Tema
Pohodi bačkih Hrvata starom zavičaju
Svi Bunjevci svjesni svog hrvatskog porijekla spremaju se ove godine pohoditi organizirano svoj stari zavičaj, svoj »stari kraj«, svoju prapostojbinu. Bit će to ovoga mjeseca kada ćemo slaviti Dužijancu u Mostaru. Okupit će se ondje Bunjevci iz Bačke, iz Mađarske te iz senjskog i ličkog kraja u Hrvatskoj. Vodstvo UBH-a Dužijance i Organizacijski odbor već se intenzivno pripremaju za taj povijesni događaj. U tom smislu je vodstvo naše Udruge već boravilo u Mostaru te je tom prigodom posjetilo neke povijesne lokacije kao što su izvor rijeke Bune te Blagaj u kojemu su naši preci prije 90 godina postavili spomen ploču prigodom svog prvog organiziranog pohoda starom zavičaju. Sve to je u nama oživjelo čitavu našu povijest doseljenja na bačku ravnicu, a prošlo je već 337 godina od dolaska jedne veće skupine 1686. godine. Taj događaj je opjevan u pjesmama, igran u kazališnim komadima, opisivan i slavljen na različite načine. Najpoznatija je ona proslava iz 1936. godine o 250. obljetnici doseljenja kojemu je tada posvećen poseban broj časopisa Klasje naših ravni. Bio je veličanstven, iako uz mnoga ograničenja i zabrane, i onaj skup iz 1986. godine kada smo proslavili 300. obljetnicu svog doseljenja u ove krajeve. Morali smo ga međutim, slaviti kao manifestaciju »300 godina obnovljene crkvenosti u Bačkoj«, jer nam komunističke vlasti nisu dopustile slaviti 300. obljetnicu doseljenja. A bilo je i drugih značajnih, ali i manje spominjanih pohoda. U Hrvatskoj riječi od 24. veljače 2017. godine objavljen je članak pod naslovom Bunjevački akrostih iz 1933. godine. U tom članku opisan je taj prvi pohod, ali i dva pohoda koje je organizirao Demokratski savez Hrvata u Vojvodini 2007. te bunjevački Hrvati iz Mađarske, 2009. godine. Nažalost, u taj opis nije uvršten i veliki pohod 1987. godine koji je organizirala Subotička biskupija kao ni onaj pohod mladih iz 1986. godine. Ovaj prilog, koji je objavljen i u novom broju revije Dužijanca želi podsjetiti, u kratkim crtama, na sve te poznate i zabilježene organizirane pohode Hercegovini, našoj pradomovini.
Pohod godine 1933.
Sigurno najčešće spominjani i najbolje organizirani pohod bio je onaj 1933. godine koji je detaljno opisao Petar Pekić u knjižici Spomenica pohoda Bunjevaca u svoju postojbinu, Subotica 1933.
U predgovoru svoje Spomenice Petar Pekić ovako opisuje ideju o tom pohodu: »Bunjevci u Bačkoj ni kraj utjecaja vremena i prilika u kojima su živjeli pod tuđinom nikada nisu zaboravili svoju staru domovinu nego su se uvijek sa pijetetom, a ponekad i pjesmom sjećali i sjećaju Hercegovine i rijeke Bune odakle po tradicionalnome vjerovanju potječe prva seoba njihovih predaka. Ipak su tek u petnaestoj godini svoga života u Jugoslaviji na dostojan način manifestirali dužnu zahvalnost i poklon svojoj staroj postojbini. Razlog tome nije u njima već u naravi same stvari. Po psihologiji naša spontana i zajednička težnja mnoštva onda dolazi do snažnijeg izražaja kad za to ima potrebnog inicijatora. Trebalo je, prema tome, i Bunjevcima reći samo jednu riječ pa da se misao oživotvori u djelu. Zasluga je vodstva Hrvatskog pjevačkog društva Neven u Subotici što je tu sretnu misao ne samo izreklo nego i stupilo u potrebnu akciju te najviše doprinijelo da se ona što ljepše ostvari. Na sjednici upravnog odbora 30. travnja 1933. ono je jednodušno donijelo odluku da Bunjevci u znak zahvalnosti prema kraju gdje je bila zipka njihova života postave mramornu spomen-ploču na obali Bune. Taj glas je odmah postao silan i dopro u svaku bunjevačku kuću…« (Spomenica, str. 3). U nastavku svoga predgovora Pekić navodi da je u tom pohodu sudjelovalo sedamdeset pet osoba te opširno opisuje putovanje i sve nastupe pjevačkog društva Neven (Sarajevo, Mostar, Blagaj, Dubrovnik, Split, Gospić, Karlovac, Zagreb, Slavonski Brod). Velika je vrijednost Spomenice i u tome što su u nju stavljeni svi pozdravi domaćina i govori delegacije bačkih Bunjevaca.
No, u kontekstu ovoga članka svakako je najvažniji opis samog slavlja na Blagaju te postavljanje ploče. Donosim ovdje tekst koji i danas, iako su slova izbledjela, stoji na crkvi Presvetog Trojstva u Blagaju na velikoj mramornoj ploči:
NA PRVOM SASTANKU...
BUDI MIR S TOBOM MILA VILO BUNE!
UVIK SMO BILI VIRNI TVOJOJ RIČI…
NJEGVE I LANCE SLOMILI SMO ROPSTVA.
EVO NAS OPET U TVOM ZAGRLJAJU!
VINAC SLAVE SA PLODNIH NAM RAVNI
CIO TVOJ NAROD ŠALJE U ZNAK HVALE.
I NAŠE MOLITVE BUDU USLIŠANE,
SUDARI STOLJEĆA NISU NAS SLOMILI
USTRAJNI SMO BILI TEBI I BIT ĆEMO UVIK.
HVALA TI! – DOK OVIM PUTEM TVOJ IZVOR ROMONI
ROD TEBE NIKAD ZABORAVIT NEĆE.
VALOVA ŠUM NAS HRABRI U ŽIVOTU
A TI NAM BUDI TIŠITELJKA MILA.
TEBE NAS VEŽE OVA GRUDA ZEMLJE
I RODA BUDUĆNOST, SVE LIPŠA IZGLEDA.
OVU PLOČU POSTAVISMO MI BAČKI BUNJEVCI KAO ZNAK LJUBAVI I ZAHVALNOSTI SVOM PRADJEDOVSKOM KRAJU, IZ KOJEG POTIČU PREMA NARODNOJ TRADICIJI NAŠI PRADJEDOVI. KOJI BJEŽEĆI PRED TURCIMA NASELIŠE KRAJEVE DANAŠNJE BAČKE. OVA JE SPOMEN PLOČA PODIGNUTA I OTKRIVENA PRIGODOM PJEVAČKE TURNEJE HRVATSKOG PJEVAČKOG DRUŠTVA »NEVEN« KROZ BOSNU I DALMACIJU 1933. U PRISUSTVU DELEGATA I PRINOSIMA POTPISANIH DRUŠTAVA IZ SUBOTICE:
HRVATSKO PJEV. DR. »NEVEN«, PUČKA KASINA, KATOLIČKO BUNJEVAČKO DIVOJAČKO DRUŠTVO, DOBROTVORNA ZAJEDNICA BUNJEVAKA, BUNJEVAČKO MOMAČKO KOLO, BUNJEVAČKO KOLO SOMBORA, HRVATSKI PROSVJETNI DOM – SUBOTICA.
O događaju u Blagaju i na izvoru rijeke Bune svjedoči Pekić: »Učesnici ne nalaze riječi da se pravo izraze koliko su bili sretni. Ja sam takodjer bio u njihovoj sredini. Pored gozbe i veselja bilo je, osobito u Blagaju i na izvoru Bune, tako dirljivih prizora da valjda nikoga nije bilo u čijim očima nisu zablistale suze. Divni su bili ti momenti, koji zaslužuju da se sačuvaju potomstvu… Ovo će možda dobro doći onim hiljadama Bunjevaca koji nisu mogli da se kao mi zagrle sa braćom u daljini, a koji žele da bar u glavnijim potezima upoznaju svu ljepotu i milinu toga zagrljaja« (Spomenica, str. 4).
Andrija Anišić
