Tema
Manjinske politike po principu »kreni-stani«
Pred svaku državu kandidatkinju za članstvo u Europskoj uniji tijekom procesa pregovora kao jedna od obaveza se postavljala i postavlja se i obaveza unaprjeđenja normativnog okvira i implementacije mjera koje trebaju unaprijediti sustav zaštite individualnih i kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina.
Ova obaveza postavlja se i pred Srbiju od kada je započela 2014. godine proces pregovora za članstvo u EU i na tome se radi s promjenljivim intenzitetom i uspjehom. Tijekom skoro deset godina od početka pregovora donesen je 2016. godine Akcijski plan za ostvarivanje prava nacionalnih manjina, a nakon isteka razdoblja njegovog provođenja koncem 2021. započet je proces izrade novog Akcijskog plana, za sada s neizvjesnim datumom završetka.
Izvan fokusa
Manjinske politike u sklopu europskih integracija, kao i akcijski plan za manjine bili su tema okruglog stola pod nazivom »Proces europskih integracija i politika prema manjinama« održanog 12. listopada u Beogradu. Cilj skupa bio je omogućiti sagledavanje i analizu dosadašnjih rezultata i efekata, odnosno problema i prepreka u provođenju politika usmjerenih na unaprjeđenje prava i položaja nacionalnih manjina u kontekstu aktualnog procesa europskih integracija, kaže Teo Taraniš iz Akademske inicijative Forum 10, koja je organizirala ovaj okrugli stol na kojem su sudjelovali predstavnici državnih institucija, nacionalnih vijeća nacionalnih manjina, organizacija civilnog društva i Misije OESS-a u Srbiji.
»Naša ideja je bila kao prvo razgovarati i napraviti na neki način rekapitulaciju o svemu što je obilježilo proteklo razdoblje, promjene i izmjene, dobre ili loše stvari u manjinskoj politici, a koje su bile povezane s procesom europskih integracija. Znamo da je Srbija započela ovaj proces još 2014., i mi smo sada na skoro deset godina kako traju pregovori pa nas je zanimalo što je sve donio ovaj proces na polju manjinskih politika. U drugom dijelu smo razgovarali o procesu izrade i usvajanja novog akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Naime, stari akcijski plan, koji je donesen 2016. godine, bio je aktualan do 2020. nakon čega se pristupilo njegovoj analizi da se vidi što je bilo dobro, a što nije bilo dobro. Nakon analize, koja je urađena tijekom 2021., donesena je odluka da se radi novi akcijski plan i taj proces izrade novog akcijskog plana za manjine je započet 2021. i evo traje skoro nekih godinu i pol. Uočili smo jedan problem, a to je da je proces započet u prvoj polovici 2022. kada je aktivno rađeno, napravljen je nacrt novog dokumenta, ali od kolovoza 2022. proces doslovno stoji u mjestu. Ima tome više razloga, bili su parlamentarni izbori u međuvremenu, pa izbori za nacionalnomanjinska vijeća što je utjecalo na taj zastoj i mi smo htjeli vidjeti ovim okruglim stolom gdje smo došli, što nas još očekuje i kako da proces ubrzamo«, kaže Taraniš.
Pristup ne može biti unificiran
Govoreći na okruglom stolu međunarodni tajnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Darko Baštovanović kazao je kako moramo biti svjesni da svaka nacionalna zajednica ima svoje specifičnosti.
»Pristup ne može biti unificiran, jer ne samo da se razlikuju naši zahtjevi i potrebe, nego postoji čitav spektar razlika koje se očituju na sociološkoj, antropološkoj, pa čak i etnološkoj razini. Postoje nacionalne manjine koje svoje kapacitete grade još od razdoblja socijalizma i imaju solidan okvir za izgradnju svojih institucija. S druge strane, primjerice, hrvatska i bošnjačka zajednica tijekom 1990-ih bile su u potpunom institucionalnom vakuumu, izvan zakona, te su standardima usvojenim prije 20 godina dovedene u istu poziciju kao i tradicionalne nacionalne manjine, što je donijelo niz izazova. Uz nemogućnost praćenja koraka koje poduzimaju kolege iz tih zajednica, tu je i pitanje financijskih kapaciteta«, kazao je.
Baštovanović se zapitao i koliki je broj nacionalnih zajednica koje ne sudjeluju u procesu donošenja odluka:
»Ako se nalazite u poziciji da se svojom zajednicom možete baviti samo u okviru svojih (manjinskih) institucija, bez zastupljenosti na lokalnom, pokrajinskom ili republičkom novou jer ne postoji pravni institut koji će vam to osigurati, nalazite se u podređenoj poziciji. Također, ukoliko pojedine zajednice drže da su standardi iznadprosječni, ne mora značiti da su i ostale toga mišljenja«.
Kada se radi o tome što su europske integracije donijele manjinskoj politici, opća ocjena je, navodi Taraniš, da se posljednje tri-četiri godine o manjinskoj politici i položaju i problemima nacionalnih manjina mnogo manje govori negoli u prvim godinama, kada je proces pregovora krenuo, i sudionici skupa su to nazvali »zatišje«.
»Tema manjinskih politika se izgubila iz fokusa, više nije toliko aktualna, i na okruglom stolu se čulo i da se državne institucije, nadležno ministarstvo na neki način manje bavi tom problematikom nego ranije, ali i da su se nacionalna vijeća povukla, kao i organizacije civilnog društva, te nema toliko inicijativa kao u ranijem razdoblju. Različiti akteri su se povukli uvjetno rečeno i vrlo malo aktivnosti i pažnje se posvećuje nacionalnim manjinama. Drugi zaključak je bio da se u cijelom desetogodišnjem razdoblju pregovora politici prema manjinama pristupalo po principu kreni-stani. Donese se akcijski plan pa se zastane, pa se usvaja novi pa se stane, što nije dobro jer neki problemi koji postoje se ne rješavaju«, kaže Taraniš, te dodaje kako se u izvještajima Europske komisije o napretku Srbije godinama evidentiraju slični problemi što je pokazatelj da se nedovoljno radi, jer se krene pa se stane.
Treći zaključak je bio da su politike prema manjinama, kao i mnoge druge, povezane s procesom europskih integracija i ovise o tome kako ide cijeli proces europskih integracija.
»Znamo da u posljednje četiri godine nismo formalno otvorili niti jedno poglavlje, nemamo napredak ni u procesu europskih integracija generalno pa ih onda nemamo ni u manjinskoj politici, odnosno zaključak je da manjinska politika ovisi u velikoj mjeri od toga provodi li se općenito proces integracija i ima li napretka ili ne. Četvrti zaključak je stoga da možemo biti samo djelomično zadovoljni onime što je deset godina donijelo, jer je još mnogo pitanja za nacionalne manjine otvoreno, ima mnogo problema na terenu koji čekaju da se riješe o čemu govore nacionalna vijeća. S druge strane, u nekim područjima učinjen je neki napredak i sudionici su se složili da je najveći napredak postignut u obrazovanju dok u području kulture i informiranja i dalje postoje veliki problemi«, navodi Taraniš.
Akcijski plan
»Što se tiče akcijskog plana, najvažniji zaključak okruglog stola je da je prisutan zastoj jer se već više od godinu dana radna grupa ne sastaje, i premda je nacrt izrađen on još nije stigao na javnu raspravu niti do Vlade Srbije koja bi trebala usvojiti taj strategijski dokument. Drugi zaključak, ili ocjena je da je prvi nacrt koji je izrađen 2022. dosta dobar, čak je bilo komentara da je mnogo bolji nego onaj prvi iz 2016., s tim da su potrebne još neke izmjene i da se dodaci i sugestije od nacionalnomanjinskih vijeća usvoje i dokument unaprijedi. Bilo je različitih komentara kako da se nacrt poboljša, a glavne preporuke su se odnosile na financiranje izdavanja udžbenika i informiranje s obzirom na položaj lokalnih medija koji su imali obavezu informiranja na jezicima manjina, a koji su nakon procesa privatizacije ostavljeni bez sredstava za funkcioniranje«, navodi Taraniš.
Podsjetimo: u vrijeme izrade novog akcijskog plana od strane predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća iznesene su brojne kritike. Taraniš kaže kako postoji još dosta stvari koje treba dopuniti, doraditi i da je vrlo važno da se čuje glas nacionalnomanjinskih vijeća i da ono što oni iznesu kao potrebe svojih manjinskih zajednica mora biti pažljivo razmotreno, kako ne bismo došli u situaciju da imamo odličan akcijski plan u tehničkom smislu, s odličnim pokazateljima, a da ono što su realne potrebe različitih manjina ostane izvan akcijskog plana.
J. D.
