Tema
Osmišljavanje aktivnosti za unaprjeđenje položaja
Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi, Misija u Srbiji održala je 9. studenog u Hrvatskom domu – Matici obuku za predstavnike Hrvatskog nacionalnog vijeća, koja se odnosila na četiri područja kojima se HNV bavi – obrazovanje, kulturu, informiranje i službenu uporabu jezika i pisma. Cjelodnevnu obuku održali su savjetnica za pitanja nacionalnih manjina Milica Rodić, viši savjetnik za pitanja nacionalnih manjina Dominik Drasnar i stažistica Ana Mijatović, a u radu su sudjelovali predstavnici triju hrvatskih institucija – HNV-a, NIU Hrvatska riječ i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Kroz obuku su se sudionici upoznali s nadležnostima i ulogom Vijeća predviđenih zakonskim okvirom, nadležnostima različitih aktera u pojedinim područjima te se radilo na osmišljavanju aktivnosti koje imaju za cilj unaprjeđenje, razvoj i očuvanje četiri područja.
»Svaki savjet ima svoje boljke i zato se individualizira obuka OESS-a jedan na jedan. HNV se izjasnio da želi provesti obuku za svoje članove. Cilj je obuke analizirati što je to što Vijeće radi, što može poboljšati, a što je to što ne radi a zakon im daje mogućnosti, i sve to prije svega u cilju dopiranja do što većeg broja pripadnika hrvatske zajednice«, rekla je Milica Rodić.
Obrazovanje
Rodić je iznijela da je obrazovanje područje u kojem vijeća imaju najčešće najviše aktivnosti, prije svega zbog njegove važnosti za formiranje nacionalnog identiteta.
Postoje dva okvira, prvi je zakonodavni, ali se postavlja pitanje koliko vijeća mogu apsorbirati ono što im zakon daje. Rekla je kako se od 2019. provodi longitudinalno istraživanje kako bi se vidjelo je li zakonodavni okvir adekvatan, te da su na temelju odgovora 22 vijeća zaključili kako je implementacija problem, ali i da je potrebno sam okvir mijenjati jer je preširok i teško ostvariv za vijeća. Malo se uspijeva realizirati te se postavlja pitanje zašto se ne uspijevaju ostvariti prava koja su dana. Kada je riječ o HNV-u, Rodić je ukazala da jedna stvar koja nije iskorištena je osnivanje ustanova u obrazovanju, kao ni da prenošenje osnivačkih prava kompletno ili djelomično također nije provedeno.
Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić je rekla kako se na osnivanju Hrvatskog školskog centra radi već pet godina, da prostor nije problem, kao ni novac, ali ga Grad Subotica nije uvrstio u mrežu škola zbog čega je cijeli proces blokiran.
Rodić je istakla kako bi se uz formalno trebalo raditi više i na neformalnom obrazovanju, primjerice obrazovanju odraslih. Istakla je kako se treba raditi s mladima, koji su apolitični, na razumijevanju razlike između »politics« i »policies«. Potrebno je, rekla je, prvo na kognitivnom nivou osvijestiti nacionalnu pripadnost, a zatim i na emocionalnom nivou njegovati privrženost zajednici.
Vojnić je istakla kako jedan od problema jeste nedovoljno financiranje od strane Srbije i da mnogo toga ne bi bilo u hrvatskoj zajednici urađeno da nema financijske podrške iz Hrvatske. Navela je kako Hrvatska za edukaciju nastavnog kadra za srpsku zajednicu izdvaja 200.000 eura, dok se u Srbiji za to ne izdvaja niti euro. Vojnić je istakla kako je cilj postići izvrsnost u vrtićima, školama na hrvatskom jeziku kako bi i na taj način privukli roditelje i djecu da se upisuju. Dodala je kako je zbog toga velika zainteresiranost za vrtiće na hrvatskom jeziku, ali da problem nastaje pri upisu u škole.
Kultura
U dijelu seminara koji se odnosio na kulturu, predstavnici HNV-a i ZKVH-a ukazali su kako to područje zahtijeva daljnju profesionalizaciju i institucionalizaciju. Jedan od koraka je pokrenuta inicijativa za reosnutak Drame na hrvatskom jeziku pri Narodnom kazalištu u Subotici. Istaknuto je i kako bi ustanove kulture (knjižnice, muzeji, galerije, arhivi…) trebale realizirati više programa vezanih za kulturu mjesne hrvatske zajednice. U tom kontekstu, naglašena je potreba za upošljavanjem stručno kvalificiranih osoba iz hrvatske zajednice u tim ustanovama.
Kako je istaknula ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković, poseban problem je to što se zajednica Hrvata u Srbiji ne tematizira u visokoškolskim i znanstvenim ustanovama u Srbiji. Također, i vidljivost, inače bogate, produkcije je slaba budući da većinski mediji slabo prate aktivnosti u kulturi te zajednice.
Filip Čeliković iz HNV-a kazao je kako bi više pozornosti trebalo posvetiti temi – kako tradicijsku kulturu upakirati u suvremeno ruho.
U hrvatskoj zajednici sve se više pozornosti pridaje zaštiti nematerijalnog kulturnog naslijeđa i temi kulturnog turizma. Kao primjer pozitivne prakse, tu se ističe rad HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta, a navedeni su i projekti šokačkih kuća u Monoštoru, Sonti, Vajskoj i Beregu.
Kao jedan od zaključaka, Katarina Čeliković je navela da bi nacionalna vijeća trebala proglasiti manifestacije od posebnog značaja u svojoj zajednici i da bi te manifestacije Srbija trebala financirati na redovitoj godišnjoj razini.
Kao pozitivan primjer spajanja tradicijskog i suvremenog, Milica Rodić iz OESS-a navela je projekt iz slovačke zajednice gdje djeca u formi stripa interpretiraju sadržaje iz slovačkih bajki i mitova. Glede ove teme, potencijal kod hrvatske zajednice vidi u prostoru tamburaške glazbe gdje postoji solidan broj aktera i manifestacija.
Informiranje
U okviru panela posvećenom informiranju bilo je riječi o Zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina i novom Zakonu o informiranju, budući da su oni krucijalni u području zagarantiranog prava na informiranje nacionalnih manjina. Milica Rodić je pohvalila Strategiju informiranja HNV-a, jer su u njoj sadržani važni podatci o trenutačnom stanju u informiranju na hrvatskom jeziku.
U dijelu posvećenom raspravi oko novog Zakona o informiranju govorilo se o uspješnim primjedbama koje su usvojene na javnoj raspravi, te promijenjene u konačnoj verziji Zakona koji je donesen. Primjedbe su se odnosile na dio oko izbora ravnatelja, glavnog urednika i članova upravnih i nadzornih odbora, što je veoma važno manjinskim zajednicama i medijima, jer je vječiti problem pronaći osobe koje su spremne raditi. Također, decidno je u novom Zakonu navedena obveza jednim dijelom subvencionirati tiskane manjinske medije od strane republičkih ili pokrajinskih tijela, što do sada nije bio slučaj. To je vrlo bitno za manjinske zajednice, jer ostvarena prava se ne smiju umanjivati.
U daljnjoj raspravi predstavnici HNV-a su naveli buduće planove o razvoju informiranja na hrvatskom jeziku koji uključuju i apliciranje na projekte prekogranične suradnje. Cilj je formirati studio s produkcijom medijskih sadržaja na hrvatskom jeziku u raznim formatima koji će mahom biti digitalni, ali će adresirati različite generacije medijskih konzumenata.
Službena uporaba jezika i pisma
Jedna od radnih sesija u okviru obuke ticala se službene uporabe jezika i pisma, koja se, kako je napomenula Milica Rodić, uglavnom svodi na izmjene naziva ulica i promjene naziva na pločama. Također je istaknula da lokalne samouprave osiguravanje dvojezičnih ploča najčešće tumače kao prijevod ćiriličnog u latinično pismo pa tako u većem broju slučajeva to nije hrvatski jezik.
Rodić je rekla da u okviru ovog područja ima nekoliko tema. Kao prvo, tu je ime i prezime, što je ustavna kategorija, tj. ustavno pravo da ono bude ispisano na materinjem jeziku.
»Treba vidjeti imaju li svi građani iz hrvatske zajednice matični izvod i na hrvatskom jeziku, jer sva prava da osobna dokumenta budu na hrvatskom proistječu iz matične knjige rođenih. Ta izmjena podataka radi se u općinskoj upravi i ona je besplatna«, istaknula je Rodić.
Kada je riječ o obrascima, ne može se očekivati da službenici svojevoljno pitaju trebaju li nam oni na nekom drugom jeziku i zato je, kako je rekla, jako važno raditi na osvješćivanju građana, jer oni ne znaju svoja prava i ne znaju kome se mogu žaliti ako su im ona uskraćena.
»U tom smislu bi bilo korisno napraviti kampanju u okolnim naseljima gdje od različitih institucija (odsjek općinske uprave, Doma zdravlja itd.) treba zahtijevati da obavještenja budu dostupna i na hrvatskom jeziku. U svemu navedenom može pomoći pučki pravobranitelj čije su usluge besplatne.«
Kada su u pitanju sudovi, drugostupanjski postupak provodi se isključivo na srpskom jeziku, s tim da stranka može tražiti prijevod dokumenata na materinji jezik.
O problemima s kojima se suočava ovdašnja hrvatska zajednica kada je u pitanju službena upotreba hrvatskog jezika i pisma, predsjednica HNV-a Jasna Vojnić je rekla:
»Što se tiče ploča i ulica, na njima jeste hrvatski jezik, a sve ostalo poput obrazaca, osobnih dokumenata i sl. je srpska latinica. Naš narod ne zna točno na što sve ima pravo, na čemu može inzistirati, dok s druge strane službenici često budu neljubazni, a nerijetko kažu da se za dokument na hrvatskom treba dodatno platiti ili ići u druge službe pa je većini jednostavnije odustati od toga«.
U cilju rješavanja navedenih problema Rodić je istaknula da bi se trebalo raditi na informiranju građana putem medija, plakata, brošura i dr., a od pučkog pravobranitelja HNV može tražiti da izađe na teren i vidi jesu li obavještenja o pravima istaknuta na šalterima ili oglasnim pločama i na hrvatskom jeziku. On će o zatečenom stanju obavijestiti OESS koji će potom dati preporuke što treba uraditi kako bi ovo pravo bilo podignuto na viši nivo.
Na kraju seminara istaknuta je nužnost daljnje komunikacije HNV-a s predstavnicima OESS-a na rješavanju izazova s kojima se pripadnici hrvatske manjine suočavaju. S obzirom na aktualno stanje, istaknuto je i kako bi u ministarstvima trebalo biti angažirano više uposlenih koji bi pratili aktivnosti i rad nacionalnomanjinskih zajednica.
H. R.
