Širom Vojvodine

Ekonomist na čelu majstorske radionice ljepote

Davor Stojić, rođeni Vukovarac, vlasnik je Specijalne bolnice Clinic Olymp za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju u Novom Sadu. Klinika je osnovana 2006. godine, a Davor je njen stopostotni vlasnik i direktor postao nakon što je kliniku preuzeo od dr. Dimitrija E. Panfilova, poznatog estetskog kirurga. Tako se jedan ekonomist našao u svijetu plastične kirurgije, a sudeći po uspješnom radu klinike, dobro se snašao i u tom poslu.

Do Novog Sada preko Vukovara

Dr. Panfilov, osnivač Specijalne bolnice Clinc Olymp, kao i Damir rođeni je Vukovarac. Dugo godina živio je i radio u Njemačkoj, a nakon toga osnovao je kliniku za plastičnu kirurgiju u Novom Sadu.

»Kada je odlučio otići u mirovinu, kontaktirao je mog oca i mene da bi vidio imamo li mi nekoga interesa preuzeti taj posao uz uvjet da klinika nastavi raditi pod istim imenom. Obiteljski se znamo 40 godina, njegovi sinovi žive u inozemstvu i zato je kliniku ponudio nama. Pol godine smo se dogovarali, obilazili kliniku, dok konačno nisam preuzeo posao. Klinika je osnovana 2006., a ja sam je preuzeo krajem 2016. godine«, kaže Davor.

Naravno da se kao ekonomist ne miješa u struku, ali je odmah po preuzimanju klinike počeo raditi na marketingu, organizaciji klinike.

»U Zagrebu je radio obiteljski posao, koji nije imao nikakvih dodirnih točaka sa zdravstvom. U životu sam bio dva puta kod liječnika. Ali i rad u zdravstvu je kao i svaki drugi. Treba uvezati neke stvari, platiti račune, osigurati financije. Za dobar rad važno je imati dobre stručnjake. Oni se bave pacijentima, a ja se bavim papirologijom, dozvolama, marketingom«, kaže Davor.

Od Vukovara do Novog Sada Davora je put vodio preko Splita i Zagreba. Obitelj je u vrijeme rata živjela u Splitu, deset godina je zbog posla proveo u Zagrebu, a sada je u Novom Sadu, ali je, kako kaže, na relaciji Split – Zagreb.

Kada je krajem 2016. godine službeno preuzeo kliniku Davor je radio sve ono što se radi kada se preuzima novi posao.

»Došao sam s prijateljem iz Splita. Prvo smo radili izvidne radnje da vidimo što je dobro, što treba mijenjati, popraviti, kako smanjiti troškove, kako povećati promet. Kao i u svakom drugom poslu. Najviše je bilo riječi o marketingu, jer dr. Panfilov nije radio na tome i nije se bavio društvenim mrežama. Danas su svi na društvenim mrežama, tako da nam je to bio pravac. Troškove nismo smanjili, jer smo povećali broj zaposlenih i opseg posla, pa naravno da su onda i troškovi veći. Svi koji rade u klinici, a ima ih 12, zaposleni su s punim radnim vremenom. Iznimka je dr. Dario Lizatović, liječnik koji dolazi iz Osijeka, koji radi na ugovor i radi jednom tjedno ili češće ukoliko može, jer radi specifične operacije«, kaže Davor.

Kao ekonomist, on na svoj posao gleda kao na svaki drugi. Na konkurenciju ne gleda previše, a ima je kao i u svakom drugom poslu. »Mi smo od dr. Panfilova naslijedili poslovnu filozofiju da naša klinika djeluje kao kuća, da se prije zahvata razgovara s liječnikom, stekne povjerenje«, pojašnjava ovaj mladi ekonomist.

Vrhunski tim za vrhunske usluge

Njegova klinika poznata je i cijenjena, pa su njihovi pacijenti ne samo s područja Novog Sada i Vojvodine već i iz Beograda, Bosne i Hercegovine, ljudi iz Srbije koji žive i rade u inozemstvu. Klinika radi sve intervencije u estetskoj kirurgiji.

»Omjer pacijenata je 70 posto žena i 30 posto muškaraca. Muškarci se teže odlučuju na estetske korekcije, teže im je pozvati kliniku, a žene se lakše odlučuju za zahvate. Mali postotak su djeca od pet-šest godina koja recimo operiraju klempave uši. Ali imali smo i pacijenta od 67 godina. Znači, pacijenti su svih dobi, ali najviše ih je u dobi od 20 do 30 godina. Fileri ili botoks nama su od tri do pet posto posla, to nisu zahtjevne intervencije, ali tražene su, pa i njih moramo imati u ponudi. S druge strane, pacijenti dođu, vide kako radimo, pa se onda možda odluče i za neke druge zahvate. Face lifting rade i žene i muškarci od 50 do 60 godina, to su godine kada se hoće malo zategnuti, kada ih hvata druga mladost. Prije svake operacije pacijenti popunjavaju upitnik i pitamo ih što je razlog za operacije, pa netko napiše razvela sam se i idem u novi život, netko napiše sada imam novca i ne želim više gledati krivi nos«, priča Davor.

Iako kod nas polje estetske kirurgije nije potpuno uređeno i botoks špricaju skoro i frizerski saloni, Davor vjeruje da pacijenti ipak vode računa gdje i što rade.

»Clinic Olymp nije tvornica ljepote, ona je majstorska radionica, umjetnički atelje u kojem se svakome pristupa s posebnom pažnjom i predanošću. U nju ne dolaze pacijenti ili brojevi, u nju dolaze ljudi sa svojim brigama, snovima i nadama. Ona postaje utočište u kojem se stvara povjerenje, bez žurbe, nenametljivo, uz šalicu kave i razgovora o svakodnevici, o malim stvarima koje čine život. U njoj se slavi i stvara umjetnost, ispravljaju nesavršenstva i uklanjaju nezadovoljstva, kako bi na površinu izašlo sve ono što nas čini lijepima iznutra«, načela su kojima se u radu rukovodi Davorova klinika.

Kako bi pružili najkvalitetnije usluge, u klinici su angažirani vrhunski specijalist estetske, plastične i opće kirurgije, iskusni anesteziolozi i medicinske sestre. To je prošle godine potvrdio i certifikat Agencije za akreditaciju zdravstvenih ustanova Srbije, čime je potvrđena stručnost, posvećenost i kvaliteta rada u području plastične i rekonstruktivne kirurgije.

Ono što Davor sa svojim timom stručnjaka planira je novi, veći prostor, kako bi imali dvije sale za operacije.

»Ako realiziramo zacrtano, trebat će nam dupli tim, dakle još sestara, anesteziolog. To je plan za narednih nekoliko mjeseci«, kaže Davor.

Do sada se bavio različitim poslovima i obnovljim izvorima energije, nekretninama, nogometom, pa mu nisu strani novi poslovni izazovi.

»Sve je na koncu ekonomija: prihodi, rashodi, razlika. Čista ekonomija«, kaže Davor.

Sâmo prilagođavanje na Novi Sad nije mu bio problem, jer se navikao na život u različitim sredinama, a osim Zagreba i Splita živio je i u Slavonskom Brodu, gdje je igrao nogomet.

»Iz Slavonije sam, a ovo je sličan mentalitet. Za ovih skoro sedam godina, koliko sam u Novom Sadu, nisam imao niti jedan problem. Nisam aktivan ni u jednoj udruzi ovdje, ali trudim se otići u crkvu«, završava razgovor poduzimljiv vlasnik klinike za estetsku kirurgiju.

Z. V.