Tema

Po površini zaštićenih područja prirode Srbija na začelju Europe

U Srbiji je do konca 2023. bilo 315 zaštićenih područja prirode, površine oko 740.000 hektara.

S 8,1 % državnog teritorija pod zaštitom prirode Srbija je na pretposljednjem mjestu europskih država, prema podacima sa sajta Protected Planet, a koje prenosi Ekološki centar Stanište iz Vršca.

Prema podacima sa sajta Protected Planet Srbija je od 40 europskih država na 39. mjestu. Iza nje je samo Bosna i Hercegovina (4 %). Prema ovim podacima veći udio zaštićenih područja od Srbije imaju i Crna Gora (13,9 %), Sjeverna Makedonija (15,4 %) i Albanija (18,6 %), a daleko više Slovenija (40,4 %) i Hrvatska (38,5 %) koje su, kada je u pitanju zaštita prirode, na samom vrhu europske ljestvice.

Spori postupci i ekonomski interesi

Kako iz Staništa navode u istraživanju provedenom u okviru projekta EU za zelenu agendu Srbije, po Prostornom planu u Srbiji je trebalo biti 10 % državnog teritorija pod zaštitom do 2012., a 12 % do 2020. Plan nije ispunjen, a kao jedan od razloga ovako male površine pod zaštitom iz Ekološkog centra navode dužinu postupaka uspostavljanja zaštite i ekonomske interese drugih sektora. Prema rezultatima istraživanja Ekološkog centra Stanište, u Srbiji postupak zaštite prosječno traje pet i pol godina, a s izradom studija više od devet!

»Prema Prostornom planu Srbije, do kraja 2020. planirana je zaštita 51 područja veće površine, koja su mogla značajnije povećati postotak teritorija pod zaštitom. Do listopada 2023., dakle tri godine nakon isteka roka važenja plana, zaštita je proglašena na samo 20 područja. Za neka područja postupak zaštite je u tijeku, dok za neka, na žalost, nikad nije ni pokrenut«, kažu iz Staništa i dodaju kako postupci koji su trenutačno u tijeku traju godinama.

»U nacrtu novog Prostornog plana Srbije za razdoblje 2021. – 2035. nalazi se podatak da postoji spremna dokumentacija za nova područja, i ako bi se odluke odmah usvojile, trenutačno bi se povećala zaštićena površina na više od 900 tisuća hektara, ili na 10,3 % državnog teritorija. Po obavijestima o pokretanju postupaka postavljenim na sajtu Ministarstva okoliša, trenutačno 45 većih područja čeka na proglašenje, što nove što revizije postojeće zaštite, na svim razinama. Prosječno trajanje ovih, tekućih postupaka, u ovom trenutku je oko četiri godine, od dostavljanja studija zaštite tijelu odlučivanja, a više od šest i pol godina s izradom studija. Više područja čeka na proglašenje zaštite dulje od desetljeća«, upozoravaju iz Ekološkog centra.

Navode iz Staništa i kako postoje područja za koje je završen studij zaštite, ali postupak jednostavno nije nastavljen, ili je studij vraćen Zavodu na doradu te da ovakvih primjera samo u AP Vojvodini ima 15.

Kao jedan od primjera nedopustivo dugih procedura u svojemu izvješću Stanište navodi Bosutske šume u Srijemu koje s prekograničnim Spačvanskim šumama predstavljaju jedne od najvrjednijih šuma Europe. S obzirom na to da su Bosutske šume vrijedno stanište strogo zaštićenih vrsta te da su najveća cjelina hrasta lužnjaka u Europi bilo je najave zaštite na 17.000 ha. No, nakon što je Pokrajinski zavod 2014. završio studij i poslao je na dalje odlučivanje, postupak zaštite nikad nije pokrenut, iz razloga nepoznatih javnosti, navode iz Staništa.

Nedovoljna i spora zaštita

Na pitanje zašto su postupci spori, iz Ekološkog centra Stanište navode kako je problem vrijednosni, a ne samo pravni.

»Izmjenama Zakona o zaštiti prirode potrebno je unaprijediti procedure i učiniti ih efikasnijim. Ali to nije dovoljno, jer problem nedovoljne i spore zaštite prirode nije samo pravni ili administrativni, već prije svega vrijednosno-moralni. Naše iskustvo je da su vlasti sklone da zaštitu prirode pogrešno vide kao kočnicu razvoja pa procedure provode tako da uspore ili zaustave uspostavljanje zaštite. Također ju vide i kao nepotrebni trošak koji ne žele plaćati«, kažu iz Staništa.

Tijekom prošle godine Stanište je provodilo istraživanje i kako se financira zaštita prirode u Srbiji. Prema izvješćima upravljača, uvidjeli su da se zaštita financira najviše iz sječe šuma, što, kako navode, pokazuje da se treba mijenjati model upravljanja zaštićenim područjima.

»Prema izvješćima upravljača područja koja su proglasila republička tijela, zbirni prihodi svih područja u 2022. iznosili su oko 2,17 milijardi dinara, što je oko 18,5 milijuna eura. Od toga najviše 921 milijun dinara, ili 42,4 % ukupnih prihoda, dolazi od osnovne djelatnosti upravljača, a to je najviše sječa šume. Ovo je još izraženije kada se izdvoje podaci za nacionalne parkove. Ovdje je osnovna djelatnost upravljača najveći izvor, s oko 700 milijuna dinara, ili oko 59 % ukupnih prihoda. Paradoks je da se zaštita prirode dominantno financira iz sječe šume, i to u nacionalnim parkovima još više nego u ostalim zaštićenim područjima. Ovo je jasan pokazatelj da nacionalni parkovi funkcioniraju kao svako drugo šumarsko poduzeće te da je neophodno uvesti drugačiji model upravljanja i financiranja zaštićenih područja«, upozoravaju iz Staništa.

Iz Ekološkog centra ističu kako se procjenjuje da zaštićena područja Srbiji pružaju koristi ili ekonomske usluge vrijedne više desetaka milijuna eura godišnje, ali i kako se ove pogodnosti ne razumiju ili zanemaruju zbog kratkoročnih interesa.

»U takvom vrednjovanju prirode prednjačile su i bivše i sadašnje vlasti na svim razinama. Umjesto da njeguju opće vrijednosti i stvaraju ozračje pogodno za zaštitu prirode, one najviše potiču društvo na zanemarivanje vrijednosti i raspaljuju strasti egoizma. Značajan dio našega stanovništva prihvatio je ovakvo viđenje i nekritički mu se prepustio. Posljedice takvog odnosa vidljive su i u svim elementima zaštite prirode«, navode iz Staništa.

J. D. B.

 

Postotak državnog teritorija pod zaštitom prirode
Luksemburg	55,8
Lihtenštajn	42,6
Bugarska	41
Slovenija	40,4
Poljska	39,6
Hrvatska	38,5
Njemačka	37,6
Slovačka	37,6
Grčka	35,2
Malta	30,6
Austrija	29,5
Francuska	28,4
Španjolska	28,1
Velika Britanija	27,8
Andora	26,9
Rumunjska	24,5
Portugal	22,9
Mađarska	22,6
Nizozemska	22,5
Češka	22,2
Italija	21,6
Estonija	21,4
Island	20,8
Albanija	18,6
Latvija	18,1
Norveška	17,7
Litva	17
Danska	17
Belgija	15,5
Švedska	15,4
Sjeverna Makedonija	15,4
Irska	14,4
Crna Gora	13,9
Bjelorusija	13,8
Finska	13,4
Ukrajina	13
Švicarska	12,1
Moldavija	11,4
Srbija	8,1
Bosna i Hercegovina	4