Kultura
Hommage slikaru Stipanu Kopiloviću
Slikar Stipan Kopilović rođen je u Bajmaku 24. ožujka 1877. godine, a preminuo je 13. ožujka 1924. godine u Bačkoj Topoli. U povodu 100. obljetnice od njegove smrti, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata priredio je prošloga petka, 22. ožujka, u Bajmaku program posvećen ovom umjetniku.
Nakon mise u mjesnoj crkvi svetih apostola Petra i Pavla održana je svečana akademija na kojoj je bilo riječi o životu i djelu ovog likovnog umjetnika. Na akademiji su govorili ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković, župnik vlč. Róbert Erhard i povjesničar umjetnosti Branimir Kopilović.
Impresionist vojvođanskog podneblja
Stipan Kopilović osnovnu je školu završio u rodnom Bajmaku, nakon čega je izučio brijački zanat te počeo raditi kao seoski brijač. Uz zanat je slikao, a djela je postavljao u brijačnici te su mještani prepoznali njegov talent. S preporukama i stipendijom Kalačke nadbiskupije, Grada Subotice te pojedinaca i imućnijih Bajmačana odlazi na umjetničko školovanje u Budimpeštu. Osim u Budimpešti, školovao se i na akadeniji u Münchenu. U dva navrata boravio je u Parizu, putovao je u Italiju, u neostvarenoj namjeri da tamo nastavi studije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata biva ranjen te je liječen u bolnici u Budimpešti. Ubrzo po završetku rata biva i sudionikom događanja oko mađarske Komune 1919. godine (nije poznato u kakvoj ulozi), nakon čega se u strahu od »bijelog terora« vraća u zavičaj, ali u Bačku Topolu.
Sačuvano je ostalo samo dvadeset i sedam njegovih slika te četiri zidne kompozicije u bajmačkoj crkvi koju je oslikao u razdoblju 1907.-1908. godine. Kopilovićeve slike se danas nalaze u Gradskom muzeju Subotica, Zavičajnoj galeriji Dr. Vinko Perčić u Subotici, Subotičkoj biskupiji i u privatnom vlasništvu.
»Značaj slikara Stipana Kopilovića ogleda se u činjenici da je jedan od rijetkih slikara impresionista vojvođanskoga podneblja, a ujedno i jedini slikar impresionist iz redova bačkih Hrvata. Njegovi malobrojni sačuvani radovi svjedoče nam o talentu koji je posjedovao, a kojega je samo djelomice realizirao u svojemu kratkom životu umjetnika samotnjaka. Imao je svega jednu izložbu za života, a priređene su mu dvije retrospektivne izložbe, 1991. te 2007. u Galeriji Vinko Perčić. Najzaslužniji za otkrivanje i valorizaciju njegovog opusa je subotički povjesničar umjetnosti Bela Duranci koji je i autor monografije posvećene Kopiloviću«, kaže povjesničar umjetnosti Branimir Kopilović.
(Ne)poznati velikani
Program je održan u okviru projekta Godine novog preporoda kojim se čuva sjećanje na velikane i značajne događaje ovdašnjih Hrvata. Također, tiskana je i brošura o Kopilovićevom djelu i životu koju su posjetitelji mogli dobiti.
»Kažu kako svaki narod koji se ponosom sjeća svojih velikana ima pravo na budućnost, ali ako želimo kazati da imamo velikane, moramo ih poznavati. Zbog toga smo danas ovdje. Od 2012. godine trudimo se kroz 'Godine novog preporoda' predstavljati gdje je to moguće one ljude koji su ostavili duboke tragove u kulturi. Zamislite u Bajmaku – jednog biskupa Lajču Budanovića čiju smo 150. obljetnicu rođenja prošle godine svečano obilježili. Htjeli smo doći u Bajmak, nije nam se nekako posložilo, ali ne možemo preskočiti Stipana Kopilovića koji je ovdje iznad nas bio na skelama početkom 20. vijeka i slikao ove predivne slike. Kako da se ne sjetimo čovjeka koji je ukrasio crkvu u kojoj vi svakodnevno zahvaljujete Bogu za život, molite za zdravlje i želite sve najbolje svima koji ovdje žive«, rekla je ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković.
Lokalna bi zajednica trebala njegovati sjećanje na zavičajne velikane, kakvih u Bajmaku nije mali broj, naveo je župnik vlč. Róbert Erhard.
»Činjenica je da je Bajmak toliko dao – umjetnike, slikare, vajare, svećenike, biskupe... Ako ih ne znamo cijeniti ili odati poštovanje i sjećanje na te naše mještane, kako ćemo onda poštovati žive i imati poštovanja jedni prema drugima? Znate, to je veliko bogatsvo, obišao sam mnogo župa i sigurno je svugdje bilo nekih znamenitih stanovnika, ali ne kao ovdje u Bajmaku – to je dar. Mislim da se vrlo, vrlo malo zajednica time može pohvaliti. Jesu li oni nama bitni, postoje li u nekoj našoj svijesti to je pitanje na koje moramo i večeras odgovoriti, ali zahvalimo se Gospodinu što imamo i pokojnog gospodina Stipana Kopilovića koji je našu crkvu oslikao, neka ga Gospodin nagradi vječnom srećom«.
U sklopu večeri nastupio je i zbor bajmačke župe pod ravnanjem Bele Anišića.
D. B. P.
