Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Čuvardićeva čuvena paprika

Janja i Franja Čuvardić iz salaša Nenadić kraj Sombora prije 30 godina u ratarsku proizvodnju uveli su i proizvodnju paprike. Dvadesetak godina prodavali su urod s njive Vitaminki iz Horgoša i drugim otkupljivačima, a prije desetak godina krenuli su s preradom i proizvodnjom začinske paprike. Cilj im je i tada, a i sada bila dobra kvaliteta, a ne velika proizvodnja, pa je to i razlog što nisu povećavali površine već su sjetvu zadržali na tri katastarska jutra. Ova godina bila je dobra za papriku, pa je urod dvostruko veći nego prošle godine. No, ipak ne strahuju za prodaju i kažu najkasnije u siječnju sve će biti prodano.

Prodaja s kućnog praga

Kao i u drugoj proizvodnji, i ovdje je računica pokazala da je zarada bolja ako se urod s njiva preradi i tako prodaje. Čuvardići su zato odlučili investirati u sušare, strojeve i kamen za mljevenje paprike. Iako su tek trebali pridobiti kupce, nisu strahovali za prodaju, jer su vjerovali da će kvaliteta dovesti i kupce. »Lovac sam, surađujemo i družimo se s lovcima iz skoro svih krajeva Srbije i oni su kupci naše paprike. Kupci dolaze i sa svih okolnih salaša: Gradina, Lugovo, Bezdanski put, Nenadić, sada Gakovo, Stanišić. Rijetki su oni koji dođu kupiti kilogram-dva, obično to bude po nekoliko kilograma. Sve što proizvedemo prodamo od kuće«, kaže Franja Čuvardić.

Nadovezuje se supruga Janja koja kaže da imaju mušterija koje kupuju i 10-15 kilograma. Cijena je ista kao i prošle godine; 2.400 dinara kilogram. Cijenu nisu povećavali, jer je rod ove godine bio dobar pa će se i s prošlogodišnjom cijenom paprika isplatiti.

Dug put od njive do pakirane paprike

Mljevena pakirana paprika kraj je proizvodnje koja počinje još u jesen. Tada se radi duboko oranje i prva prihrana.

»Prijeđe se sjetvospremačem da bi se gnojivo izmiješalo sa zemljom u dubini od 15 centimetara. U proljeće ide još jedna prihrana gnojivima na bazi fosfora i kalija. Sjetva je u travnju, obično kada posijem soju ide sjetva paprike. Sijali smo nekada ranije, ali joj treba i 25 dana da nikne, a kod kasnije sjetve nikne za 15 dana«, kaže Čuvardić.

Na ovom gospodarstvu siju se sorte katarina i horgoška šestica. Sjeme se ne kupuje, već se svake godine bira sjeme od najljepših i najkrupnijih paprika. Suši se prirodno i čuva do sjetve. Prije same sjetve prosije se kako bi za sjetvu ostala zrna približno iste veličine. Od sjetve do berbe paprika zahtijeva danonoćnu brigu. Ove godine bilo je potrebe za čak tri špricanja, tri puta se kopa ručno, prije toga para (šparta). Čuvardići nemaju sustav za navodnjavanje. Kaže Franja, urod je možda manji bez navodnjavanja, ali je paprika kvalitetnija. Ova godina bila je dobra, jer je u svibnju i lipnju bilo dovoljno kiše, a jesen je bila sušna i topla.

Radna snaga

Proizvodnja paprike zahtijeva dosta fizičkog rada, paprika se ručno kopa, ručno bere, ručno bira i reže i priprema za sušenje. Čuvardići nemaju problema osigurati radnike za te poslove, ali kažu da su to uglavnom umirovljenici. Najmlađi radnik ima 60 godina.

»Bilo bi dobro da imamo dvije ekipe radnika. Jedni da beru, a drugi da odmah kada obrana paprika uvene rade pripremu za sušenje, ali nema toliko radnika, pa isti rade i na njivi i ovdje na čišćenju«, kaže Janja Čuvardić.

Berba kreće kada paprika dobro sazrije, kada dobije tamno crvenu boju. To je obično kraj rujna.

»Obranu papriku čuvamo u plastičnim gajbicama. Prije smo to radili u mrežastim vrećama, nisu one loše, ali je teško vaditi papriku iz njih. Zašto smo prešli na plastične rupičaste gajbice? U njima paprika dozrijeva najmanje još 14 dana. U pridodnim uvjetima. Mi je držimo pod natkrivenom terasom, na propuh. Tu vene, dozrijeva i tu se još pokaže koja nije dobra. Kada se osuši, paprika se prebira, čisti, reže i ide u sušaru. Mi je režemo, jer se pokazalo da se tako bolje suši nego da u sušaru ide cijela«, kaže Franja.

Čuvardići imaju dvije sušare: jednu na drva, a drugu na struju. Koliko će se paprika sušiti ovisi od toga koliko je sirova, a obično je to od 25 do 40 sati. Ova jesen bila je sušna pa u paprici, u spužvastom dijelu kod sjemena nije bilo puno vode, pa je i sušenje išlo brže.

»Poslije sušenja paprika ide na mljevenje. Prvo grublje, onda sitnije još kroz jedan mlin i na kraju je dva puta meljemo na kamenu. Jedan dio sjemena mora ostati zbog eteričnih ulja i kamen kada melje melje u mikrone i cijedi ulje iz sjemena, što daje lijepu boju«, pojašnjava Čuvardić.

Paprike još ima na njivi, to je trebala biti treća berba, ali kako su papriku uhvatila dva mraza Čuvardići je neće brati, jer kvaliteta nije kao iz prve dvije berbe. A, kažu, rodilo je ove godine toliko da će i bez treće berbe imati znatno veću proizvodnju nego lani.

Kao i kod drugih ratarskih kultura i ovdje se mora poštovati plodored, pa se na istu parcelu paprika može sijati tek svake četvrte-pete godine. Najbolji predusjev je pšenica.

Čuvardići su dugo jedini proizvođači paprike u salašima Nenadić. Ovu proizvodnju nedavno je počeo i jedan mlađi poljoprivrednik, ali ne na tolikoj površini kao Čuvardići.

Z. V.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika