. Taj trag Matoševe obitelji pratili su i 7. Dani Antuna Gustava Matoša, koji su ove godine bili u znaku obilježavanja 150. obljetnice pjesnikova rođenja. Od Kaćmara, gdje je rođen njegov djed Grgo, po čijoj liniji Matoš pripada bunjevačkom rodu, srijemskog mjesta Tovarnik gdje je Matoš rođen, Plavne gdje je rođen njegov otac, Beograda gdje je proveo nekoliko godina, pa do Zagreba, grada koji će obilježiti Matoševo odrastanje i sazrijevanje i u koji će se, nakon burnog i pustolovnog razdoblja vratiti.
Tovarnik
Uvod u 7. Dane Antuna Gustava Matoša bio je u veljači Kaćmaru, mjestu koje je ove godine prvi puta uključeno u programe posvećene najvećem pjesniku hrvatske moderne. Sljedeća odrednica bio je Tovarnik, gdje je 13. lipnja 1873. rođen Matoš. Tamo je proveo samo tri godine, kada se obitelj seli u Zagreb, ali u Toravniku Matoš nije zaboravljen. Škola nosi njegovo ime, a u dvorištu škole postavljena je njegova spomen bista.
Program u Tovarniku, 7. lipnja, počeo je polaganjem vijenaca na Matoševu bistu i umjetničkim programom »Matoš se vraća kući: Susret starih prijatelja«, koji su pripremili učenici Osnovne škole Antuna Gustava Matoša.
Manifestaciju je u vili Tovarnik otvorio izaslanik ministrice kulture i medija Hrvatske Petar Elez. Program je nastavljen projekcijom dokumentarnog filma Od Kaćmara do Zagreba. Sveučilišni profesor Goran Rem predstavio je novo izdanje prve knjige A. G. Matoša Iverje (Osijek – Subotica – Mostar, 2023.), a v. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković predstavila je knjigu izabranih pjesama Domovini iz tuđine (Subotica, 2023.).
Povodom 150. obljetnice Matoševa rođenja raspisan je natječaj za najbolju kratku priču nadahnutu životom ili djelima A. G. Matoša, a u Tovarniku su proglašeni pobjednici. Prva nagrada dodijeljena je Stjepanu Tomašu za priču Ratni izvjestitelj, druga Tomislavu Žigmanovu za priču Martina svjetla svijeta, a treća nagrada Slavici Sarkotić za priču Utjeha kose.
Beograd
Program ovogodišnjih 7. Matoševih dana nastavljen je 10. lipnja, u Fondaciji Antun Gustav Matoš u Beogradu, mjestu u kojem je u dva navrata Matoš živio i stvarao (1894. – 1898. i 1904. – 1908.).
U ime domaćina, goste je pozdravila upraviteljica spomenute fondacije Katica Naglić, te podsjetila na Matoševe riječi »narodi mogu imati sve, samo ime ne ako ga izgube«, istaknuvši kako je on svoje ime sačuvao, uvijek i svugdje ostao svoj, bez stida, te kako trebamo učiti od njega.
I ovom su prigodom predstavljene knjige Iverje i Domovini iz tuđine. O prvoj je govorio njezin priređivač, predsjednik Društva hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski Mirko Ćurić, koji je podsjetio da je njezino prvo izdanje objavljeno u Mostaru 1899., a obnovljeno ove godine u nakladi spomenutog ogranka, te ZKVH i DHK Herceg Bosne iz Mostara, te dodao kako se u njoj, među ostalima, nalazi priča Moć savjesti za koju se govori da je početak hrvatske moderne, jedan nov iskorak u hrvatsku književnost.
Knjigu Domovini iz tuđine predstavila je njezina urednica i v. d. ravnateljice ZKVH-a, kao nakladnika Katarina Čeliković, naglasivši kako je izbor pjesama za nju sačinila profesorica srpskog jezika i književnosti Nevena Baštovanović. Također je pojasnila da ona nosi baš ovaj naslov, jer je Matoš u pismu svom bratu iz Beograda gdje je s 22 godine prebjegao, preplivavši Savu, napisao i istoimenu pjesmu.
Nevena Baštovanović je istaknula da joj je bila velika čast biti izbornicom pjesama, te kako je to bio veliki izazov i veliki posao.
»Matoš je antologijski pjesnik, jedna nacionalna figura. Posložiti te pjesme i ponuditi ih ovdašnjim čitateljima bilo je prijeko potrebno, jer koliko god da znamo da je on velikan, bojim se da stvarnog dodira s njegovim djelom nemamo, a sad je 60 posto njegovih pjesama vrlo dostupno. Važno je što pjesme u knjizi prati rječnik, jer za pravu recepciju njegova djela potrebno je proniknuti u sadržaj i znati što se čita«, kaže ona.
Predavanje o Matoševim danima u Beogradu održala je profesorica srpskog jezika i književnosti Dragana Babić, ističući da je u ovom gradu 1896. svom imenu dodao Gustav.
»Tu je naišao na gostoprimstvo u beomsko-umjetničkim krugovima oko kavane Dardaneli, stjecišta glumaca, novinara, književnika, slikara, gdje je sklopio važna prijateljstva o kojima će kasnije pisati. Prijatelji u tom dobu bili su mu znameniti srpski pisci Stevan Sremac, Janko Veselinović, Milovan Glišić, Branislav Nušić... Za vrijeme prvog boravka u Beogradu bio je i novinar, književni kritičar i smatran je najduhovitijim hrvatskim feljtonistom koji je pisao za poznate beogradske listove. Na prvi odlazak odavde odlučio se zbog nepovoljne kritike koju je napisao na Veselinovićev roman Hajduk Stanko, kada su mu se nekako zatvorila sva vrata. Kada se vratio 1904., stvorio je novi krug prijatelja (Bora Stanković, Sima Pandurović, Vladislav Petković Dis...)«, rekla je Babić, ističući kako su Matoševi boravci u Beogradu veoma značajan događaj za ovdašnju književnost, upravo zbog eseja kojima je prikazao žive književne portrete najvećih srpskih pisaca.
Program u Beogradu uveličao je performans Voyage s Matošem u izvedbi članova Književno-teatarskog kružoka HKC-a Bunjevačko kolo iz Subotice – Zoltana Siča, Nevene Baštovanović i Vedrana Peića, uz glazbenu podlogu po odabiru Emine Tikvicki. On je temeljen na istoimenom radu koji je Nevena napisala i objavila prije devet godina, u povodu 100. obljetnice Matoševe smrti.
»Moto Voyagea je Matošev citat koji kaže ‘Putovanje – evo, to je poezija moderne civilizacije’. On je živio u vremenu društvenog, tehnološkog napretka, kada je željeznica prostrujala svijetom, a u ovih 20 minuta apostrofirane su tri najvažnije sredine u kojima je živio i djelovao (Zagreb, Beograd i Pariz)«, navodi ona.
Ovom su prigodom kratak igrokaz »Susret starih prijatelja« izveli učenici Osnovne škole Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika, a glazbene nastupe priredili su članovi obitelji Sokač iz Beograda te mladi tamburaši Hrvatske čitaonice Fischer iz Surčina.
Plavna
Nakon Beograda Matoševi dani nastavljeni su 11. lipnja u Plavni, rodnom mjestu njegovog oca. Misa za Matoša održana je u crkvi sv. Jakova, a domaćin u Plavni bio je HKUPD Matoš.
»Gradite zajedništvo, čuvajte sjećanja i gradite perspektive onoga što će Plavna biti. Niste sami, s vama je HNV, ZKVH, s vama je i politička stranka čiji sam predsjednik, NIU Hrvatska riječ. Ponositi ste pripadnici hrvatskog naroda, koji se odgovorno odnose prema svojoj baštini«, poručio je Plavancima predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.
Plan je da se do narednih Dana A. G. Matoša u Plavni postavi njegova bista. Konkretne razgovore vode Društvo hrvatskih književnika i ZKVH, ali razgovori se vode i na ministarskoj razini između ministra Žigmanova i hrvatske ministrice kulture Nine Obuljen-Koržinek.
»Najvjerojanije će to biti rad Marije Ujević-Galetović, velike hrvatske kiparice. Ako nađemo financijska sredstva, mislim da bi bista mogla biti postavljena već do kraja ove godine. Mislim da bi to bilo značajno i za Plavnu i Vojvodinu i dalo bi drugu dimenziju našim manifestacijama«, kazao je predsjednik DHK – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski Mirko Ćurić.
Zagreb
Posljednja u nizu stanica gdje je proslavljena 150. obljetnica rođenja A. G. Matoša bila Zagreb, s programom priređenim 13. lipnja, na njegov rođendan.
Prvo su na zagrebačkom groblju Mirogoj na njegov grob vijence položili i svijeće zapalili predstavnici DHK-a i ZKVH-a. Predsjednica DHK-a Hrvojka Mihanović-Salopek ovom je prigodom rekla da su Matoša nazivali rabbi, jer je bio uzor modernističkih pjesnika, sveučilišne mladeži, kritičara, kako su ga svi obožavali zbog njegove duhovitosti, te kako će ga njegova domovina slaviti dok god bude DHK te ljubitelja i poklonika književnosti.
Nakon toga, kod njegovog spomenika na Strossmayerovom šetalištu nekolicina sudionika čitala je stihove njemu u čast, uz glazbeni nastup člana Zagrebačke opere Nevena Mrzlečkog. Nenadano se skupu obratio mladi zagrebački pjesnik, po struci liječnik, Darko Orešković koji je prethodnu večer, s dvojicom svojih prijatelja ukrasio Matošev spomenik velikim buketom i tri nepotpisane pjesme njemu u čast. On je rekao da nije bio ljubitelj poezije do trenutka dok nije »upoznao« Matoša, nakon čega ju je i sam počeo pisati, pa su nazočni mogli čuti jednu posvećenu upravo Matošu, u kojoj ga, među ostalim, naziva bunjevačkim Baudelaireom.
Središnji događaj priređen je u Društvu hrvatskih književnika gdje je, među ostalim, prikazan dokumentarni film Mihaela Kelbasa Od Kaćmara do Zagreba, te uručena treća nagrada s natječaja za najbolju neobjavljenu kratku priču nadahnutu djelima ili životom Antuna Gustava Matoša, hrvatskoj književnici Slavici Sarkotić za priču Utjeha kose.
Uz već spomenutog Darka Oreškovića, svoje su pjesme pročitali i njegovi prijatelji – braća Maks i Adam Skendžić, a Mirko Ćurić i Katarina Čeliković su i ovdje predstavili dvije spomenute knjige.
Na koncu je odigran multimedijalni performans Voyage s Matošem KTK-a, koji je, kao i u Beogradu, naišao na izuzetan prijem publike među kojima je bilo onih koji su bili uvjereni da se radi o glumcima osječkog HNK-a. Ne, oni su naši, subotički glumci, ali glume na takvoj razini profesionalnosti, da će večeras (petak, 16. lipnja), s nekolicinom svojih kolega, nastupiti upravo na sceni HNK-a u Osijeku, s predstavom Avaške godine.
Povezivanje novih prostora
Organizatori Dana Antuna Gustava Matoša su Društvo hrvatskih književnika – Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek; Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, Općina Tovarnik, Hrvatsko kulturno-umjetničko-prosvjetno društvo Matoš iz Plavne; Seoska i Hrvatska samouprava Kaćmara; Fondacija Antun Gustav Matoš, Beograd i Osnovna škola Antuna Gustava Matoša iz Tovarnika.
Pokrovitelji manifestacije su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija, Općina Tovarnik i Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske.
»Ova manifestacija povezala je Hrvatsku, Srbiju i Mađarsku, ali smo uključili i Mostar budući da je Matoš svoju prvi knjigu objavio u Mostaru, tako da se DHK, koje ima svoju organizaciju i u Mostaru, uključilo i sunakladnik je knjige Iverje. Kada smo krenuli u ovu priču prije deset godina, bilo je zamišljeno da se uključe znanstvene i sveučilišne instutucije, ali zbog određenih problema to se zaustavilo. DHK bilo je uporno i partnera smo našli u ZKVH. Od njih smo doznali da u Plavni postoji manifestacija posvećena Josipu Andriću i Antunu Gustavu Matošu. Plavna je od Tovarnika zračnom linijom udaljena oko 30 kilometara i prvo smo išli na povezivanje ta dva mjesta. Podrazumijevao se Zagreb. Onda smo shvatili koliko Matoš zapravo daje mogućnosti za integraciju kakvu danas imamo. A svi ovi prostori koje sada povezujemo mogu se naći u Matoševim tekstovima«, kazao je Ćurić i dodao da su u knjizi Iverje s dva Matoševa autobiografska teksta u kojima on piše kako je s djedom Grgom hodao po Plavni, Kaćmaru, okolici Sombora i Subotice.
Matoševe kulturne i književne veze pulsiraju u četirima državama. Zajedništvo u knjigama, programima, prijateljstvu.
»U Srbiji jedna udruga i jedna fondacija nose njegovo ime, to su naša i Matoševa omiljena mjesta: Plavna i Beograd. Matoš je bio čovjek Europe, čovjek svijeta za svojega vrlo kratkog života. Za 150. rođendan dali smo mu dvije knjige, svoje novo i osobno čitanje njegovih djela. Dali smo mu nove ljude, mlade, učenike, nastavnike, članove udruga u Kaćmaru, Tovarniku, Beogradu, Plavni, Zagrebu. To su ljudi koji su govorili poeziju, čitali njegova djela, pisali kratke priče, uređivali knjige, pisali o Matoševu djelu. Stoga, ovaj je rođendan označio prekretnicu u Matoševim danima i označava početak drukčijeg pristupa ovom velikom hrvatskom književniku. Svjesni smo brojnih napisanih knjiga o njegovu djelu, na nama je popularizacija i oživljavanje više nego aktualnih tema u Matoševoj poeziji, noveli, kritici«, kazala je v.d. ravnateljice ZKVH-a Katarina Čeliković i dodala: »Naš put se nastavlja u Mostar u kojem je tiskano prvo izdanje priča Iverje, ali i druga mjesta u kojima ćemo predstaviti ovoga Bunjevca, Srijemca i Zagrepčanina – Europljanina. ZKVH ove godine daje svoj veliki prinos u osobnom čitanju Matoševe poezije a dovodit će Matoša i u druge hrvatske udruge kulture.«
Domaćin u Tovarniku bio je načelnik Općine Tovarnik Anđelko Dobročinac, koji je prisustvovao i programima u drugim mjestima koja su obilježila Matošev život.
»Susret u Kaćmaru bio je prilika da se povežemo s hrvatskom samoupravom u Kaćmaru, ali i s načelnikom Općine Kaćmar koji je bio u Tovarniku na svečanoj sjednici na Dan općine Tovarnik. Matoš nas povezuje na puno načina i to je ono što trebamo graditi. Matoš nas i nakon svoje smrti povezuje, ali to sada prelazi postavljene granice«, kazao je Dobročinac i dodao je je plan rješavanje statusa Matoševe rodne kuće što bi Tovarnik dodalo kao još jednu točku na kulturnoj mapi Hrvatske i Europe.
Z. V. / I. P. S.
