Tema
Najgore prošli poljoprivrednici
Rado istražujemo problemske teme s kojima se suočavaju stanovnici naselja gdje žive Hrvati. Tako smo se i u protekloj godini trudili pratiti i pisati o svim važnim društvenim događajima koji su utjecali na život vas, naših čitatelja.
Zbog pretežne poljoprivredne opredijeljenosti Hrvata u Vojvodini, najviše pažnje posvetili smo poljoprivredi o kojoj se ove godine trebalo i itekako imalo što i pisati. Vedrije teme iz gospodarstva donijele su nam analize gospodarske suradnje Srbije i Hrvatske. Raspoloženje je opet splasnulo kada smo se dotaknuli željezničke infrastrukture između ove dvije države, ali i stanja unutarnjeg željezničkog prometa te pitanja ekologije, klimatskih promjena i njihovih posljedica.
Loše otkupne cijene proizvoda
Godine iza nas poljoprivrednici se sigurno neće rado sjećati. Obilježile su je uvođenje e-Agrara, niske cijene proizvoda na tržištu, nepovoljni vremenski uvjeti, zarazne bolesti i protesti poljoprivrednika.
Nakon prošlogodišnje suše, ratari su primili novi udarac – u žetvi ih je dočekala rekordno niska otkupna cijena pšenice. Cijena od 20 dinara, koja je gotovo dvostruko niža u odnosu na žetvu iz 2022., dovela im je u pitanje rentabilnost proizvodnje. Nametnulo se pitanje je li cijena prošle godine bila nerealno visoka ili je ove godine cijena nerealno niska.
Agroanalitičar Žarko Galetin rekao je kako se istina nalazi negdje na sredini te da je i jedna i druga cijena posljedica geopolitičkih odnosa dva velika proizvođača i izvoznika pšenice – Rusije i Ukrajine.
»Isplativost proizvodnje ove godine umanjile su i nepovoljne klimatske prilike koje su uvjetovale i dodatne agrotehničke mjere, što je poskupjelo i ovako skupu proizvodnju. Računica je takva da poljoprivrednici s prinosom manjim od 5 tona po hektaru pšenice ove godine posluju s gubitkom«, rekao je Galetin.
Ovogodišnje kretanje cijena na tržištu poljoprivrednih proizvoda komentirao je i generalni direktor kompanije Meteor Commerce mr. Jeca Ilić.
»Sada kada imamo u vidu da je u odnosu na prošlu godinu, npr. cijena kukuruza niža negdje između 55 % i 60 %, soje oko 45 %, pšenice i suncokreta oko 40 %, s tim inputima od prošle godine ako promatramo samo jednogodišnju proizvodnju, to su ogromni problemi za proizvođače. Iz tih razloga, bez nekog oblika ozbiljnijeg poticaja u sektoru poljoprivrede već smo u problemu, a možemo doći u još ozbiljniji problem, rekao bih ne samo kao poljoprivreda nego i cjelokupno gospodarstvo«, rekao je Ilić.
Loša cijena, smanjena mogućnost izvoza, naročito k Rusiji i klimatske promjene faktori su koji su utjecali ove godine na krčenje mnogih voćnjaka na području Tavankuta.
Vadilo se sve: breskve, višnje, jabuke... Voćari kojima vrsta tla dopušta prešli su na ratarske kulture; povrće poput krumpira, paprike i luka, a pojedinci zbog financijske iscrpljenosti nisu niti vadili sadnice voća već su samo prestali s proizvodnjom.
»Meni ogromne pare trebaju da iskrčim voćnjake. Svugdje imam sustave za navodnjavanje jabuka, na 20 hektara imam mrežu, imam hladnjače, traktore, sve što treba za suvremeno voćarstvo, ali džabe. Sad kad više ništa ne moram ulagati došla je situacija da ne mogu opstati«, rekao je tavankutski voćar Pere Imgrund.
Jabuka iz Tavankuta najviše se izvozila u Rusiju. Sada kada je to tržište oslabilo, roba više nema kupca za što Imgrund krivi lošu stratešku politiku države.
Stručni suradnik za zaštitu bilja Poljoprivredne stručne službe Subotica Nikola Ostrogonac potvrđuje kako je evidentno smanjenje površine pod voćnjacima u Tavankutu, ali da će se konkretni podaci vidjeti nakon objavljivanja rezultata Popisa poljoprivrede koji je proveden koncem godine.
Godišnja proizvodnja u stočarstvu u Srbiji pala je za dva do tri posto. Negativan trend bilježi se u svim granama stočarstva, osim u ovčarstvu.
»Sam podatak da je odnos biljne i stočarske proizvodnje u korist biljne 72:28 govori o stanju u stočarstvu. Nekada je taj odnos bio 60:40 u korist biljne proizvodnje, a u razvijenim zemljama Europe taj odnos je 60:40, ali u korist stočarske proizvodnje«, kazao je tajnik Odbora za stočarstvo PKS Nenad Budimirović.
Višegodišnjem stalnom padu proizvodnje u stočarstvu ove godine doprinijela je i afrička kuga koja je pogodila svinjogojstvo.
»Kako sada davati preporuke proizvođačima da šire svoju proizvodnju? Ukoliko je netko planirao podizanje novih objekata, kupovinu genetskog materijala, to sada ne treba raditi. Oni koji su imali afričku kugu svinja na svojim gospodarstvima trebaju sada pričekati jedan period prije unošenja novih životinja. Dokle će to trajati, ne znamo.Vidjet ćemo kako će se bolest razvijati narednih mjeseci«, rekao je Budimović koncem srpnja.
»Ako se ovako nastavi, možemo očekivati daljnji pad proizvodnje svinjskog mesa. Ionako naša proizvodnja nije dovoljna za domaće potrebe već smo orijentirani na uvoz svinjskog mesa koje se koristi za preradu«, rekao je Budimović.
Dva velika protesta poljoprovrednika
Nezadovoljstvo poljoprivrednika u svim njezinim granama eskaliralo je protestima.
Najprije su u svibnju pet dana uzastopno poljoprivrednici traktorima blokirali glavne prometnice diljem Srbije, a protest je okončan kada je u Vladi ispunjeno svih deset zahtjeva poljoprivrednika. Sporazum o suradnji u području poljoprivrede potpisan je između Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i udruženja poljoprivrednika koji su organizirali protest.
»Mi ne želimo blokirati, trebamo pregovorima nešto postići, a ne ovakvim stvarima«, rekao je povodom protesta predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača iz Subotice Miroslav Matković.
Na drugi protest, također blokirajući puteve diljem Srbije, poljoprivrednici su se odlučili u studenome. Povod protesta bio je nepoštivanje u svibnju usvojenih zahtjeva. Kako su naveli, sporne su dvije točke – prva je uređenje tržišta i burze, a druga plavi dizel. Nakon devet dana protest je obustavljen, jer je postignut, kako poljoprivrednici kažu, »djelomičan dogovor« između njihovih udruženja i Vlade.
Svibanjskim sporazumom regulirani su zahtjevi poljoprivrednika: za ovu godinu povećane su subvencije po ha s 9.000 na 18.000 dinara, i to 6.000 za dizel gorivo, a 3.000 direktno. Od sljedeće godine bit će podignuta maksimalna granica površine obradivog poljoprivrednog zemljišta od 20 ha, propisana za ostvarivanje prava na osnovne poticaje za biljnu proizvodnju, na 100 ha. Povećana je premija za mlijeko s 15 dinara po litri na 19; poticaji za kvalitetne priplodne mliječne krave povećane su s 30.000 dinara na 40.000 po grlu; nadoknada za odvodnjavanje smanjena je za 50 %, dok će od sljedeće godine biti ukinuta. Obećano je kako će se provesti analiza kontrole uvoza mlijeka i mliječnih proizvoda te intenzivno nastaviti komunikaciju s proizvođačima mlijeka; regulirat će se tržište uvođenjem kvota za proizvođače, prerađivače i uvoznike mlijeka; pronaći će se rješenje za otkup mlijeka proizvođačima kojima je otkup otkazan; provest će se analiza tržišta u pogledu uređenja žitarica te uvesti tzv. plavi dizel koji se odnosi na olakšice u visini akcize na 100 litara dizel goriva po ha, a sve upisane površine u registru poljoprivrednih gospodarstava.
Ove godine uspostavljen je novi poljoprivredni informacijski sustav u okviru eUprave – e-Agrar. Cilj njegovog uvođenja je modernizacija i ubrzanje procesa upisa i promjene podataka u Registru poljoprivrednih gospodarstava, kao i brže odobravanje poticaja i isplata. Iako je mlađima ova digitalizacija olakšala i ubrzala posao, starije generacije susrele su se s problemom neznanja rukovanja aplikacijom te nedostatkom uređaja i interneta.
Razgovarali smo s poljoprivrednicima ove godine i o problemu eksproprijacije zemljišta s kojom su se susreli uslijed izgradnje brze pruge Beograd – Budimpešta i ceste Sombor – Kikinda.
»Oni hoće platiti zemlju koja je oduzeta, a neće platiti izgubljenu dobit. Gdje ja sada mogu kupiti nova dva hektara kada se veliki poljoprivrednici otimaju za oranice i podižu cijene?«, rekao je Marin Katačić iz Berega, mjesta gdje započinje cesta koja će povezati mađarsku i rumunjsku granicu.
Trasa je već ucrtana, što znači da je već urađena i eksproprijacija zemljišta. Od Ministarstva građevinarstva, prometa i infrastrukture Hrvatska riječ zatražila je podatke o tome koliko je zemljišta oduzeto na teritoriju Grada Sombora, koje su to kategorije zemljišta i je li već nešto od oduzetog zemljišta plaćeno i po kojoj cijeni. Odgovore nismo dobili.
Slične muke muče i subotičke poljoprivrednike. Ne samo da su im njive presječene prugom, već do svojih parcela sada moraju obilaznom cestom, jer se nadvožnjaci grade tek na nekoliko mjesta.
»Jedna njiva koju obrađujemo baš je u specifičnom položaju. Kut je ostao zarobljen između stare i nove pruge, mi nemamo način kako doći do nje. Koliko znam, postoje tri nadvožnjaka u našoj blizini, je li to dovoljan broj, vrijeme će pokazati. De facto, mnogi će prolaziti kilometre s mehanizacijom kako bi došli do udaljenih parcela koje su nekada bile jedna cjelina«, kazao je Marko Ušumović.
Srbija – Hrvatska: Nastavak rasta gospodarske suradnje
Istraživali smo i gospodarske odnose između Srbije i Hrvatske. Početkom godine analizom odnosa iz 2022. ukazali smo na nastavak trenda rasta gospodarske suradnje ove dvije države budući da je trgovinska razmjena početkom godine bila uvećana za čak 53 posto.
U trgovinskoj razmjeni Srbija ostvaruje suficit kojemu su u značajnom mjeri pridonijele i hrvatske tvrtke koje posluju u Srbiji. Procjene su da oko 20 posto izvoza iz Srbije u Hrvatsku čini upravo izvoz tvrtki koje su u vlasništvu hrvatskih kompanija. Srbija je u prošloj godini u Hrvatsku najviše izvozila električne energije, mineralna gnojiva i suncokretovo ulje.
Početkom godine u Srbiji je prema podacima Agencije za privredne registre poslovalo preko tisuću tvrtki iz Hrvatske, a u njima uposleno više od 10.000 radnika.
Između Srbije i Hrvatske porastao je i broj turista, ali je njihov udio u ukupnom broju turista ove dvije države i dalje neznatan.
Prema podacima Hrvatske turističke zajednice (HTZ) i Turističke organizacije Srbije (TOS) iako raste broj turista iz Hrvatske koji posjećuju Srbiju, i dalje više turista iz Srbije posjeti Hrvatsku negoli obratno. Turisti iz Srbije duže se zadržavaju u Hrvatskoj negoli turisti iz Hrvatske u Srbiji. Turisti iz Srbije najčešće u Hrvatskoj posjećuju Istru, dok su turisti iz Hrvatske u Srbiji najbrojniji u Beogradu i Vojvodini.
Prema dostupnim podacima za ovu godinu, srpski turisti u Hrvatskoj čine svega 1,2 posto svih turističkih dolazaka, dok kod noćenja zauzimaju 1,5 posto prometa. Vrijednosti su nešto veće kod udjela hrvatskih turista u Srbiji, jer čine 6,6 posto u odnosu na broj ukupnih dolazaka i 5,6 posto noćenja.
Trend rasta gospodarske suradnje ne prate i prometne veze ove dvije države, barem kada je u pitanju željeznički promet.
Već tri godine, od pandemije covida ne prometuju putnički vlakovi između Beograda i Zagreba te Bogojeva i Erduta.
Što se tiče pravca Bogojevo – Erdut, iz Hrvatskih željeznica i Srbijevoza poručuju kako vlakovi ne prometuju iz tehničkih razloga. I dok na pruzi Bogojevo – Erdut nema uvjeta za vraćanje putničkih vlakova, za teretne uvjeti postoje. Iz Uprave carina doznali smo da preko Carinske ispostave Željeznička stanica Bogojevo mjesečno u Srbiju uđe oko 20 teretnih željezničkih kompozicija. Isto toliko u Hrvatsku iz Srbije.
U Srbijavozu smatraju da tehnički uvjeti nisu jedini razlog što putnički vlakovi nisu vraćeni na prugu Beograd – Zagreb već da s hrvatske strane postoji manjak zainteresiranosti za ponovnu uspostavu prometa, jer je hrvatska strana u pregovore uvela neke neuobičajene zahtjeve poput sudjelovanja u troškovima na hrvatskom dijelu teritorija. Potvrdu te tvrdnje koja se tiče prometa na pruzi Zagreb – Beograd nismo dobili u HŽ-u.
Željeznička povezanost Šida
Pisali smo i o unutarnjem željezničkom prometu. Posebno nas je interesirala tema željezničkog pravca Beograd – Šid, jer građani Šida koji putuju u Beograd ovise o ovim vlakovima. Iz ovog pograničnog grada do prijestolnice prometuju svega dva autobusa, i to jedan u poslijepodnevnim, a drugi u večernjim satima. Pet je polazaka vlakova, ali oni razdaljinu od 100 kilometara prelaze za dva i pol sata, koliko traje put od Beograda do Šida.
»Na početku studiranja mi nije bio problem putovati vlakom. Karta je jeftina i duži put do kuće mi nije predstavljao problem. Međutim, poslije prve godine studiranja, kada sam imao više obveza zbog posla koji radim, dva i pol sata putovanja mi je postalo prezamorno. U Šid sada uglavnom dolazim autom, što je prilično skupo, pa zbog toga i ne dolazim često«, kaže student Milan Petrović.
Radi potrebe pisanja teksta poslali smo upit Infrastrukturi Železnice Srbije s pitanjem kada građani Srijema mogu očekivati početak obnove i modernizacije pruge od Stare Pazove do Šida, ali nismo dobili odgovor.
Stara Bingula bez škole
Tijekom godine pisali smo nekoliko serijala tekstova, a jedan je bio i o uvjetima života u naseljima gdje žive Hrvati. Obišli smo 19 sela diljem Vojvodine gdje su Hrvati većinsko stanovništvo ili su zastupljeni u značajnom broju. Istraživali smo kako žive mještani naselja s teritorija Bačke: Grada Subotice (Đurđin, Mala Bosna, Verušić, Gornji Tavankut, Mirgeš, Bikovo), Grada Sombora (Bereg, Lemeš, Monoštor, Nenadić, Bezdanski put, Gradina) općine Bač (Plavna, Bođani); i Srijema: Grada Srijemska Mitrovica (Stara Bingula), općine Beočin, općine Ruma (Nikinci i Platičevo), općine Inđija (Novi Slankamen), općine Ruma (Hrtkovci), općine Stara Pazova (Golubinci) i općine Šid (Batrovci i Ljuba). U svim mjestima primjetno je smanjenje broja stanovnika i degradacija uvjeta života naročito kada su u pitanju infrastrukturni projekti koji ovise o državnim novcima. Pojedina naselja čak nemaju niti vodovod, a kanalizaciju većina nema. Tako je bez kanalizacije i Monoštor koji je smješten u specijalnom rezervatu prirode. Mnoga mjesta nemaju funkcionalan dom kulture niti bilo koji drugi javni prostor pa tako za seoska okupljanja, koncerte i priredbe koriste župne dvorane.
Nedostatak javnog prostora naročito su istaknuli mještani Đuđina, jer pored toga što nemaju dom kulture, njihova škola je jedina s teritorija Grada Subotice koja nema niti dvoranu za tjelesni odgoj. Na cestovnu infrastrukturu žalila se većina ispitanika. Problem su im neodržavane ceste, neasfaltirane ceste (slučaj Gornjeg Tavankuta) i loši atarski putovi. Nedostatak pješačke i biciklističke staze za koju se godinama bore naročito su istaknuli stanovnici Verušića i salašarskih naselja Nenadić, Bezdanski put i Gradina, jer su bez nje prinuđeni kao pješaci koristiti veoma prometne ceste.
Sve navedeno doprinijelo je odljevu mlađeg stanovništva iz ovih naselja, a drastičan dokaz toga je Stara Bingula u kojoj se ove godine zatvorila osnovna škola jer nije bilo više niti jednog učenika koji bi ju pohađao. U trenutku zatvaranja škole u ovom fruškogorskom selu od preostalih 100 stanovnika živjelo je samo jedno dijete uzrasta tri godine.
Degradacija Tavankuta
Tijekom 2023. obrađivali smo i ekološka pitanja i izazove s kojima se suočavaju stanovnici Vojvodine.
Početkom godine obišli smo privatnu parcelu u Čikerijanskoj šumi kraj Tavankuta iz koje se još od ljeta 2022. iskopavao pijesak radi potreba izgradnje pruge Subotica – Novi Sad. U razgovoru s jednim od vlasnika doznali smo kako se iskop obavlja na oko 9 hektara i da je vrlo izvjesno da se površina eksploatacije proširi na još toliko, budući da je najavljeno kako će iskop trajati još godinu dana i da će se pijesak izvoziti u Mađarsku.
Dok nam je s jedne strane član Savjeta Mjesne zajednice Tavankuta Tomica Vojnić Mijatov pričao da u selu vlada veliko nezadovoljstvo, jer su mještani ogorčeni prvenstveno zbog rupe koju su nenadano dobili u svojoj okolici, ali i zbog velikog broja kamiona koji svakodnevno pod teretom prolaze kroz selo, oštećuju im ceste, kolnike, čak i kuće, s druge strane jedan od tri vlasnika parcele, Subotičanin Zlatko Lazarević ne vidi ništa sporno u tom poslu. Naprotiv, naveo je kako će na mjestu eksploatacije napraviti ribnjak i turistički kompleks bogatog sadržaja.
»S tri bunara ćemo puniti korita. Neće to smetati nikome, jer su bunari dubine 200 m. Voda koju izvučemo će i ostati ovdje. Gledamo da to bude čisto, uredno, da stavimo filtrirajuće uređaje, kao da je s najčistijeg potoka voda«, izjavio je Lazarević.
Direktorica Udruženja Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) Nataša Đereg komentirala je kako će ovakvi iskopi dovesti do degradacije tla, a bunari od 200 m dubine narušiti i ovako lošu vodoopskrbu sela.
Ekološki problemi ove godine isplivali su u javnost i iz Vajske u općini Bač. Selo je to koje je u travnju postalo značajna ekološka tema zbog dima i smrada proizvedenih spaljivanjem sekundarnih sirovina (plastičnih kablova) kako bi se iz njih dobio bakar.
»Spaljivanje otpada se vrši u ataru naselja Vajska i dvorištima kuća. Spaljivanje se najčešće vrši kada inspekcija ne radi, rano ujutru i u večernjim satima. Uglavnom otpad spaljuju Romi, a kako sami kažu od toga žive, to im je jedini izvor prihoda«, poručili su nam iz Općine Bač.
Za sada općina odbija slučaj paljenja otpada u Vajskoj staviti na dnevni red, pa će tako pitanje zdravlja mještana Vajske ostati problem kojim će se baviti oporbeni vijećnici.
S obzirom na to da Vojvodina spada u šumom najsiromašnijе rеgijе u Europi sa samo 7,1 % šumovitosti ovoj problematici posvetili smo dosta pažnje. Prostornim planom AP Vojvodine planirano je povećanje šumovitosti do optimalnih 14,32 %. Izvršni direktor za šumarstvo ekologiju i razvoj JP-a Vojvodinašume Marko Marinković kaže kako je problem što u Vojvodini nema dovoljno šumskog zemljišta da bi se Plan ispunio te je potrebno saditi drveće doslovce gdje god je moguće, a dozvoljeno.
Iako je potrebno udvostručiti površinu pod šumama, istraživač u ekološkom centru Stanište Dejan Maksimović kaže kako ne postoji sustavno planiranje pošumljavanja Vojvodine – niti na lokalnoj, niti na pokrajinskoj, niti na republičkoj razini. Među 45 općina i gradova u Vojvodini samo jedna, Srbobran, ima višegodišnji plan pošumljavanja, a Maksimović kaže kako ova činjenica govori da lokalnim samoupravama pošumljavanje »nije ni na kraj pameti«
Dipl. ing. šumarstva dr. Saša Orlović iz Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš ističe da Vojvodina nije područje šuma, već močvara koje su isušene kanalima kako bi se zemljište moglo obrađivati. Ipak, upozorava da mora biti minimum površine i pod drvećem kako bi poljoprivreda bila i dalje održiva, kako bi se popravila mikroklima i izbjegli temperaturni ekstremi i na koncu kako bi ljudi lakše živjeli.
Nevrijeme u Srijemu
Prema riječima stručnjakinje s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Željke Jurakić Srbija spada u takozvane vruće točke na Zemlji, što znači da se zagrijava brže od prosjeka.
»Porast temperature za jedan stupanj Celzija za posljedicu ima štetu na usjevima od 10 posto. U narednim desetljećima ovo će biti najizraženije u području Mediterana, gdje se očekuje smanjenje prinosa žitarica i do 25 posto«, kazala je Željka Jurakić.
Neizbježne klimatske promjene koje utječu na našu sredinu povećavaju učestalost i ekstremnih vremenskih događaja. Tako je olujno nevrijeme u srpnju pogodilo Srbiju i države u okruženju. Kod nas je najviše štete pretrpio Srijem gdje je načinjena velika materijalna šteta na njivama, vjerskim objektima, javnim i privatnim stambenim zgradama. Najveću štetu pretrpjele su rumska, srijemskomitrovačka i šidska općina u kojima je proglašena i izvanredna situacija.
»Više od 20.000 hektara poljoprivrednih površina su pretrpjeli ogromne gubitke. Nastala je velika šteta i na višegodišnjim voćnjacima, vinogradima kao i u šumama na području šidske općine. Svih 18 naseljenih mjesta u šidskoj općini su pogođena olujom«, istaknuo je predsjednik Općine Šid Zoran Semenović.
Velika materijalna šteta pričinjena je i na vjerskim objektima u Srijemu. Oštećene su i katoličke crkve, župne kuće i sakralni spomenici u Srijemskoj biskupiji: crkva u Golubincima, Staroj Pazovi, Rumi, Srijemskoj Kamenici, Čereviću i u Beočinu. U šidskoj općini od 15 katoličkih crkava oštećeno je 11, a najviše je stradao krov crkve u Erdeviku. Posljedice velikog nevremena vidljive su bile i u mjestima i župama u kojima žive banatski Hrvati. Štetu su pretrpjeli crkva i župni dom u Starčevu i Opovu.
J. D. B.
