Tema

Lemeška banja – utopija ili realnost?

Na regionalnoj cesti Sombor – Subotica, 12 kilometara od Sombora, je Lemeš. Selo je to u kome žive potomci nekadašnjih plemićkih obitelji, selo u kome se proizvodi čuveni lemeški kulen, koji nosi oznaku zaštićenog zemljopisnog podrijetla, selo u kome je nekada radila čuvena Lemeška banja. Potomci nekadašnjih plemića žive danas običan život, uz iznimku što se mogu pohvaliti plemićkim grbovima i pečatima; proizvodnja lemeškog kulena i dalje je svedena tek na nekoliko proizvođača koji mogu živjeti od tog posla, a Lemeška banja i dalje je napuštena i zapuštena.

Od 2019. godine u Lemešu je hrvatski jezik u službenoj uporabi, ali su tek prije nekoliko mjeseci postavljene ploče i s nazivom mjesta na hrvatskom jeziku na ulazima i izlazima iz sela. Na Mjesnoj zajednici, domu zdravlja i drugim državnim institucijama ploče s hrvatskim nazivima još nisu postavljene.

Prema posljednjem popisu, u Lemešu živi 2 162 stanovnika, što je 584 manje u odnosu na popis iz 2011. godine. Najbrojniji su Mađari, a slijede zatim Hrvati i Srbi. U centru sela dominira crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, a župa je utemeljena 1752. godine. Hrvatsko stanovništvo čine Hrvati Bunjevci i Hrvati iz Bosne i Hercegovine, doseljeni u ekonomskim migracijama poslije Drugog svjetskog rata.

Satovi tjelesnog u učionici

Lemeš je bio jedno od prvih somborskih sela koja su priključena na Tvornicu vode Jaroš u Somboru, te Lemešani sada piju istu vodi kao i stanovnici Sombora. Ono po čemu se ne razlikuju od drugih sela je kanalizacija, koje nema i koja nije ni u planu. Kao ni u drugim selima, ni u Lemešu odavno nema niti jednog bankarskog šaltera, radi Pošta, ali samo prije podne, radi ljekarna, u ambulanti somborskog Doma zdravlja Dr. Đorđe Lazić radi samo jedan liječnik, i to prije podne. U selu je nekoliko trgovina, a osim malih dućana i tri trgovinska lanaca otvorila su svoje trgovine u Lemešu. Selo ima i dom kulture koji koriste sve udruge.

Osnovna škola Bratstvo-jedinstvo u Lemešu ima 143 učenika koji su raspoređeni u 16 odjela, osam na mađarskom i osam na hrvatskom jeziku. Zbog ograničenog prostora, škola radi u dvije smjene. U jednoj smjeni su niži, a u drugoj viši razredi. Najveći problem je što škola nema dvoranu za tjelesni odgoj što nije samo problem škole već i cijelog sela, jer praktički ne postoji prostor niti za kvalitetnu nastavu tjelesnog niti za druge sportske aktivnosti u zatvorenom prostoru.

»Imamo samo osam učionica, što znači da nemamo porostornih uvjeta za rad u dvije smene. Što se tiče dvorane za tjelesni, prije sedam-osam godina uradili smo projekt za izgradnju, ali nije bilo sredstava. Snalazimo se tako što smo jednu učionicu prilagodili nastavi tjelesnog, a kada vremenski uvjeti dozvole djeca su vani. Ako govorimo o školi i tome što nam je problem, onda je to svakako dvorana za tjelesni. Sada se završava dvorana za tjelesni u Srednjoj tehničkoj školi u Somboru, pa se nadamo da će poslije toga biti prostora za Lemeš. Mi ćemo svakako obnoviti projekt i ponovno tražiti sredstva«, kaže ravnatelj škole Dejan Vukadinović.

Nedostatak prostora razlog je što u školi nije organiziran produženi boravak. U Lemešu postoji i objekt Predškolske ustanove Vera Gucunja iz Sombora, ali samo za predškolce i nešto mlađu djecu.

»Roditelji koji rade, a nemaju pomoć, imaju problem čuvanja djece jaslenog uzrasta, ali i nešto starije djece, jer ne postoji cjelodnevni boravak u vrtiću«, kaže učiteljica Marija Bagi.

Zaparloženo lječilište

Ono što Lemešani najviše žele je obnova nekadašnje Lemeške banje. Banja je napuštena i propada od 70-ih godina prošlog stoljeća, a nekada je bila poznato lječilište i čuvena prije svega zbog svog ljekovitog blata. Cijeli prostor je površine od oko 20 hektara, a od nekadašnje banje ostala je oronula centralna zgrada u kojoj su nekada bili restoran i sobe za spavanje, kao i ostaci dva velika bazena. Prvi je izgrađen pedesetih godina prošloga stoljeća i bio je to tada prvi bazen u somborskoj općini. Drugi je završen osamdesetih godina, ali nikada nije dobio uporabnu dozvolu i nikada službeno nije bio u funkciji. Zgrada s kadama i svlačionice odavno ne postoje.

Iako je prijašnjih godina bilo najava da bi se Lemeška banja mogla obnoviti, sve je ostalo na željama. Posljednje što je urađeno je izrada idejnog rješenja centra za relaksaciju, koje je prije godinu i pol dana predano Gradu Somboru i MZ Svetozar Miletić. Ovim idejnim rješenjem predstavljena je mogućnost za revitalizaciju i rekonstrukciju stare zgrade banje koja bi obuhvaćala bazenski kompleks, blatni blok, centar za masažu, centar za ljepotu i fitnes salu.

Predsjenik Savjeta MZ István Sevald kaže da su prije dva mjeseca uzeti uzorci.

»Analize radi Tehnološki fakultet u Novom Sadu i očekujemo do kraja mjeseca rezultate. Nakon toga bit će urađena studija izvodljivosti i onda možemo govoriti o daljim planovima«, kaže Sevald.

Obnova Lemeške banje mogla bi potaknuti dalji razvoj sela, a mogućnosti postoje kaže turizmologinja Tereza Ivanković.

»U selu ima smeštajnih kapaciteta, nekoliko proizvođača lemeškog kulena, koji je naš najveći brend, nekoliko je proizvođača paprike i svi bi oni mogli imati koristi kada bi se obnovila Lemeška banja. Ne mora to čak biti ni banja već malo lječilište ljekovitim blatom. Toga nema u okolini. A lokacija je savršena«, kaže Ivankovićeva.

Ipak, eventualna obnova Lemeške banje još je neizvjesna te o detaljima ne želi govoriti ni predsjednik Savjeta MZ, koji više od 30 godina pokušava naći način da se u život vrati Lemeška banja.

Z. V.