Širom Vojvodine
Plastenici sigurniji od proizvodnje na otvorenom
Ratarstvo i povrtlarstvo prioritetna je djelatnost stanovnika Vašice, sela u blizini Šida. Uz uzgoj kukuruza, pšenice, soje i suncokreta, mještani u svojim vrtovima uzgajaju i povrće, kako za vlastite tako i za potrebe prodaje. Tako je i u obitelji Viktorije i Ivice Bertić.
Ivica se već godinama bavi poljoprivredom i uzgaja gotovo sve poljoprivredne kulture na površini od 20 hektara. Njegova supruga Viktorija bavi se povrtlarstvom. U svom vrtu, na površini od pola hektara, uzgaja sve povrtlarske kulture za potrebe svog domaćinstva, a prije četiri godine počela se baviti plasteničkim uzgojem rajčice za prodaju. Od švedskog veleposlanstva na općinskom natječaju dobila je dva plastenika od 200 četvornih metara. Iako rad u plasteniku zahtijeva puno truda i rada, danas, nakon četiri godine, kaže da ne žali jer je zarada od proizvodnje dobra i puno joj znači kao dodatni prihod.
Sigurnija plastenička proizvodnja
Viktorija kaže kako voli posao u vrtu te da uživa vidjeti rezultate svojega rada. S obzirom na to da je rezultat rada neizvjestan zbog vremenskih uvjeta, prije četiri godine odlučila se za plasteničku proizvodnju koja je sigurnija.
»Oduvijek smo sve povrće u vrtu sadili za vlastite potrebe, a nešto smo i prodavali. Nekad je to bio grah, zatim lubenice i dinje. Prije nego što sam se odlučila za proizvodnju rajčice, godinama smo sijali grah i prodavali ga. Međutim, bila je velika suša u posljednje dvije godine i gotovo da ništa nismo imali. Odustali smo od te proizvodnje. Sada grah i ostalo povrće sijemo samo za naše potrebe. Najviše sam se usmjerila na proizvodnju rajčice jer od nje imam višestruku korist. Imam dva plastenika površine oko 200 četvornih metara. U oba plastenika stane oko 800 rasada hibridne rajčice. Prvo sam uzimala big beef rasad, a ove godine sam zasadila amati rajčicu.«
Posla u plasteniku ima tijekom cijeli godine. Budući da je uposlena, veliku pomoć joj pružaju svekrva Marija i suprug.
»Priprema sadnje počinje u veljači. Tada kupujem hibridno zrno i sadim ga u plastične posude s humusom. Kada rasad iznikne, sadim ga na folije u plastenike. Ispod rasada stavljam navodnjavanja kap po kap i svakodnevno pratim rast. Prskam ga kalijem više puta tijekom cijele vegetacije i prihranjujem protiv biljnih bolesti nekoliko puta, sve do zrenja. Treba polijeviti, okopavati između redova, čupati korov, kidati zaperke, vezivati ga nekoliko puta, sve do branja. Posla ima puno do kraja listopada«, navodi Viktorija.
Kuhani sok kao dodatni prihod
Kad dođe vrijeme branja, rajčicu stavlja u plastične sanduke. Dio rajčice odnese na prodaju u trgovine u Šidu, a drugi dio prodaje s kućnog praga. Ono što ostane nakon što cijena rajčice padne, koristi se za kuhani sok od rajčice.
»Upravo zbog te višestruke dobiti sam se i odlučila za proizvodnju rajčice. Kada cijena rajčice padne i kada njena prodaja više nije isplativa, kuhamo sok. Od preostalih rajčica sam prošle godine napravila oko 1.000 litara soka. Rajčicu peremo, režemo i kuhamo na dvorištu u velikim oranijama. Zatim ga sipamo u boce. Imamo stalne mušterije koje kupuju direktno od nas. Kupci nam dolaze iz Šida i iz našeg sela, ali imamo i stalne kupce iz susjedne Hrvatske. Često svoje proizvode šaljem i kurirskom službom u više gradova u Vojvodini.«
Nakon svih poslova u jesen slijedi freziranje zemljišta u plasteniku i sadnja mladog luka. On bude zreo u veljači, u vrijeme kada ponovno počinje proces pripreme za sadnju rajčice.
Budući da je proizvodnja rajčice do sada bila isplativa, naša sugovornica kaže da planira proširiti proizvodnju.
»Plastenička proizvodnja puno je isplativija i sigurnija od proizvodnje na otvorenom te omogućuje kvalitetnije i zdravije plodove. Najlon znači puno u zaštiti od vremenskih prilika. Velika ulaganja nisu potrebna. Najveći ulog je kupovina hibridnog sjemena. Sve ostalo je osobni trud i svakodnevni rad. Nadam se da će ovogodišnja cijena biti 100 dinara po kilogramu. S tom cijenom bih uspjela pokriti sve troškove i imati određenu dobit.«
Viktorija do sada nije koristila subvencije države. Budući da ima želju proširiti proizvodnju i kupiti još dva plastenika, pomoć bi joj puno značila.
»Trebala bih cisternu za navodnjavanje kap po kap i iskopati bunar za tu vrstu navodnjavanja. Ali to je velika investicija za koju trenutačno nemamo mogućnosti i pomoć države bi mi za tu investiciju dobro došla. Trenutačno za navodnjavanje koristimo vodu iz česme što je puno skuplje. Pokušat ćemo aplicirati za sredstva za te namjene kako bismo olakšali rad i unaprijedili i povećali proizvodnju«, kaže naša sugovornica.
S. D.
