Tema

Nedovoljno vidljiva i nedovoljno istražena

Bogato materijalno i nematerijalno naslijeđe podunavskih Hrvata Šokaca i to što je šokačko Podunavlje smješteno u zaštićenom području potencijal je koji može unaprijediti lokalnu zajednicu. Potvrdilo je to i istraživanje koje je provedeno kroz projekt »Uloga kulturnog naslijeđa bačkih Hrvata Šokaca u ostvarivanju funkcije Rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav«, kojega su realizirali znanstvenici s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu. Ovaj projekt dobio je potporu Pokrajinskog tajništva za visoko obrazovanje i znanstveno-istraživački rad i Hrvatskog nacionalnog vijeća.

Rezultati šestomjesečnog terenskog istraživanja predstavljeni su prošlog petka u Šokačkoj kući u Sonti. Uz šefa Katedre za geoekologiju Departmana za geografiju, turizam i hotelijerstvo PMF-a prof.dr. Vladimira Stojanović u timu znanstvenika bili su i prof. dr. sc. Snežana Besermenji i prof. dr. sc. Miroslav Vujičić.

»Nismo u ovom projektu htjeli prisvajati naslijeđe drugih zajednica, ali je kontekst zajednice ovih prostora dao mogućnost i drugima da se iskažu. Šokačka zajednica nije neki usamljeni otok, ona ostvaruje brojne kontakne s ljudima na ovim prostorima što zapravo daje ljepotu Podunavlju, Bačkoj i Vojvodini«, kazao je Stojanović.

Biseri u prirodnom rezervatu

Tijekom rada na ovom projektu članovi znanstvenog tima obišli su svih sedam mjesta u šokačkom Podunavlju. Obišli su crkve, kapele, etno kuće, privatne zbirke.

»Otkrivali smo to zaista impresivno materijalno naslijeđe bačkih Hrvata Šokaca. Sedam divnih šokačkih crkava koje su se nekada ili se i danas dijele s mađarskom, njemačkom ili nekim drugim zajednicama, to su i crkve s impresivnim crkvenim slikarstvom. Crkva sv. Lovre u Sonti jedina je crkva u Vojvodini koja ime nosi iz razdoblja srednjeg vijeka. Kuriozitet je da je baš u šokačkoj zajednici. Ili recimo orgulje u crkvi u Vajskoj, koje su prenijete iz nekadašnjeg Filipova, danas Bačkog Gračaca. Ta crkva je srušena 60-ih godina prošlog stoljeća i na neki način crkva u Vajskoj čuva jedan dio te srušene crkve. Zatim, Franjevački samostan u Baču koji traje od XII. stoljeća, pa postaje križnog puta u Baču i Beregu ispisane na šokačkom govoru i to kada su Hrvati Šokci u tim mjestima živjeli s drugim narodima. Vrijedno je i impresivno slikarstvo u ovim crkvama i jedna monografija samo bi se o tome mogla napisati«, kazao je prof. Stojanović.

Nabrajajući bogato materijlno naslijeđe bačkog šokačkog Podunavlja Stojanović je izdvojio kuće nabijače pokrivene trskom, kojih skoro više i nema.

»Tu se sada trebamo zapitati hoćemo li dozvoliti da sve to nestane ili ćemo učiniti nešto da se ono što je preostalo sačuva? To je tradicionalna arhitektura ovih prostora koju su Šokci dijelili s Mađarima, Nijemcima i drugim narodima, uz neke detalje, prije svega u enterijeru po kojima su se razlikovale šokačke kuće od drugih. Nijedna šokačka kuća nije u Srbiji zaštićena kao spomenik kulture, pa je prijedlog da se na tome poradi. Ne smijemo zaboraviti ni pokretno naslijeđe koga čine alati, pokućstvo, nošnja. Moramo zapisivati, pisati radove, objavljivati ih, razgovarati s ljudima i tako sve to čuvati od zaborava, a stručnih i znanstvenih časopisa čini mi se nikada nije više bilo na srpskom, hrvatskom i engleskom jeziku«, kaže prof. Stojanović.

Prekogranična kulturna ruta

Nakon šestomjesečnog istraživanja na terenu prof. Stojanović kaže da je šokačko kulturno naslijeđe u Bačkoj bogato, sadržajno i slojevito, ali nedovoljno vidljivo, nedovoljno istraženo i interpretirano i to je ono na čemu treba raditi dalje.

»Sve ove naše rezultate stavili smo u kontekst Rezervata biosfere Mura – Drava – Dunav. To je jedna dragocjenost u srcu centralne Europe koja je povezala pet država: Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Mađarsku i Srbiju. Na prostoru 931.000 hektara je 900.000 stanovnika i brojni prirodni ekosustavi, zaštićene vrste, ali i brojne kulture lokalnog stanovništva. Svatko u svojim državama treba inicirati međusobno povezivanje i zajedničko razvijanje projekata koji će se baviti zaštitom prirode i kulturnog naslijeđa, jer su rezervati biosfere laboratoriji održivog razvoja u kome se čuva priroda, ali i kulturna raznolikost. To znači da se potencijalno možemo povezati s 900.000 ljudi, da možemo zajednički raditi na zaštiti prirode, čuvanju kulturnog naslijeđa i razvoja turizma. To je dio Europe, koja je po turističkom prometu najvažniji kontinent, prijestolnica svjetskog turizma. Kada dodamo Sloveniju, Hrvatsku, Austriju, turistički značajne države u Europi, Mađarsku koja ima odličnu tradiciju očuvanja kulturnog naslijeđa, mislim da jedni drugima na ovim prostorima možemo puno dati«, kaže prof. Stojanović.

Sljedeći korak trebao bi biti osnivanje suvremenog polifunkcionalnog centra za interpretaciju šokačkog i naslijeđa drugih naroda u sklopu rezervata biosfere.

»Taj polifunkcionalni centar vrijedi milijun eura, jer se sve više otvaraju fondovi Europske unije, prekogranični projekti su prednost za sve nas; uskoro će biti moguća partnerstva iz tri države. Eto prijedloga za jedan IPA-a projekt očuvanja baštine u sklopu rezervata biosfere. Dalje treba raditi na katalogizaciji pokretnog naslijeđa, inzistirati na očuvanju pojedinačnih objekata etnografskog naslijeđa. I najzad jedna prekogranična kulturna ruta šokačkog naslijeđa, ili je barem razvijati, je unutar Srbije«, kazao je na kraju voditelj projekta.

Prikazu rezultata istraživanja prisustvovali su predsjednica Općine Apatin Dubravka Korać, v. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, predstavnici HNV-a Lazar Cvijin i Filip Čeliković i dopredsjednica DSHV-a i članica Odbora za kulturu HNV-a Renata Kuruc. Domaćin je bila KPZH Šokadija.

Z. V.