Tema

Može li oporba iskoristiti bunt građana?

Dva masovna ubojstva s početka svibnja, ono u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu i u Mladenovcu, kada je ubijeno 18, a ranjeno devetoro ljudi bili su kap koja je prelila čašu i koja je na ulice izvela Beograđane koji su tražili i traže i dalje odgovornost za porast nasilja u Srbiji. Prosvjedi su nastavljeni iz tjedna u tjedan i prošle subote Beograđani su 11. puta bili na ulicama s istim zahtjevima. Organizatori prosvjeda traže smjenu Savjeta Regulacijskog tijela za elektroničke medije, gašenje i tabloida koji promoviraju nasilje, oduzimanje nacionalne frekvencije privatnim televizijama Pink i Happy, te ostavku ministra unutarnjih poslova Bratislava Gašića i direktora Bezbednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina. Ni jedan od zahtjeva nije ispunjen, ali su građani za sada ustrajni, i nešto se za ovih 11 izlazaka na ulice ipak dogodilo: širenje prosvjeda nezadovoljnih građana na druge gradove. Hoće li se ipak prosvjedi umoriti sami od sebe, ima li proeuropska oporba snage iskoristiti ovo nezadovoljstvo građana ili trebaju novi ljudi; što znači izlazak na ulice u još tridesetak gradova, što bi mogli donijeti pokrajinski i lokalni izbori koji će biti naredne godine?

Rizično ljeto

Analitičar Cvijetin Milivojević u izjavi za Hrvatsku riječ podsjeća da je građane na ulice izveo konkretan razlog i za razliku od prijašnjih prosvjeda koji su bili političke prirode u slučaju prosvjeda Srbija protiv nasilja riječ je o razlozima koji dotiču svakog građanina Srbije, bez obzira na njegov politički stav. 
»Ukrstile su se dvije stvari. Jedan vrlo konkretan dramatični povod i nezadovoljstvo koje se nagomilavalo 10 ili 15 godina. Zato su ovu prosvjedi specifični. Specifični su i po tome što šire svoju bazu. Jesu sada manje masovni, ali su se od Beograda i djelomice Novog Sada koji je pratio Beograd, proširili i na još tridesetak gradova Srbije. Pa čak i ako, kao što je to slučaj u Knjaževcu, ni oporba nema hrabrosti izaći onda izađe jedan čovjek«, kaže Milivojević. 
Prosvjedi građana dogodili su se nakon dugotrajne apatije, ali dio koji sebe naziva građanskom Srbijom nema iza sebe političku stranku. Za dugogodišnjeg novinara i direktora Demostata Zorana Panovića to jeste problem, a dilema partijsko ili građansko po njemu je elementarno neraumijevanje politike, jer političke stranke moraju biti stožer prosvjeda. 

»Lideri nekih partija se ne pojavljuju, što je apsurdno. Zamislite da se 90-ih nisu pojavljivali Vuk Drašković, Zoran Đinđić, Vesna Pešić ili 2011. Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Ne može kritična javnost preuzeti vlast ako nije politički artikulirana. Na kraju se mora svesti na političke partije, sve ostalo je zamajavanje. Zamajavanje vlasti koja najavljuje neke nadstranačke organizacije, valjda bi to trebao biti novi Socijalistički savez, ili oporbe koja bi pravila neku bezpartijsku pluralnu sferu«, kaže Panović za naš list.
Novo iskustvo je to što se prosvjedi protiv vlasti događaju tijekom ljeta. 
»Može to ohrabriti oporbu, ali je i rizično jer ljeto u Srbije nije vrijeme za velike političke događaje. Jedini za oporbu važan ljetni događaj bili su veliki prosvjedi u Beogradu na Preobraženje, 19. kolovoza 1999. godine. Ali to su bile drugačije okolnosti. Kompleksno vrijeme, poslije NATO bombardiranja. Tada se vidjela snaga oporbe, koja je bila zamrla tijekom bombardiranja«, kaže Panović.

Dvostruki dobitak

Prosvjedima Srbija protiv nasilja najviše su dobili građani, smatra Milivojević. 
»Građani su se ohrabrili. Shvatili su da njihova štruca kruha, posao u nekom javnom poduzeću ima strašnu cijenu. S druge strane, na dobitku je i oporba, njen glas se ponovno čuje. Dvije su sada mogućnosti. Prosvjedi će se osipati, ne samo zašto što smo u ljetu već i stoga što nisu dovoljno motivirajući. Nema konkretnih zahtjeva u konretnom razdoblju. Ako je jedan od zahtjeva smjena ministra Bratislava Gašića, onda bi trebalo da se da rok za ispunjenje i najavi što će biti naredni korak ako se zahtjev ne usvoji. Vide to i građani koji šetaju i to ih nervira i demotivira. Iako imate zahtjeve, morate ih oročiti. Drugo, ti zahtjevi moraju biti precizniji i jasniji. Treće, unutar oporbe mora se naći najmanji zajednički interes. Jedan od prvih zajedničkih interesa po meni su izvanredni izbori u Beogradu. To također građani na prosvjedima traže«, kaže Milivojević.
Za Panovića problem oporbe je višak partija i to što ljudi imena lidera partija ne povezuju s partijama, za razliku od sranaka na vlasti.
»U međuvremenu, oporba je shvatila da nije bilo konkretnog povoda za izlazak građana na ulicu ona ne bi imala snagu izvesti građane na prosvjede. Oporba se jeste okoristila time što su građani izašli na ulice, ali to jeste politička borba. I u tom smislu ne vidim problem što se povećava broj zahtjeva koji stižu iz oporbe«, kaže Milivojević.
Naš sugovornik kaže da je i dalje sve u Vučićevim rukama, a što će biti njegovi potezi ovisi od toga što će događati na ulicama; hoće li se oporba ušutjeti, hoće li se netko od njih polakomiti za sitnim ustupcima? Od toga će i ovisisti hoće li biti izvanrednih beogradskih izbora i hoće li uz redovite lokalne i pokrajinske građani Srbije naredne godine izaći i na parlamentarne izbore.
»Sve zemlje EU i zemlje izvan EU u našem okruženju razdvajaju lokalne, tzv. komunalne izbore od parlamentarnih i predsjedničkih. Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga, jer na lokalu birate onog tko će riješiti lokalne komunalne probleme. Kod nas to nije slučaj. Izbora će na proljeće biti svakako, barem onih redovitih. Malo je vremena da se bilo što popravi, ali nadam se da oporba na njih neće izaći kao grlom u jagode«, zaključuje Milivojević i dodaje kako se pokazalo da prilikom pregovora vlasti i oporbe uz posredovanje europarlamentaraca oni nisu podržali opravdane zahtjeve oporbe za poboljšanje izbornih uvjeta. 
Z. V. / FOTO: Beta

Podijeli

Tweet