Širom Vojvodine

Beočin – mjesto iz koga mladi odlaze

Beočin je mjesto koje se nalazi u sjevernom Srijemu, na obroncima Fruške gore i desne strane Dunava. Ovaj kraj poznat je po tvornici cementa koja je nekada zapošljavala više od 2.000 ljudi. Danas ih je uposleno oko 300. Po popisu stanovništva iz 2011. godine u Beočinu je živjelo 15.726 stanovnika, dok je prema popisu iz 2022. broj stanovnika pao na 13.875. Etnička struktura je šarolika. Većinu stanovništva čine Srbi, zatim Romi, Hrvati, Mađari, Slovaci i Slovenci. Hrvati čine nešto više od 3 posto ukupnog stnovništva.

Loša cestovna infrastruktura

U gradu se nalazi sve što je mještanima neophodno za život: škole, trgovine, Dom kulture, Dom zdravlja. Cestovno su dobro povezani. Novi Sad je udaljen svega 15 kilometara. S druge strane, prema jugu, nalazi se Fruška gora i dalji put prema Srijemskoj Mitrovici, Neštinu i Bačkoj Palanki i granici s Hrvatskom.

»Najveći problem su nam ceste, pogotovo u fruškogorskom dijelu u manjim mjestima koja vode ka Srijemskoj Mitrovici, Neštinu i Iloku. Cesta od Beočina do Rakovca je u dobrom stanju. Cesta koja vodi kroz Čerević, Susek i Neštin pa sve do granice s Hrvatskom je u jako lošem stanju. Veliki je broj udarnih rupa koje stvaraju problem nesmetanom prometu vozila, a riječ je o međudržavnoj cesti koja zaslužuje veću pozornost. Uređenje te ceste bi nam puno značilo i doprinijelo bi turističkom i ekonomskom razvoju Fruške gore i okolnih mjesta«, kaže Ivan Verner.

U Beočin Selu su nekada živjeli poljoprivrednici, a u radničkim kolonijama uglavnom su bili Nijemci, Mađari, Slovaci, Hrvati i Slovenci.

»Zbog velikog priljeva stanovništva, zbog potražnje radnika za rad u tvornici cementa, početkom XX. stoljeća izgrađeno je naselje za radnike. Beočin je bio jedno od vodećih mjesta u industriji cementa. Mjesto je bilo življe i bolje se živjelo. U tvornici cementa radilo je više od 2.000 ljudi, a danas ih je oko 300. Sada su najveće tržnice u Beočinu, zato što ovdje u najvećem broju živi starija populacija, umirovljenici koji su nekada radili u tvornici cementa. Mladi po završetku školovanja uglavnom odlaze u veće gradove, najćešće u Novi Sad, gdje je veća mogućnost zaposlenja. Neki od njih rade u privatnim tvrtkama u Beočinu, ali taj broj je znatno manji«, kaže Verner.

Bez krštenja i vjenčanja

Od prije dvije godine župnik u tri župe: župa svetog Josipa, zaručnika BDM s filijalom svete Ane, Neštin, Čerević; župa Našašća sv. Križa, Srijemska Kamenica i župa svete Barbare, djevica i mučenica, u Beočinu je vlč. Luka Ivković. Kako ističe za naš tjednik, temeljni problem župe jest njezina starost bez svijetle vizije mladosti.

»Teško je dati točan odgovor na dano pitanje koliko župljana broji župa svete Barbare, djevice i mučenice u Beočinu, budući da nemam kompletnu sliku broja vjernika i obitelji. Naime, neki vjernici, odnosno neke obitelji, ne primaju svećenika u blagoslov obitelji i time ih župnik nema evidentirane u popisu župljana. Nažalost, prečesto se za vjernike čuje i zna kad ih treba ispratiti na vječna počivališta, odnosno kada preminu i treba imati sprovodne obrede. Sukladno tome, trenutno stanje broja župljana je oko 380«, kaže župnik Ivković i dodaje da iako je župa mlada (osnovana je 1942. godine), vjernici su sve stariji, jer se mladi iseljavaju i traže bolje uvjete života.

»Nažalost, malo je mladih katoličkih obitelji, gdje su i muž i žena katolici, a time i Hrvati. Sve više je nacionalno mješovitih ženidbi, gdje se gubi vjerski identitet u praktičnom, a onda i pravnom smislu. Veliki je problem mješovitih ženidbi katolika i pravoslavaca, gdje katoličanstvo postaje mogućnost, ali ne i imperativ. Gledajući takve činjenice nije čudno da u župi nije bilo krštenja i vjenčanja, već samo dvadeset ukopa. Župa, nažalost, broji mali broj mladih, koji još žalosnije nisu privrženi crkvi i crkvenom načinu životu i življenju vjere. Vjeronauk se održava svaki tjedan za vrijeme trajanja školske godine s kratkim prekidima o Božiću i Uskrsu. Ove godine vjeronauk je bio predviđen za prvopričesnike i buduće krizmanike. Župa je živnula u proteklih dvije godine kako sam tu. Volim svoje vjernike, ne gubim nadu i razlike se već osjete.«

Stranka – ohrabrenje i poticaj

Ivan Ber rođen je u Čereviću, mjestu koje se nalazi u neposrednoj blizini Beočina. Tu živi od rođenja. Nedavno je izabran i za zamjenika predsjednika Mjesnog odbora DSHV-a u Beočinu.

»Kao zajednica smo u manjini, ali ima i onih koji se javno ne izjašnjavaju kao Hrvati. Međutim, u posljednje dvije godine od kada nam je došao novi župnik, evidentno je da ima pomaka. Broj župljana na svetoj misi je nešto veći. Župnik Luka Ivković obilazi obitelji, pokušava doprijeti do njih i veći broj ih se odazove i na radne akcije koje organiziramo u župi«, kaže Ber i dalje navodi da je osnutak mjesnog odbora DSHV-a u Beočinu od iznimno velikog značaja za hrvatsku zajednicu na tom području.

»Osnutak političke stranke je velika stvar i u smislu ohrabrenja, ali i u smislu ostvarivanja naših prava kako u našoj i okolnim župama, tako i u širem području srijemskog Podunavlja i fruškogorskog podgorja. Kada smo imali osnivačku skupštinu DSHV-a, bilo je riječi o mogućnostima prekogranične suradnje s Vukovarsko-srijemskom i Osječko-baranjskom županijom i eventualnoj suradnji prilikom realizacije prekograničnih projekata. Također mislim da ćemo lakše ostvariti svoja zakonska prava«, navodi Ber.

Jedna od inicijativa koju je zajedno s članovima crkvenog vijeća pokrenuo prije četiri godine odnosi se na povrat crkvenih knjiga u župama Čerević i Beočin.

»Počeo sam praviti obiteljsko stablo i interesiralo me je sve o mojim precima i korijenima. Međutim, ispostavilo se da u Čereviću i Beočinu nema tih matičnih knjiga. Promjenom državnog uređenja 1945. godine sve crkvene knjige su morale biti predane mjesnim odborima, a kasnije mjesnim uredima. Prema zakonu o restituciji, državne institucije bi ih trebale vratiti prvobitnim vlasnicima. Zajedno s članovima crkvenog vijeća poslao sam nekoliko dopisa nadležnim institucijama, od najnižih do najviših i dobio sam odgovor da se preko institucije moramo obratiti resornom ministarstvu. Iskreno se nadam da ćemo uspjeti u tome, kako bismo mogli imati uvid u dobar dio povijesne građe kao i u osobne podatke naših predaka. Trenutno smo u mogućnosti dobiti samo osnovne podatke elektroničkim putem«, kaže Ber.

Također navodi da župa ima dobru suradnju s lokalnom samoupravom kao i s predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve. Nedavno su od lokalne samouprave dobili sredstva za krečenje crkve i redovno sudjeluju na natječajima Općine Beočin. Želja im je, kako kažu, dodatno ojačati suradnju s Hrvatskim nacionalnim vijećem i s dvije susjedne županije u Hrvatskoj.

S. D.