Širom Vojvodine
Didina kuća u Baču
Ukoliko poželite kao turist posjetiti Općinu Bač i ako se za taj posjet želite pripremiti, ono što će vam preporučiti u turističkoj ponudi bit će, uz srednjovjekovnu utvrdu i Franjevački samostan, i etno kuća Didina kuća Stanke i Stjepana Čobana. Uređena je kao nekadašnje šokačke kuće, s namještajem i pokućstvom s početka prošlog stoljeća, a dio turističke ponude su i prikaz kovačkog obrta, te mogućnost organiziranja raznih radionica.
Novi život stogodišnjakinje
Opremanje Didine kuća Stanka i suprug Stjepan počeli su silom prilika. Ostali su bez posla i tražili su način kako početi neki vlastiti posao. Idealnim im se činila kuća Stankinih roditelja u centru, odmah iza crkve sv. apostola Pavla. Bila je ta kuća prostor gdje su se održavale probe i pripreme HKUD-a Mostonga 2006. i 2007. godine.
»Malo-po malo počeli smo uređivati kuću, skinuli smo s tavana stari namještaj, pokućstvo i polako kuću počeli uređivati kao nekadašnju šokačku kuću. Otvorili smo je 2009. godine i još uvijek radi«, kaže Stanka Čoban.
Kuća je iz XIX. stoljeća, a sadašnji izgled je iz 20-ih godina prošlog stoljeća, poslije velikog požara na crkvi, kada je izgorio i dio okolnih kuća i pomoćnih objekata. U uređivanju samog unutarnjeg dijela kuće Stanki je dobro došlo iskustvo restauriranja starog namještaja što joj je bio hobi.
»Kada smo odlučili otvoriti etno kuću, odlučili smo da cijela kuća bude opremljena u tom stilu i svih šest prostorija u kući uređene su onako kako su nekada izgledale šokačke kuće u Baču i prikazuju nekadašnji način života«, kaže Stanka.
Sve to mogu pogledati posjetitelji Etno kuće Didina kuća. Čak i ako se prethodno ne najave, neće ostati uskraćeni za šetnju kroz neko drugo vrijeme. A ta šetnja počinje uz Stankin sat povijesti.
»Počinjemo iz pridnje sobe i uvijek posjetiteljima kažem kako je to najvažnija soba u kući. Tu su se držale najvrjednije stvari u kući: nošnja, dukati. U toj sobi su se i događale najvažnije stvari u kući. Kada se ženilo ili udavalo, u toj sobi su se dočekivali gosti, tu su mladenci dobivali roditeljski blagoslov kada su kretali na vjenčanje, tu se i opraštalo od pokojnika dok nije bilo kapele. Ali najvažnije za život u ovakvim kućama bile su stražnja soba i kujna. U kujni se kuhalo, jilo, umivalo, u stražnjoj sobi žene su radile ručne radove, tu su se slavili veliki blagdani, u zapećku su se čuvala dica. Sridnja soba je na neki način bila višak. Tu se čuvao miraz, malo svečaniji namještaj«, objašnjava Stanka, onako kako to radi i s turistima, dok nas vodi kroz Didinu kuću.
Dio turističe ponude je i kovačnica koja je opremljena 2009. godine sredstvima Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo, Općine Bač i HNV-a.
Dio turističke ponude Bača
Didina kuća bila je prva otvorena etno kuća u okruženju, pa je već na početku imala potporu Turističke organizacije općine Bač koja ju je uključila u svoj program turističke ponude Bača.
»Kasnije se ukazala potreba i za pripremom hrane, pa smo ponudu uz razgledanje kuće proširili i na ponudu domaće hrane. Novi iskorak bilo je organiziranje raznih radionica. U smislu turističke ponude najviše je bilo radionica s djecom, a ostale radionice rađene su kroz projekte«, kaže Stanka.
Između ostalog sedam godina u Didinu kuću dolazili su studenti arhitekture, koji su izučavali stare građevine u tom dijelu Bačke. Posjetitelji Didine kuće bili su iz cijelog svijeta, a organiziranih turističkih posjeta najviše je iz Srbije.
Danas ponudu Didine kuće čini turistički obilazak i radionice koje se organiziraju kroz projekte.
»Projekt ‘Ženskog tradicijskog češljanja’ proširili smo na nekoliko radionica; uz češljanje radili smo oblačenje, pripremu šokačke nošnje… Organiziramo i seminar tradicijskih instrumenata i tradicijskog pjevanja, realiziramo projekt ‘Mirisi iz bakinog kuvara’, a kod nas radionice organizira i Srednja poljoprivredna škola«, kaže vlasnica Didine kuće.
Imaju Stanka i Stjepan planova i za dalje, ali svjesni su svojih godina te planiraju onoliko koliko mogu uraditi. Smanjili su etno prostor, ali žele održati sve što su do sada uspjeli opremiti, žele i dalje ostati dio turističke ponude Bača.
»Na žalost, turisti sve manje dolaze u Bač. Prekretnica je bila korona. Nekada su u Bač dolazili autobusi turista, a sada je toga sve manje. Uvijek moramo biti spremni, jer ne znamo kada turisti mogu naići. Uvijek smo svakoga dočekali, objasnili, počastili i nismo čuli da je netko otišao nezadovoljan. To nam je i najbolja preporuka i reklama, ali bi nam dobro došao i dobar marketing«, kaže Stanka i dodaje kako prava sezona za njih počinje od travnja.
Stanku i Stjepana raduje što unuci vole doći u Bač, što pomažu kada dođu gosti, pa se nadaju da će imati tko nastaviti njihov posao.
Z. V.
