Aktualno

Uskrsne poslanice nadbiskupa i biskupa

Naš glavni zadatak je naviještati radosnu vijest o uskrsnuću

Sveti papa Ivan XXIII. je na otvaranju Drugoga vatikanskog sabora 1962. godine izrekao ove jake riječi: »Neki u sadašnjim okolnostima ljudskog društva vide samo zator i pustoš, govore da se naše vrijeme u usporedbi s prošlim sve više pogoršava i da se zato tako vladaju; kao da iz povijesti, koja je učiteljica života, nemaju što naučiti i kao da su u vrijeme prijašnjih sabora kršćanski nauk, ćudoređe i prava sloboda Crkve u svemu samo cvali i napredovali. Nama se, međutim, čini da se nikako ne smijemo složiti s tim prorocima nesreće, koji uvijek zlokobno proriču kao da prijeti propast svijeta«.

U sadašnjem povijesnom zbivanju kojim, kako se čini, ljudsko društvo ulazi u neki novi poredak, valja još više upoznavati tajanstvene osnove Božje providnosti koja je protokom vremena, preko ljudskih djela, a ponajviše mimo očekivanja, postizavala svoj cilj te sve, pa i ljudske opreke, mudro raspoređuje na dobro Crkve. (Prema EG 84, citirano po Papi Franji, U: https://hrcak.srce.hr/file/139696, pogledano 12. 3. 2024.)

Njegove su riječi i danas relevantne. Kad je Papa izricao ove riječi, hladni rat je bio u svome najgorem izdanju, u vidu brojnih manjih i većih sukoba po cijeloj zemaljskoj kugli. Situacija je danas slična: čak i ako ne možemo govoriti o hladnom ratu kao šezdesetih godina prošlog stoljeća, na Zemlji i dalje bjesne mnogi ratovi. Što bi u takvoj situaciji Katolička Crkva, što bismo mi katolici mogli učiniti?

Naš glavni zadatak je naviještati radosnu vijest o uskrsnuću. Zato što je uskrsnuće promijenilo budućnost svekolikoga stvorenog svijeta, a u njemu i čovjeka. Nije ljudska slabost ta koja ima posljednju riječ, nije to ni grijeh ni prevara, nego Božji vječni život. Ne možemo uništiti ovaj život, čak i ako sve iskorijenimo s ove zemlje. Nije to lako prihvatiti… ‒ a ovdje može pomoći samo dubina vjere. Jer vjera nam daje snage da istrajemo na svome životnom putu, da budemo dobri u ovome ratom zahvaćenom svijetu, a ne da slijedimo primjer onih koji više ne žele ili ne mogu biti dobri…

U međuvremenu, mi živimo u povijesnom razdoblju koje stoji pod znakom vječnog Uskrsa. Isusovo uskrsnuće je događaj koji svojom snagom zrači i na nas i na naše društvo. Ono nas potiče da se borimo protiv nasilja u našem društvu, protiv korupcije i onih društvenih prilika koje naše najbolje, školovane ljude masovno tjeraju da napuste Srbiju. Ako tako nastavimo, Srbija će za 30 godina biti jadna, siromašna i po stanovništvu upola manja zemlja negoli danas. I onda će sigurno kod nas pobijediti smrt a ne uskrsnuće. Zato pozivam sve koji ovdje mogu nešto učiniti da stanu na stranu uskrsnuća, a ne propasti, radosti i sigurnosti, a ne nesigurnosti i straha koji uništavaju naša sela i gradove.

Želim svim katolicima i nekatolicima, svim ljudima koji traže dobro, pa tako i sebi, da Uskrsli Krist ojača u nama svaku inicijativu koja naš život čini ljepšim i boljim i tako nas približava vječnom životu Uskrslog Učitelja.

Na kraju, želio bih spomenuti ono što nam je svima znano, a to je da je Zrenjaninska biskupija dobila novog biskupa. Pripremimo se molitvom i dobrim srcem za njegovo ređenje koje će se 1. lipnja, s početkom u 11 sati, slaviti u zrenjaninskoj katedrali. Molim sve koji imaju vremena i prilike dostojno se pripremiti i doći na ovaj veliki događaj.

Svima vama želim sretne uskrsne blagdane, a i našoj braći koja Uskrs slave po julijanskom kalendaru, od srca poručujem: Hristos vaskrse ‒ vaistinu vaskrse!

mons. dr. Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Najveća radosna vijest jeste Kristovo uskrsnuće

Drage moje sestre i braćo moja u Kristu!

Misaoni svijet današnjeg čovjeka više oblikuju filmovi ili televizijske serije negoli biblijski način razmišljanja. Stoga se može dogoditi da i Isusovo uskrsnuće shvaćamo poput nekog sretnog svršetka pravednog čovjeka nakon njegovih teških, mukotrpnih iskušenja. Sad već nema više mukâ, prebrodili smo teške trenutke i sve to prepuštamo zaboravu.

Međutim, Isusovo uskrsnuće ne smijemo promatrati na takav način. On ne želi da zaboravimo Njegovu muku i smrt. Proslava našega Spasitelja ne obezvrjeđuje Njegovu mučeničku smrt na križu. On želi da to ostane vječni spomen za sve nas. Ona slava i snaga koja je bila skrivena u Isusu patniku, u zoru Uskrsa postala je vidljiva u Njegovu uskrsnuću.

Nedvojbeno, najtemeljitija tvrdnja i najvažniji događaj, najveća radosna vijest naše kršćanske vjere jest Kristovo uskrsnuće. U Njemu nalazimo smisao našim stremljenjima, čak i našim jadima. Naime, sam Isus Krist, koga je apostol Petar u svom govoru jeruzalemskom puku nazvao »začetnikom života« (Dj 3,15), došao je da imamo život i to u izobilju (usp. Iv 10,10).

Isus je svojom smrću i uskrsnućem nadvladao samu smrt i prolaznost. Time što je uskrsnuo, nas, svoje vjernike, oboružao je takvom milošću da možemo uskrsnuti na jedan nov, nepropadljiv, vječni život. Taj život je već na ovom svijetu skriven u nama i naš Spasitelj želi da se ta stvarnost očituje i u našoj svakidašnjici. Ovaj vječni život je zapravo život Presvetog Trojstva, izvire od Nebeskog Oca i izlijeva se na nas slabašna stvorenja po uskrsnuću Isusa Krista u Duhu Svetom.

Za nas je Isusovo uskrsnuće zaista radosna vijest jer, zahvaljujući tome, postali smo i mi dionici božanskog života. Ta vjera nam pruža snagu u našim patnjama, u našim bezizglednim okolnostima, budući da svoju konačnu riječ nema niti trpljenje niti smrt. Ima uskrsnuće! Postoji vječan, trajan i sretan život! Stoga, želim vama, drage sestre i braćo, da ova nada obasjava vaša srca dok predanim duhom proslavljate radosne dane našega Uskrsa!

mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup

-------------------------------------------------------------------------------------------------------

»Uskrsnu Pastir Dobri koji život svoj položi za ovce svoje.«

(Uskrsna antifona)

Draga braćo i sestre!

Dragi svećenici, redovnici i redovnice!

Isus Krist Dobri Pastir svojim uskrsnućem i danas progovara o snazi života za drugoga i ljubavi prema drugome. Slaveći Kristovo uskrsnuće, mi Kristovi učenici ne možemo živjeti drugačije negoli nam to svjedoči sam Uskrsli Gospodin. Primjere nasljedovanja Krista Dobroga Pastira, koji život svoj polaže za »ovce«, nalazimo u tolikim mučenicima i svjedocima Božje ljubavi, od prvih kršćanskih vremena do danas. Divan primjer nasljedovanja Isusa Krista imamo u tolikim svetim mučenicima naše prošlosti, drevne i mučeničke Sirmijske Crkve. Svaka žrtva, svako dobro djelo, svaka gesta ljubavi učinjena za Boga i bližnjega nikada neće ostati bez nagrade.

Kako bismo i mi danas mogli na pravi način živjeti ljubav prema Bogu i bližnjemu važno je da uvijek iznova prepoznajemo Krista kao svojega, ali i još važnije: sebe, kao dio »njegova stada« – Crkve. »Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje… « (Iv 10. 14). U današnje vrijeme, koje pogoduje nestanku identiteta, relativiziranju općeljudskih i kršćanskih vrijednosti, okretanju prema samome sebi; važno je da mi kršćani budemo istinski dionici Kristova stada te da drugi u nama i u našem zajedništvu prepoznaju svjedoke Krista Uskrsloga.

Kristovo uskrsnuće svjedoči o tome kako nijedna gesta ljubavi prema drugome – nije promašena, ni najmanje dobro djelo – nije bez ploda, nijedna žrtva (čak i vlastitoga života) učinjena za dobro Boga i čovjeka nije uzaludna. Stoga ovoga Uskrsa ohrabrimo jedni druge na putu ljubavi. Budimo jedni drugima podrška u pronalaženju novih načina života i svjedočenja ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ove godine, u našoj Srijemskoj biskupiji na osobit način molimo za nova duhovna zvanja. Molimo za odvažne mladiće i djevojke koji će se spremno odazvati Božjem pozivu, nasljedujući Krista Dobroga Pastira upravo na ovim našim prostorima.

Svima vama, draga braćo i sestre, zajedno s biskupom u miru mons. Đurom Gašparovićem, želim radost Uskrsa, koja ne prestaje nego se uvijek iznova obnavlja i umnaža. Sretan Uskrs!

mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup