Kolumne

Svakom prema zasluzi

Nedostatak empatije nije opća, ali svakako je dominantna crta ovoga društva, a što vrijeme više prolazi djeluje kao da prelazi u još goru fazu: apatiju. Čak i oni rijetki primjeri – poput nedavnog prikupljanja pomoći radnika Flendera subotičkim beskućnicima – vrlo brzo poprime sudbinu slabašnog snijega što je ovih dana zabijelio naš kraj. Štrajkaju li liječnici – čine to sami. Bune li se poštari – nitko da ih podrži. Prosvjeduju li poljoprivrednici... E, to je priča za sebe.

Uobičajeni oblik radikalizacije prosvjeda poljoprivrednika već neko vrijeme je, znate i sami, blokada cesta, koja, naravno, podijeli građanstvo. Dok ih jedni podržavaju, svjesni problema s kojima su suočeni, drugi ih osuđuju zbog ograničavanja slobode kretanja. Nije rijedak slučaj da se među onima koji se solidariziraju s njima nađe i po koja politička oporba, kao i novinske kuće kojima je izvještavanje o događajima od općeg značaja temelj uređivačke politike i prioritet u poslu. Tako je to bilo – sjećate se, tek je prošlo mjesec dana – i s njihovim prosvjedom koji je, slučajno ili ne, »pao« uoči početka izbora. Suočena s »prijetnjom« narastajućeg ProGlasa i tek ugaslim nezadovoljstvom poštara i liječnika vlast je – ne bi li zatrla žeravice koje bi se ponovno lako mogle upaliti – pristajala na sve: uslišeni su i zahtjevi poštara i liječnika, a čak je i premijerka Ana Brnabić osobno došla na »obračun kod O. K. Kisača« ne bi li utišala sve glasnije prosvjede istrajnih poljoprivrednika. Na sastanak u Kisač došla je spremna, svjesna stare istine da su najskuplja obećanja po pravilu najjeftinija roba. I već na prvom koraku – iznenađenje. Među »pregovaračima« pojavili su se i predstavnici prosvjednicima nepoznatih udruženja kao »legitimni« predstavnici kuke i motike. Ali, tek je drugi korak bio ništa drugo do li – razočaranje. Upavši u igru u kojoj nisu imali pristup određivanju pravila poljoprivrednici su potonuli još dublje i pokazali se istodobno i kao izrazito naivni i još više uskogrudi: pristali su na premijerkin uvjet da se dogovori u Kisaču odvijaju bez prisustva novinara.

Sastanci iza zatvorenih vrata nisu nikakva novina koju je patentirala Ana Brnabić, ali pristanak predstavnika poljoprivrednika na to svakako je njihovo moralno posrnuće, jer su ne jednom i sami inzistirali na prisustvu novinara tijekom njihovih razgovora s predstavnicima vlasti i jer su se svakodnevno uvjeravali u to da su ih kamere TV N 1 i TV Nova, kao i diktafoni Danasa, Nove i ostalih nerežeimskih medija pratili u stopu i danju i noću, izvještavajući javnost o njihovom prosvjedu i obavještavajući je o prirodi njihovih zahtjeva. Sve su to poljoprivrednici – a među njima i subotički predstavnici – pogazili zarad jednog jeftinog trika u svakodnevnom arsenalu opscjena kojom se ova vlast uspješno služi svaki puta kada joj se uzdrma tron. Nije, naravno, Ana Brnabić tome kriva, jer joj je takav način ophođenja s građanima jednostavno u opisu posla. Krivi su poljoprivrednici koji su ustuknuli pred ucjenom da mogu zagristi mamac samo ako se prethodno voda dovoljno zamuti i da se pri tom činu odstrane svi nepoželjni svjedoci.

Nastavak priče je poznat: izbori su prošli, vlast je uz do sada neviđene uvjete glasanja »pobijedila«, prosvjednici zbog izborne krađe pozivaju poljoprivrednike da konačno i sami postanu »građani« i pridruže im se, ali... Ali, da bi poljoprivrednici sudjelovali u javnom životu i izvan okvira u kom im se odvija najveći dio svakodnevice potrebno je prvo da im se – baš poput praznog spremnika s plavim dizelom – upali lampica empatije prema nevolji drugih, pa tek onda možda shvate da se to tiče i njih samih i njihovih njiva. Isto se ovo, naravno, odnosi i na poštare, liječnike, nastavnike i sve one koji razmišljaju svojom glavom i vjeruju svojim očima, a ne tuđim riječima i ucjenama poslom.

Umjesto toga, ma i umjesto njihovih prosvjeda jer su ponovno nasanjkani (samo što to ne smiju javno priznati), opet svakodnevne jadikovke poljoprivrednika: Ana Brnabić više se ne pojavljuje na sastancima nego ih upućuje na ministricu Jelenu Tanasković; nijedan problem nije suštinski riješen, a pregovori prijete da se nastave dinamikom predstavnika kriznih područja. I, da: i kamere i diktafoni koji su ih do jučer svakodnevno pratili zauzeti su drugim temama i sugovornicima.

Umjesto zaključka, koji je, naravno, jasan, evo jednog koji se ovih dana pojavio na Facebooku. Još jasniji: »Poljoprivrednici se pobune. Opozicija ih podrži. Oni se ograde od opozicije. N 1 ih prati ceo protest. Oteraju i N 1. Dogovore se sa vlastima. Vlast ih prevari. Opet bi da se pobune. Eeee, al sad ste sami u tome. The end«. U prijevodu: svakom prema zasluzi.

Z. R.