Širom Vojvodine
Simbol prošlih vremena
Ovisno o mjestu gdje živimo, riječ čardak može imati drugačije značenje. Riječ čardak je turcizam (turski çardak < perzijski čārṭāq: zgrada na četiri svoda), a u našim vojvođanskim krajevima predstavlja spremište za kukuruz u klipu. Kao takav, bio je idealan za prirodno sušenje kukuruza koji se koristio za prehranu životinja. Kako znamo, životinje su bile sastavni dio skoro svih kućanstava u prošlim vremenima, što je kukuruz činilo osnovnom namirnicom za prehranu stoke. Kukuruz se koristio za vlastite potrebe, samo su rijetki prodavali višak koji im nije bio potreban.
Čardak je u nekim slučajevima mogao biti čak i statusni simbol – što je veći čardak, značilo je da gazda posjeduje više zemlje. Bilo je više tipova čardaka koje smo mogli vidjeti, kako po salašima tako i u varoškim kućama. Pravljeni su uglavnom od bagremovih stupova koji su služili kao osnova zbog svojeg svojstva kao čvrstog i izdržljivog drveta i leca, drvenih letvi, koje su se zakivale na način da se ostavi prostor dovoljno širok za strujanje zraka, a dovoljno uzak kako klip kukuruza ne bi ispadao. U tom kontekstu možemo vidjeti kako je bagrem (drač) sađen po salašima ne samo zbog ukrasa nego kao sirovina korištena za potrebe jednog seoskog kućanstva. Bilo je i varijanti gdje se čardak pravio s visoko dignutim podom, jer su ispod njega pravili prostorije za domaće životinje poput svinja i kokošaka. Neki čardaci su imali zabate zidane od cigala, pa su još bili i stilski uređeni, to se uglavnom moglo vidjeti u varoši. Pokrivani su crjepovima, kako snijeg i kiša ne bi predstavljali problem kukuruzu. Čardaci su bili aktualni u vrijeme ručnog branja kukuruza, ali i kasnije u vrijeme mehanizacije, poput berača vučenih traktorima.
Berači kukuruza čak iz Bosne
U razgovoru sa starijima često sam slušao priče o dolasku berača kukuruza iz Bosne koji su tjednima ostajali ovdje i uslužno brali kukuruze. Bili su izrazito marljivi radnici, radili su od ranog jutra do kasne večeri, a umjesto novcem, plaćani su određenom količinom kukuruza u klipu koje su vagonima odnosili svojim kućama u Bosnu. Branje su obavljali ručno, košarima (košarama) su tovarili na prikolice i špeditere, sjekli su kukurozovinu i slagali je u klupe, te ostavljali na njivi. Kasnije su tu kukurozovinu koristili vlasnici njiva za ishranu krava, a ogrizine su koristili kao ogrjev. Sakupljen kukuruz se sortirao još na njivi, redovne i velike klipove su ubacivali u prikolice, a sitne su stavljali sa strane, te su ih ljudi odmah davali kao hranu stoci. Nakon što bi se kukuruz donio na salaš, istresao se na gomilu, ručno čistio te košarima nosio u čardak. Od ljuskure koja je ostajala nakon čišćenja kukuruza ljudi su, na primjer, punili dušeke. Čardak se punio do vrha, pravio se zid od klipova kako bi se mogao još više napuniti prazan prostor do samog krova čardaka. Zato se išlo tako visoko, jer u procesu sušenja zrno kukuruza se skupljalo pa se i sama zapremina u čardaku smanjivala za određeni postotak. Kasnije se za unošenje kukuruza u čardak koristio elevator, stroj koji je putem pokretne trake nosio kukuruz do vrha, te se izgubila potreba za košarima. Nakon što se kukuruz osušio, krunio se, a od klipa su ostajale čutke koje su također korištene kao ogrjev.
Možemo vidjeti kako su nekada ljudi imali za cilj maksimalno korištenje proizvedenih resursa, što nažalost u današnje vrijeme nije uvijek slučaj. Čardak je bio odličan izum upravo zbog toga što su ljudi mogli ostavljati sirove klipove u njih, ne brinući se o kvarljivosti kukuruza. Danas su vrlo rijetki poljoprivrednici koji se odlučuju za branje kukuruza mehaniziranim beračima kako bi klipove ostavljali u čardake, iako na taj način ne moraju skladištiti zrno kukuruza u silose sa sušarama, jer u suprotnom zrno kukuruza bi se pokvarilo zbog vlage.
Slobodno možemo reći da, na neki način, čardacima također dugujemo zahvalnost što su generacije naših obitelji opstajale na ovim prostorima. Stoga, prije nego što srušite stari čardak razmislite o njegovoj prenamjeni, jer ipak, i on ima »dušu«.
Iz Hrvatske enciklopedije…
O različitim značenjima pojma čardak Hrvatska enciklopedija navodi sljedeće:
1. Katna kuća s izbočenim gornjim dijelom, ili pak poljska koliba na stupovima.
2. Drvena promatračnica, stražarnica na graničnoj crti Vojne krajine, podignuta na stupovima, s puškarnicama i povlačnim ljestvama; potječu iz XVI. i XVII. st., a čitav niz sagrađen je u XVIII. i XIX. stoljeću.
3. Jednokatna drvena seoska kuća u Pokuplju, Turopolju i Posavini.
4. Katno spremište za kukuruz u selima istočne Hrvatske.
5. Čardak među rogovima, potkrovna soba u bosanskoj kući brvnari.
6. Natkriveni balkon većih dimenzija bez prozora na balkanskim manastirskim konacima.
7. Čardaklija, prostorija na najvišem katu orijentalne kuće, dijelom izbočena na ulicu.
Ivan Ušumović
