Tema

Oporba u (najmanje) dvije kolone

U jednome se politički analitičari u Srbiji slažu, a to je da će o datumu izbora odlučiti predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i da će taj datum biti onaj koji odgovara vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.

Datum koji je, nakon zahtjeva dijela oporbe za raspisivanjem izvanrednih parlamentarnih i beogradskih izbora do kraja 2023. godine, predsjednik Srbije najavio je početak ožujka. Naime, 11. rujna je dio oporbe predao zahtjev na pisarnici Predsjedništva u kojem se navodi kako »predstavnici parlamentarnih stranaka, organizatori prosvjeda 'Srbija protiv nasilja’«, zahtijevaju raspisivanje parlamentarnih i beogradskih izbora do kraja 2023. godine.

Dokument su uputile zastupničke grupe Demokratska stranka (Zoran Lutovac), Narodni pokret Srbije – Novo lice Srbije (Miroslav Aleksić), Ekološki ustanak (Aleksandar Jovanović Ćuta), Pravac Europa – SSP, PSG, Preokret, Sloga (Marinika Tepić), Zajedno – Moramo (Nebojša Zelenović) i Zeleno-lijevi klub (Radomir Lazović). U dokumentu se, među ostalim, navodi i kako izbori »podrazumijevaju potpunu primjenu svih preporuka OESS-a o izbornim uvjetima s kojima su se nadležna državna tijela i institucije upoznali, ali ih nisu primijenili«.

Poziv na ujedinjenje oporbe

Političke stranke, koje su bile organizatori prosvjeda »Srbija protiv nasilja,« ili, kako se još naziva proeuropski blok, potpisali su nakon toga 21. rujna u Skupštini Srbije »Dogovor o pobjedi«, dokument sačinjen od deset koraka, koji bi po njihovoj procjeni trebao »otvoriti široki politički prostor kako za ukrupnjavanje ideološki srodnih grupacija, tako i suradnju različitih ideoloških cjelina, odnosno cjelokupne oporbe na rušenju kriminalnog režima«.

Predstavnici ovih stranaka smatraju da je usprkos postojećim dubokim ideološkim razlikama u oporbi ovakav dogovor moguć, a njegovo postizanje vodi do izborne pobjede kroz deset koraka. Prvi korak je međusobno uvažavanje i podrška oporbenih stranaka, vrlo detaljno opisano da će se u javnim nastupima i političkom djelovanju ophoditi s međusobnim uvažavanjem bez optuživanja, iznošenja negativnih kvalifikacija, diskvalifikacija, širenja lažnih informacija o nekoj od stranaka i organizacija i izvrtanja smisla onoga što neka strana javno iznese u izjavama ili prijedlogu programa i politika.

Drugi predviđeni korak je kontrola izbornog procesa i sprječavanje izbornih nepravilnosti, a u tome zahtijevaju primjenu svih preporuka i nalaza misije OESS/ODIHR o nedostatku osnovnih izbornih uvjeta za slobodne i demokratske izbore u Srbiji.

Sljedeći koraci su »zajednička kampanja za izlazak na izbore, suradnja kroz jednu ili više ideološki srodnih predizbornih platformi i lista, usuglašavanje programskih osnova za postizborne koalicije na osnovama konsenzusa oko ključnih pitanja«, a prvi korak nove vlasti mora biti ispunjenje svih zahtjeva prosvjeda »Srbija protiv nasilja«.

Nakon »izborne pobjede« koalicijski partneri su sebi uzeli u zadatak »vraćanje demokratskih standarda u društvu devastiranom desetogodišnjom vlašću SNS-a« na polju 1) vladavine prava, 2) slobode medija, 3) slobodnih i poštenih izbora i 4) slobodnom radu Narodne skupštine.

Navode kako će formirati odgovornu republičku, pokrajinsku i lokalnu vlast poštujući najviše demokratske standarde i prakse, te se obvezuju da će »rasformirati neformalne, nedemokratske strukture vladavine pomoću kojih je režim prisvojio državu i sve njene institucije i staviti van snage štetne zakone«.

Ovaj dogovor isključuje bilo kakvu mogućnost koalicija, davanja prešutne ili manjinske podrške i suradnju s vladajućim stankama (SNS i SPS) i njihovim partnerima, a stranke koje prihvate »dogovor« obvezuju na međusobno dogovaranje i koordinaciju oko svih važnih pitanja bez nametanja i dovođenja drugih pred svršen cilj.

Na koncu, u desetoj točki pozivaju se svi »kojima je cilj sigurnost i dobrobit građana, odnosno demokratska i pravedna država« na suradnju prije svega organizacije civilnog društva koje se bore za demokratske vrijednosti i pojedince koji su se javno suprotstavljali samovolji vlasti ili bili žrtve režima.

Druga, desna kolona

Stranke iz drugog, desnog ideološkog bloka, kako sami sebe najčešće nazivaju »patriotskog«, nisu međutim pokazali interes za ovaj poziv i suradnju.

Narodna stranka nije potpisala sporazum, iako su dokument i aktivnosti ponuđeni i njima, to jest svim strankama oporbe, rekao je Srđan Milivojević, zastupnik DS-a, dok se Boško Obradović iz Dveri zahvalio na pozivu i rekao kako je bolje da idu odvojeno zbog velikih ideoloških razlika.

Obradović je rekao kako pozdravljaju ideju ukrupnjavanja, zrelost i ozbiljnost za smjenu aktualne vlasti, ali u dvije velike ideološke kolone – jednu prozapadnu, a drugu suverenističku, državotvornu i patriotsku. Smatra, pri tome, da mogućnosti tehničke suradnje postoje oko uvažavanja i nenapadanja, borbe za bolje izborne uvjete, borbu za obranu izbornih rezultata od bilo kakvog vida izborne krađe ili nepravilnosti i borbe za povećanje izlaznosti. »Dobri su to koraci u pravcu emitiranja slike zrelosti i ozbiljnosti srpske oporbe bez koje se ne može pobijediti vlast«, rekao je Obradović, i dodao kako ne bi surađivali sa strankama na vlasti, ali da sve ovisi o rezultatima izbora i kada se vidi je li moguće napraviti neku novu većinu. Obradović u koloni »državotvornih i patriotskih snaga« vidi prije svega Zavjetnike (s kojima već ima suradnju), a zatim i niz srpskih intelektualaca, srpsku koaliciju Nada, novi DSS Poks i druge parlamentarne i vanparlamentarne stranke, udruge, istaknute ličnosti. »Jedan patriotski blok bi mogao biti najveće iznenađenje predstojećih izbora i druga najveća politička snaga poslije izbora, toliko važna i utjecajna koja bi presudno utjecala na formiranje buduće vlasti na svim nivoima«, poručio je Obradović.

Bojan Klačar iz Centra za slobodne izbore i demokraciju rekao je za TV Novu kako oporba nije ujedinjena »iz prostog razloga što se toliko razlikuju u ovome momentu programski, ideološki i na nivou političke taktike da ne mogu surađivati, a druga grupa razlika je povezana s činjenicom da grupacija građanskih stranaka očigledno ima bolju komunikaciju s onim ljudima koji su izašli iz Narodne stranke i napravili svoje vlastite političke organizacije, a tu se misli prije svega na Miroslava Aleksića i pokret Zdravka Ponoša.

Klačar kaže kako je ovo dokaz da se oporba neće ujediniti. »Pokušaji koji su postojali u prošlosti da građanske i desničarske stranke intenzivnije i bliže surađuju i da se prave zajedničke liste (što je također bio slučaj) i zajednički koordiniraju akcije, čini se kako više neće moći biti slučaj. Čini se da je strategija onog dijela oporbe koja je okupljena oko građanskih stranaka da se oni nađu na jednom mjestu i međusobno surađuju te ponude alternativu trenutnoj vlasti. To će sasvim sigurno utjecati i na odluku desničarskih stranaka koji će na svojoj strani političkog spektra vjerovatno napraviti određene koalicije«, rekao je Klačar za TV Nova.

J. D.