Tema
Izgradnja i otvorenje Zavoda
Blažena Marija Perković tražila je u Subotici potrebno zemljište za gradnju Zavoda i dok je o tom razmišljala, kamo krenuti i koga pitati za zemljište, po nekom unutarnjem glasu je čula »Sagradi samostan za sestre iza leđa crkve«.
Majka je u svom tadašnjem posjetu Subotici otišla kod mons. Blaška Rajića u župu sv. Roka, koji je želio i pitao još prije majku može li dati tri sestre i otvoriti zavod u njegovoj župi. Kada je otišla pred kuću i zemljište iza crkve, nikoga nije bilo. Sve je bilo zatvoreno, samo je na prozoru bila slika sv. Terezije od Djeteta Isusa, slikana na oltaru u kući Matici u Blatu. Majka je začuđeno pitala kako je slika došla tu kada sestre nisu poznavale vlasnike niti znale za taj kraj? U blagom pogledu i osmijehu sv. Terezije majka je spoznala da je ta svetica našla zemljište.
Gradnja Zavoda
Izgradnja Zavoda počela je 29. rujna 1929. godine.
»Pri gradnji zavoda sv. Terezije od Maloga Isusa u Subotici najjače se očitovala sv. Providnost nebeskog Oca, čija ljubav i skrb najjasniji su pečat da je Družba djelo Božje, a zagovor nebeske Majke pomogao je da je kroz godinu dana bila dovršena gradnja, jer u isto vrijeme dok je ona svojim moćnim zagovorom pomagala gradnju zavoda u Subotici, njezina vjerna djeca gradila su kapelicu Majke Božje Milosti na Prižbi u znak zahvalnosti i najčišće ljubavi«, stoji među podacima Družbe.
Zavod je trebao biti dovršen i spreman za otvorenje i blagoslov 30. rujna, no početkom istog mjeseca sestre su se javile majci glavarici da su pri svršetku gradnje svi radnici obustavili posao dok im se ne isplati dosadašnji rad. Time su htjeli prisiliti na brzu isplatu. Majka, zabrinuta zbog te vijesti, skupa s još četiri sestre određene za rad u Zavodu otputuje u Suboticu. U opisu stoji:
»Bio je veseli i ganutljivi sastanak s Majkom i milim sestrama 14. rujna 1930., ujutro u Kolevci. Bilo ih je 14 zajedno. Majka pođe odmah vidjeti gradnju. Tamo je stigla na sveopći nered, jer kako su sestre pisale, radnici ne vjerujući da će njihov rad i trud biti isplaćeni i nagrađeni, nisu se trudili da se unutrašnjost zavoda što prije dovrši. Sada je bila u sto muka, kako i odakle providjeti novac za isplatu radnika. Ne žaleći truda, hodala je od jutra do mraka po uredima, pa kod poduzetnika, samo da se gradnja dovrši, da može biti blagoslov i otvorenje u predviđeno vrijeme. Po nekom nadahnuću pošla je kod načelnika grada i zamolila pripomoć, a on je odmah, velikodušno poklonio 100.000 din.«
Radnici, kada su čuli da je majka donijela novac, nastavili su raditi bez oklijevanja, te je kroz nekoliko dana unutrašnjost cijele zgrade bila potpuno dovršena i račun podmiren na radost sestrama i radnika koji su primili svoju plaću.
»Sestre koje su bile određene za Zavod počele su živo i neumorno raditi i uređivati ga. Nisu žalile ni truda ni žrtava uvjerene da su ti sveti zidovi u kojima će prebivati i raditi zaručnice samoga Boga, po njegovoj svetoj Providnosti podignuti, plodom žuljeva njihovih ruku i znoja s čela Majke glavarice.«
Bilo je potrebno pripremiti i pokućstvo za Zavod na tri kata, što je predstavljalo novi problem. Nešto je uz nisku cijenu kupljeno, a nešto dobiveno. Tako je mons. Rajić darovao pet kreveta iz jednog magazina, jedan stari oltar, koji je obnovljen i harmonij. Rodbina s. M. Jelisave pobrinula se za potrebnu posteljinu. Svaki sat vidjelo se novo dobročinstvo Božje.
Svečano otvorenje Zavoda
Majka je uz pomoć sestara spremala malu akademiju s djecom i djevojčicama za blagoslov i otvorenje zavoda, na što je bilo pozvano 20 uglednih ličnosti, predstavnika crkvenih i građanskih vlasti, uz ostale dobročinitelje. Sve sestre bile su angažirane oko priprema, što akademije, robe i odjela za djecu, zakusku, prostorije... Kako stoji zapisano, rođaci s. M. Jelisave Dulić dali su sav potreban pribor i slastice za zakusku. I tako zahvaljujući sv. Providnosti kroz malo dana sve je bilo pripravno za blagoslov i otvorenje, što je u Dnevniku kuće matice opisano:
»Na 31. rujna bijaše svečano otvorenje i blagoslov novog Zavoda u Subotici, nazvanog – Zavod sv. Terezije od Malog Isusa. Majka je željela da to prođe što skromnije, ali ispala je, prema želji presvijetlog Rajića, lijepa i ganutljiva svečanost. Poslije blagoslova u crkvi sestre su pošle procesijom do našeg Zavoda. Na ulazu održao je presvijetli Blaško Rajić lijepi, prigodni govor. Istaknuo je svrhu i dolazak časnih sestara u te krajeve kao i njihovu doživotnu zadaću koju su same dragovoljno preuzele, naime da se posvete odgoju djece i mladeži. Zatim je Blaško Rajić, gen. vikar i apostolski protunotor blagoslovio Zavod uz prisustvovanje Majke glavarice, sestara i mnogo naroda. Poslije blagoslova slijedila je prigodna akademija.«
Akademiju je, kako stoji u spisima, otvorila s. M. Emilija Drvoderić s pozdravnim govorom vlastima i prisutnom pučanstvu. Majka glavarica je završnim govorom zahvalila svima na dobrohotnosti i susretljivosti. A presvijetlom Rajiću osobito preporuči i ostavi mile sestre od kojih se ona mora sada odijeliti. Govor završi s »Te Deum« koji gromko iz tri stotine grla zaori dvoranom. Zanimljiv je podatak, koji je također zapisan, da su na kraju svečanosti najuglednije ličnosti grada Subotice u zato pripravljenoj dvorani bili počašćeni čašicom 40 godina starog dalmatinskog prošeka.
Iako je puno toga bilo neizvjesno, Providnošću Božjom sve je dobro prošlo, no, tu nije bio kraj mukama. Sestre, na čelu s majkom glavaricom, su namjeravale odmah započeti rad u dječjem zabavištu, ali je pri završetku gradnje izašao zakon u kom stoji da se ne smiju otvarati privatne škole. To je majku glavaricu, pa i sestre jako pogodilo, no majka je znala da Gospodin svojih ne napušta i vjerovala da će On na drugi način pomoći svojim službenicama. Stoga je, kako stoji u dnevniku Družbe, majka odlučila da će Zavod nazvati pod imenom obdanište i zavod. Ubrzo nakon toga počele su se prijavljivati djevojčice za Zavod.
»Glede otvorenja obdaništa pođe majka u Beograd isposlovati dozvolu i na čudnovat način joj to uspije. Upisivanje djece odmah je počelo 1. X. 1930. i rad s djecom, a primljeno je nekoliko sirote djece. U nedjeljnom oratoriju započeo je rad sestara sa ženskim katoličkim društvima: Patronažom i Križaricama«.
Zavod je nazvan imenom Zavod sv. Terezije Djeteta Isusa, a prve sestre koje su u njemu radile bile su: s. M. Emilija Drvodjelić, predstojnica, s. M. Jelisava Dulić, s. M. Eufemija Radovčić i s. M. Ljerka Tolentino.
Ž. V.
nastavlja se
Podaci i fotografije korišteni iz arhiva Družbe
