Širom Vojvodine
Svjedoci života prije sto godina
Križevi krajputaši dio su sakralne arhitekture bunjevačkih Hrvata. Gradili su se, kao što im i ime kaže, kraj glavnih prometnica i na važnim križanjima. Na teritoriju Đurđina nalazi se 14 križeva krajputaša (od kojih su dva podignuta u novije vrijeme) i jedan objekt u kojemu je slika i kip sv. Antuna. Njihov značaj bio je veliki, naročito prije negoli je 1935. izgrađena crkva u Đurđinu jer su bili jedina mjesta okupljanja i molitve.
Čvarkovi križevi
U selu je smješten samo jedan križ krajputaš, dok su ostali od naselja udaljeni dva-tri, a neki čak i više od pet kilometara. Osim dva križa koja se nalaze kraj naseljenih salaša, ostali su okruženi samo njivama i predstavljaju jedine tragove nekadašnjeg života na prostoru oko Đurđina. Prema prezimenima koja stoje na njihovim pločama, križevi krajputaši otkrivaju gdje je bio koji šor i koje obitelji su živjele na prostoru Đurđina početkom 20. stoljeća, kada je većina njih i podignuta.
Najviše križeva podigla je i održavala obitelj Dulić, čak četiri. Dva pripadaju Dulićima prdačno (nadimkom) Čvarkovima i nalaze se u ataru prema Bajmaku i Mišićevu. Križ na tromeđi Đurđina, Mišićeva i Bajmaka podigli su Čvarkovi, ali zbog kamena pješčara koji se istrošio, a na kojemu je pisalo tko i kada ga je podigao, informacije o ovom križu nisu poznate, osim da ga je 2018. obnovio i da ga održava Ivan Stipić Braco. Križ se, prema različitim izvorima, nalazi na zemlji koja se naziva Kraljicina zemlja, Gradina ili Klisa i gdje se nalazio srednjovjekovni Đurđin.
%20kriz.jpg)
Drugi križ, na Bajmačkom putu Čvarkovi nisu podigli, ali su ga obnovili i održavali jer im je bio u blizini salaša. Također zbog istrošenog kamena pješčara ne vidi se točno godina izgradnje, ali se nazire da je 1800 i neka i da ga je podigao Ivan Stantić sa suprugom (nepoznato ime) Francišković. Treći je podignut 1923. na ulazu u sadašnje naselje i pripada Dulićima prdačno Kožinima. Podigli su ga Pere i Ilka Mamužić na spomen sinu Marku Duliću. Četvrti Dulićev križ je također nedaleko od naselja i crkve, a podigli su ga Dulići prdačno Kurjakovi 1887. Za ovaj križ specifično je što je natpisna ploča na mađarskome.
Osim Kurjakovog križa, natpis na mađarskome ima još samo jedan križ. Na njemu je razbijena ploča pa se ne vidi godina izgradnje. Jedine informacije koje se vide na ploči su imena Fábian i János. Ovaj križ nalazi se jugozapadno od sela i u blizini njega nema drugih križeva.
Na križanju Pačirskog i Bajmačkog puta stoji Stantićev križ koji je ostao kao jedini trag na nekadašnji veliki Stantićev šor. Križ je podignut 1884. i najstariji je križ krajputaš prema dostupnim informacijama na području Đurđina. Križ je u izvrsnom stanju, održavan, omalan i ukrašen umjetnim cvijećem, a kako doznajemo o njemu se stara potomak Stantića koji su ga podigli – Tomo Stantić.
Iako nije kraj puta, na mjestu nekadašnjeg salaša oca Gerarda Tome Stantića također je podignut križ. Bio je to nekada Dragačin šor, a križ je podigao Ivan Stipić 1988. godine. U ovom šoru, u ataru prema Bajmaku nalazi se i izidani zid s udubljenjem za sliku i kip sveca koji je među Đurđinčanima poznat kao kapelica sv. Antuna, budući da se ondje nalazi njegova slika i kip. »Kapelicu« je izgradio Antun Križan 1930.
Odlazaka pod križ, kako se govorilo, sjeća se Ivan Stipić Braco iz Đurđina.
»Svakog Velikog četvrtka se išlo pod križ. Išlo se prid sumrak. Bilo je uvik puno svita, palile su se sviće i molile su se krunice. Ne jedna, više krunica. Išlo se pod križ i u nevolji, u raznim situacijama. To je bilo misto molitve. Svako je išo di mu je najbliži križ. Dok se nije izgradila crkva u Đurđinu naročito su bili važni ovi križovi, jel su nam najbliže crkve bile u Bajmaku i Žedniku«, kaže Stipić koji i danas ima veliku ljubav prema ovim objektima.
Održava čak četiri križa, od kojih je dva on i podigao te su to jedini križevi u Đurđinu podignuti u posljednjih gotovo stotinu godina.
Najmlađi Stipićev križ
Na prostoru Pavlovca nalaze se tri križa. U ataru između Đurđina i Žednika križeve su podigli 1937. Veco Šarčević sa suprugom Katicom Poljaković i Marko M. Vidaković 1943. Šarčev križ poseban je, jer je jedini od starih križeva koji se i dalje nalazi kraj salaša u kojem žive potomci obitelji koja ga je podigla. Na Pavlovcu postoji i križ koji je podigao Jašo Čović 1926., međutim pronašli smo ga srušenog, što je bio jedini slučaj.
Od nekadašnjeg velikog Jožinog sela koje je, kako kažu, imalo čak i brijačnicu i mesnicu, ostao je samo križ koji je podigao Joso Kujundžić sa suprugom Margom Vuković 1912.
Na prostoru Đurđina postoji još jedan Kujundžićev križ, ali on se nalazi s druge strane sadašnjeg naselja, iza škole. Mještani kažu da ga je podigao Lazo prdačno Hajludin, a s obzirom na to da nema ploče s natpisom, godina je nepoznata. Ono što ovaj križ izdvaja od drugih je materijal od kojeg je napravljen – jedini je to križ na prostoru Đurđina koji je drveni. Ostali križevi napravljeni su od betona i kamena, a križ oca Gerarda od željeza.
Također samo dva križa imaju ogradu – spomenuti Šarčevićev i križ u selu za kojega nismo pronašli podatke. Ono što je poznato o tom križu je da je izgrađen prije sredine prošloga stoljeća, jer je ograda oko njega stavljena naknadno, nakon što je skinuta s oltara u đurđinskoj crkvi poslije Drugog vatikanskog koncila.
Na teritoriju Đurđina nalaze se i dva križa koja je podigla obitelj Stipić. Za stariji, koji je na Pačirskom putu, se ne zna kada, niti tko ga je podigao. Obnovio ga je 1987. i održava ga Ivan Stipić čiji potomci su i podigli križ. Nalazi se nedaleko od Stipićevog rodnoga salaša, na kojemu, kako kaže ova obitelj živi oduvijek, tako da je vjerojatno da je ovaj križ među starijima u Đurđinu.
Ivan Stipić je sa suprugom Amalijom Dulić 2001. podigao najmlađi križ krajputaš u Đurđinu. Križ je to koji se nalazi u blizini starog Stipićevog križa, ali s druge strane salaša, uz za ovo vrijeme važniji pravac; asfaltni put Đurđin – Mišićevo. Stipić kaže kako ga je podigao na spomen svima onima koji su od ‘45. godine i nakon toga stradali i čija je zemlja bila konfiscirana i koja je vraćena ‘90-ih godina.
J. D. B.
