Tema

Različiti pravci – a isti kraj

Ideja o podizanju Hrvatskog doma u Subotici potekla je takorekuć iz krajnje nužde. Inicijativu i akciju u tu svrhu predvodilo je Hrvatsko pjevačko društvo Neven, koje je u početku bila samo sekcija Prosvjetnog društva Neven (osnovanog 1920.), prije nego je postalo samostalno društvo 1. svibnja 1925. Upravni odbor HPD-a Neven činili su: predsjednik: Ivan Vojnić Tunić; potpredsjednik: Joso Vuković Đido; tajnik: Tomo Malagurski; blagajnik: Ivan Skenderović; arhivar: Josip Bosnić i pet odbornih članova. HPD Neven okupljao je takorekuć liberalne predstavnike hrvatske inteligencije u Subotici. Neki od njegovih članova bili su članovi Bunjevačko-šokačke stranke, koja je koncem 1924. praktički prestala postojati kao jedinstvena organizacija. Klerikalno krilo BŠS-a (Blaško Rajić i Miško Prćić), koje je uostalom bilo na čelu stranke od početka, formiralo je novu stranku pod imenom Vojvođanska pučka stranka. Ovaj jednostran čin, koji je u suštini predstavljao čist separatizam (jer nisu konzultirani liberalci), klerikalci su predstavljali javnosti kao samo utapanje BŠS-a u širu partijsku organizaciju (VPS). Zapravo, oni su na ovaj način htjeli riješiti podjele u stranci, istisnuti liberale i na njihovo mjesto dovesti predstavnike manjina katoličke vjeroispovijesti (Mađara, Nijemaca). Liberalno krilo BŠS-a međutim proglasilo je ovaj čin nelegitimnim i zadržalo ime i organizaciju stranke. Posljedično, politička scena Subotice postala je još burnija nego prije. Sada su se praktički za glasove istog glasačkog tijela (Hrvata) nadmetale dvije stranke, čiji su članovi bili dojučerašnji suradnici.

Osamostaljenje HPD-a Neven

Međustranački prijepor između BŠS-a i VPS-a proširio se i na kulturna društva. Društva su se praktički svrstala uz jednu od dviju stranaka. Pjevačka sekcija Neven, koja je okupljala liberale, izbačena je koncem siječnja 1925. iz prostorija Katoličkog kruga, kojega su držali klerikalci. Paradoksalno, predsjednik Katoličkog kruga, kanonik Ilija Kujundžić, bio je i predsjednik Prosvjetnog društva Neven. Ovaj potez klerikalaca ubrzao je osamostaljenje pjevačke sekcije Nevena u samostalno društvo. To se dogodilo na konstituirajućoj skupštini, održanoj 1. svibnja 1925.

Novoosnovano društvo HPD Neven suočilo se s nedostatkom prostorija. Radi rješavanja toga pitanja, 1926. pokrenuta je akcija za podizanje Hrvatskog prosvjetnog doma u Subotici. Prilozi su stizali ne samo iz Subotice nego i od šokačkih Hrvata (Bereg, Monoštor itd.), pa i iz Zagreba.

»Marnim i požrtvovnim radom, i ako pritiskivani teškim materialnim i privrednim neprilikama, skupilo se barem toliko novaca, da se moglo kupiti u centrumu grada u Harambašićevoj ulici lijepa i ugledna kuća, koja će – preudešena prema društvenim potrebama – moći služiti svojoj svrsi i udovoljavati čednim zahtjevima hrvatskih kulturnih društava u Subotici«, piše katolički dnevnik Hrvatska straža od 7. prosinca 1930. Zapravo, ta je kuća bila u vlasništvu udove Vranje Sudarevića (gradonačelnika Subotice 1920. i nar. zastupnika BŠS-a od 1920. do 1924.). I konačno, 8. prosinca 1930., na blagdan Bezgrješnog začeća, održana je posveta i otvaranje Hrvatskog prosvjetnog doma (Harambašićeva br. 4).

Posvećenje doma – čin izmirenja

Posvećenje zgrade Doma bio je ujedno i čin izmirenja između dojučerašnjih političkih protivnika, članova bivše Bunjevačke šokačke stranke i Vojvođanske pučke stranke. Obred posvećenja Doma obavio je župnik Blaško Rajić. Otvorenju Doma prisustvovali su između ostalih u ime vojske potpukovnik Petar Čanić, u ime policije Lazar Turanov, u ime Srpskog pevačkog društva Graničar predsjednik Dragomir Dimitrijević i tajnik Boža Ristić, u ime državne gimnazije profesor Milivoje Knežević, te predstavnici mnogih kulturnih i nacionalnih društava i veliki broj građana.

»Danas imamo svoj 'Dom', imamo maticu svih naših kulturnih i prosvjetnih društava. Svoj smo u svome! Ne ćemo se više potucati od nemila do nedraga. Imamo svoj Dom, svoju kulturnu palaču, imamo krov pod kojim ćemo moći nurno da radimo za ljepšu i bolju budućnost svog roda«, piše Neven od 25. prosinca 1930.

Subotička matica

Prostorije Hrvatskog prosvjetnog doma u Subotici bile su dovoljne za smještanje HPD-a Neven i eventualno još nekog manjeg društva, koje se nalazilo na istoj političkoj liniji kao HPD Neven. Međutim, nisu mogle postati krovna ustanova Hrvata u Subotici, a kamoli u Bačkoj. To je uočio biskup Ljudevit Budanović. On je htio društvo koje bi nadraslo sve podjele i ograničenja. Radi toga otkupio je zgradu praktički vegetirane Bunjevačke prosvjetne matice (Braće Radića 9) i osnovao ondje Subotičku maticu. Ovo društvo je po karakteru bilo katoličko, ali nije bilo isključivo. Činio ga je mlađi naraštaj svećenika, koji je školovan u Zagrebu. Zapravo, Subotička matica je nadrasla uske društvene okvire. Ona je doista postala matica, oko koje su se, poput pčela, okupljala ostala hrvatska društva različitih koncepcija.

Subotička matica je bila formalno-pravno vlasnik prostorija. Po njoj je nazvana i sama zgrada. Međutim, ona nije bila i jedini njen korisnik svojih prostorija. Pod njenim krovom obrazovano je više društava, čije članstvo je ili dolazilo iz redova Subotičke matice ili bilo ideološki na istoj liniji s njom. Najznačajnije od njih je Hrvatska kulturna zajednica – savez Hrvatskih prosvjetnih radnika i društava u Subotici. Osnivačka skupština ovog društva održana je 8. ožujka 1936.

Prostorije Subotičke matice bile su mjesto brojnih kulturnih događanja: predavanja, izložbi itd. Od toga vrijedi izdvojiti Smotru bunjevačke prošlosti, otvorenu 28. rujna 1935., proslavu 250-godišnjice doseljenja jedne skupine Bunjevaca (15. kolovoza 1936.), Dane hrvatske knjige (5. – 8. siječnja 1939. godine), prelo Hrvatske kulturne zajednice (7. siječnja 1940.) i Veliki sabor bačko-baranjskih Hrvata (12. siječnja 1941.). Također, u njima su boravili kao gosti ugledne ličnosti iz Hrvatske: zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u veljači 1939., ministar pošta i telegrafa Josip Torbar (7. siječnja 1940.) itd. Ondje je djelovala i redakcija Subotičkih novina i pokrenuto izdavaštvo.

Gašenje

Po ulasku mađarske vojske u Suboticu, bogata inventura Subotičke matice (dokumenti, knjige, predmeti) uništena je ili razvučena. Rad društva privremeno je zaustavljen, jer je njeno članstvo ili u emigraciji ili u deportaciji. Hrvatska kulturna zajednica održavala je svoje skupštine, ali osim toga nije postignula vidljivije rezultate. Subotička matica obnovila je rad poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, prestala je praktički postojati 1948./49., kada su njeni članovi gotovo jedni za drugim procesuirani. Prostorije društva su nacionalinalizirane i u njih je smješten kino Zvezda.

Ista sudbina je zatekla i Hrvatski prosvjetni dom. Društvo je stagniralo tijekom Drugog svjetskog rata. Poslije rata obnovilo je rad, ali ga je moralo usuglasiti sa zahtjevima komunista. Međutim, i ovo društvo je ukinuto, a njegove prostorije su nacionalizirane i predane OKUD-u Mladost.

Vladimir Nimčević