Širom Vojvodine

Susret daleko od zavičaja

Brojni Kukujevčani raseljeni diljem Hrvatske i svijeta, okupili su se 2. rujna u Čepinu na tradicionalnom susretu. Susret Kukujevčana organizirala je Zavičajna kulturna udruga Kukujevci na čelu s predsjednicom Tatjanom Rigo, koja je ponovno dobila podršku članova udruge i reizabrana na tu dužnost. Skup je počeo svetom misom u crkvi Presvetog Trojstva u Čepinu, za sve donatore koji su do sada darivali župnu crkvu Presvetog Trojstva u Kukujevcima, zavjetnu kapelu Gospi u polju, uređenje groblja, koju je predvodio šidski župnik preč. Nikica Bošnjaković.

»Sjećanja bole. Ali, unatoč svemu, stvorili ste nešto novo. Neki duplo, neki trostruko, a neki mnogo više nego što je bilo u Kukujevcima. I to je Božji blagoslov. ‘Valjaš slugo dobri i vjerni jer nisi lijen, nego si naučio stvarati’. Samo nebo i vječnost kriju odgovore na mnogo toga nama nejasnoga, ali je činjenica da je kukujevački vrijedni poljoprivredni duh ostao gdje god danas živite«, istaknuo je preč. Bošnjaković.

Odigrana je i tradicionalna nogometna utakmica veterana nogometnih klubova iz Kukujevaca i Gibarca. Utakmica je prošla u prijateljskom odmjeravanju snaga, a završila je prijateljskim rezultatom 2:2.

Druženje je potom nastavljeno u Hrvatskom domu u Čepinu gdje je organizirana večera i zabava. Bila je to ujedno i donatorska večer, jer mnogi Kukujevčani sudjeluju u prikupljanju sredstava za obnovu svoje župne crkve u Kukujevcima, gdje se trenutno završava prva faza obnove.

Korijenje koje vuče

U večeri punoj emocija, radosti i veselja zbog ponovnog susreta bila je i Ana Franjković, Kukujevčanka koja danas sa svojom obitelji živi u Osijeku.

»Rođena sam u Kukujevcima i već 31 godinu živim u Osijeku. Došli smo u Hrvatsku 1992. godine, kada i svi Kukujevčani. U Osijeku smo zamijenili kuću, počeli raditi i tu smo ostali. U Kukujevce ne odlazim često, ali kada odem vidim da je to sada drugo mjesto i nije ono koje sam ostavila. Nas Kukujevčana u Osijeku i okolini ima priličan broj. Kada se sastanemo, imamo teme za razgovor. Uglavnom pričamo o tome gdje se tko nastanio, tko je živ, tko je umro... A ovi skupovi asociraju nas na to vrijeme, naročito nas starije. Dokle god živimo, živjet će i Kukujevci u nama. Naša djeca su bila mala i oni su ovdje završili školovanje, zaposlili se i započeli novi život. Ali imaju želju otići u Kukujevce, vidjeti gdje smo živjeli i posjetiti grobove svojih predaka.«

»Na ovogodišnjem susretu su i ljudi koji su došli prvi put poslije 30 godina. Mnogo je zagrljaja i suza radosnica i uvijek je lijepo vidjeti tu našu sreću. Kukujevčani, ma gdje živjeli, a ima nas svuda: u Osijeku, Budimcima, Podravskoj Slatini, Virovitici, Zagrebu, Sisku, Puli, Rijeci, svaki put dođu u velikom broju. Uvijek su raspoloženi dati i financijsku podršku za obnovu crkve. Zanimljivo je da mnogi od njih dovode svoju djecu, želeći ih upoznati sa svojim zavičajom i kulturom. Dokle god mi koji smo rođeni u Kukujevcima to organiziramo, trajat će, jer korijenje vuče. Bili smo mala brižna zajednica, živjeli smo jedni za druge, međusobno si pomagali i tako je ostalo i danas. Jedinstveni smo i složni u svojoj nakani i da obnovimo našu župnu crkvu«, kazala je Tatjana Rigo.

Jelena Dodig, tajnica udruge, podsjetila je okupljene što je udruga uradila u prethodnoj godini. Kako je istaknula, osim promicanja kulture i običaja, udruga je dosta toga uradila za radove na crkvi u Kukujevcima.

»Proteklih godina sudjelovali smo u obnovi kapelice Majke Božje u polju, radili na uređenju groblja na čemu je posebno zaslužan Milan Cindrić koji je zdušno organizirao krečenje, uređenje i prikupljanje sredstava za uređenje groblja. Uključivali smo se u nabavu liturgijskih predmeta kako bismo obogatili bogoslužje u Kukujevcima. Radili smo na prikupljanju humanitarne pomoći za liječenje mladog Kukujevčana Maria Gajdašića. Najveći ‘zalogaj’ je obnova naše crkve Presvetog Trojstva. Nastavljamo dalje s prikupljanjem sredstava. Osigurali smo potporu i od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Želim nastaviti s ovom tradicijom okupljanja i drago mi je da ima mladih ljudi. Mi stariji smo emotivno vezani za selo, za naše uspomene i drago mi je da se to polako prenosi i na mlađe. Nadam se da će oni nastaviti i ustrajati u očuvanju svega onoga što smo stekli godinama.«

Svjetionik sjećanja

Preč. Bošnjaković zahvalio se predsjednici udruge što je organizirala donatorsku večer u svrhu završetka prve faze rekonstrukcije župne crkve u Kukujevcima.

»Za mojih 15 godina svećeništva u šidskoj općini bilo mi je nevjerojatno da 35.000 eura stoje na računu i da dvije godine nismo mogli naći izvođača koji će strojnim žbukanjem uraditi toranj. Uz molitvu, uz podršku i razmišljanje, svih nas šta ćemo, pozvao sam Zavod za zaštitu kulture u Srijemskoj Mitrovici koji su nam predložili majstora. Ponude su išle do 160.000 eura, a on je pristao raditi žbukanje i molerske radove za 35.000 eura. Sada su postavljeni aluminijski prozori i šalukatre na tornju i uskoro počinje krečenje. Nije poanta u novcu. Poanta je u Bogu koji želi činiti ono što je nama nemoguće. On traži našu vjeru i našu molitvu. Vi ste tu, djeca su tu, trojedini Bog je tu i postoji nada da ćemo uspjeti nastaviti i drugu fazu radova na krovu crkve.«

Okupljenim Kukujevčanima obratila se i projektantica i pokretačica radova Nevenka Vidić iz Šida, rođena Kukujevčanka.

»Svi mi Kukujevčani u toj crkvi smo kršteni. To me natjeralo na razmišljanje o tome da kada bi svatko od nas dao malo i kada bismo 15 godina davali po malo, uspjeli bismo obnoviti naš spomenik, naše sjećanje, naše postojanje, naše uspomene na sva rodna polja koja su nas hranila, na svu raskoš koju smo imali, na radosne ulice, škole i osmijehe. Jer to je naša obaveza. Toranj u Kukujevcima ima 12 armiranih betonskih stupova, šest betonskih ploča, novu krovnu kapu od bakarnog lima i sve to na 40 metara visine. Mislim da je početak dobar. Kukujevčani, vi ste živi, vrijedni, radni i čestiti. Zahvaljujem vam se na svemu što ste nam pomogli i nadam se da će nam Bog dati snage da ustrajemo da naš svjetionik sjećanja na naše krštenje i postojanje, obnovimo«, poručila je Vidić.

Osim velikog broja Kukujevčana, na susretu su bili predstavnici Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, predstavnici Zavičajne udruge Gibarac i gosti iz Šida i Kukujevaca. Susret Kukujevčana su financijski pomogli brojni donatori, gospodarstvenici iz Hrvatske uz svesrdnu pomoć Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

S. D.