Kultura
Vrijedni prinosi hrvatskom jezikoslovlju
U subotu, 10. veljače (a po nekim izvorima 9. ili 12. veljače), navršilo se 25 godina od smrti dr. sc. Eugenije (Genke) Barić, hrvatske jezikoslovke i znanstvene suradnice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu.
Rođena je u obitelji Hornjak 3. ožujka 1943. u Šidu. Tu završava pet razreda osnovne škole, od toga četiri na rusinskom jeziku. Ostala tri razreda i gimnaziju završila je u Vinkovcima, gdje 1962. godine i maturira. Kako se navodi u njezinoj natuknici u Biografskom leksikonu Hrvata istočnog Srijema (autor Mario Bara), Eugenija se kao osnovnoškolka isticala među vršnjacima društvenim angažmanom. Objavila je kratku putopisnu priču u Vinkovačkim novostima (1955.). Javila se kritičkim pristupom u čitanju književnih djela, za što je bila nagrađena od vinkovačke Gradske knjižnice (1958.).
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomira 1968. godine na studijskoj grupi jugoslavenski jezici i književnost. U školskoj godini 1964./65. upisuje paralelno studij ruskoga jezika i književnosti, koji sluša punih osam semestara. Godine 1979. magistrira s temom Imeničke složenice neprefiksalne i nesufiksalne tvorbe. Taj rad 1980. godine izlazi kao knjiga u Znanstvenoj biblioteci Hrvatskoga filološkog društva. Godine 1996. doktorira s disertacijom pod naslovom Rusinski jezik u procjepu prošlosti i sadašnjosti (koji je 2007. objavljen kao knjiga).
U nekrologu u časopisu Jezik hrvatski jezikoslovac Mirko Peti navodi kako je Barić kraće vrijeme nakon diplomiranja radila u prosvjeti, a onda se 1971. godine zapošljava u Zavodu za jezik JAZU (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), gdje ostaje sve do svoje prerane smrti. Tu, kako se dodaje, započinje i razvija svoju raznoliku znanstvenu i stručnu djelatnost. U Institutu radi na projektima iz područja leksikografije i suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, njegova gramatičkog opisa, posebno s normativnoga i terminološkoga gledišta i s gledišta tvorbe riječi. Sudjeluje u radu na Dopunama Akademijina rječnika (obrada i popis izvora), na Gradišćansko-hrvatsko-nimškom rječniku i na izradi Jezičnoga savjetnika, a za Hrvatsku gramatiku, u nakladi Školske knjige, samostalno piše poglavlje Tvorba riječi i u suautorstvu odjeljak o alternacijama fonema i fonemskih skupina.
Kako Peti navodi, osim toga, intenzivno se i uspješno bavi hrvatskom terminološkom problematikom, posebno s gledišta tvorbe riječi, i jezičnim savjetima, koje na traženje zainteresiranih priopćuje telefonom i objavljuje na Hrvatskom radiju (emisija Govorimo hrvatski) i u Vjesniku. Izradila je vrlo korisnu Bibliografiju časopisa Jezik od I. do XX. godišta i Bibliografiju Filologije od 1. do 10. broja. Radila je kao jezični stručnjak i suradnik na terminološkim rječnicima, kao što su Rječnik polimerijskog inženjerstva, Hrvatsko-engleski i Englesko-hrvatski agronomski rječnik, Njemačko-hrvatski elektrotehnički rječnik, i započela rad na pripremi rusinskoga dijela građe za Hrvatsko-ukrajinsko-rusinski rječnik.
Knjiga Rusinski jezik u procjepu prošlosti i sadašnjosti koju je objavio Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje po svom značaju za rusinistiku predstavlja kapitalno znanstveno djelo.
Znanstveni radovi
Objavila je 30 znanstvenih radova i 24 stručna članka. Radove je objavljivala u časopisima: Filologija, Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Jezik, Čakavska rič, Nova dumka itd. Glavna područja njezina interesa bila su tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku i u posljednjih petnaestak godina njezin materinski rusinski jezik.
»Od samoga broja objavljenih radova važnija je njihova kvaliteta. Po jednodušnoj ocjeni stručne kritike, na područjima na kojima je radila hrvatskoj je jezikoslovnoj znanosti u zalog ostavila prinose visoke znanstvene vrijednosti«, navodi Mirko Peti.
Bila je članica Hrvatskoga filološkoga društva, Društva za rusinski jezik i književnost Memorijalnog odbora Mikola M. Kočiš u Novom Sadu i Matice hrvatske. Recenzirala je nekoliko udžbenika iz područja jezika, izrađivala nastavne planove za pripadnike rusinske nacionalne manjine i za osnovne škole u Hrvatskoj. Aktivno je sudjelovala u radu Zagrebačkog lingvističkog kruga i mjerodavno izlagala kroatističku i rusinističku problematiku na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu.
»S odlaskom Eugenije Barić kroatistika gubi marljivu i savjesnu osobu posvećenu jeziku kao svom životnom pozivu, vrijednu znanstvenicu nadasve živa duha i duboke zainteresiranosti i za problematiku kojom se s ljubavlju i predano u svome stručnom i istraživačkom radu bavila«, zapisao je Mirko Peti.
Počiva na rimokatoličkom groblju u Vinkovcima.
Priredio: D. B. P.
