Kultura
Posvećenost vjeri, tradiciji i riječima
Nedavno je iz tiska izašla knjiga subotičke pjesnikinje, publicistice, kiparice, rodom iz Sumartina na Braču, Josipe Dević pod nazivom Put križa za najmlađe. Dogodilo se to točno na blagdan sv. Josipa, sveca koji se, kako ističe ona, prepliće kroz njen život. Osim ove knjige, povod za razgovor s njom je i Udruga Hrid, koju je osnovala koncem prošle godine prije svega s ciljem očuvanja tradicije i narodnih običaja.
Put križa za najmlađe
Knjiga je to, tj. slikovnica za djecu dobi od tri do deset godina i govori o temi koju im je prilično teško opisati/dočarati, približiti im što se tih dana u Isusovu životu doista dogodilo.
»Najčešće su djeca upravo te dobi nekako lepršava, zaigrana i teško im je privući pozornost na ozbiljnije teme kao što je pobožnost križnog puta. Moja nevjesta Antonija, ukazavši na nedostatak slične literature u ponudi, mi je dala ideju da napišem ovako nešto i nekako sam istog momenta znala da ću to i uraditi. U knjizi je na djeci prihvatljiv način opisana svaka postaja i prate ih ilustracije ugodne dječjem oku, a opet vjerno pokrivaju povijesni događaj. Ilustracije potpisuje Višnja Mihatov Barić, umjetnica iz Zagreba, koja je njima tako lijepo 'obgrlila' tekst. Osmišljavale smo ih dogovarajući se oko svake od njih«, kaže Josipa Dević.
Specifičnost ove knjižice je, kako dodaje, i u tome što je Put križa napisan tako kao da sâm Isus vodi dijete od postaje do postaje, obraća mu se, upoznaje se i zbližava s njime kroz situacije bliske dječjem uzrastu.
»Tijekom puta pita ga je li se umorio, objašnjava mu što se dogodilo i sam događaj pokušava djetetu približiti na njemu shvatljiv način, uspoređujući s onim što djeca te dobi moguće proživljavaju. Na taj način na kraju svake postaje u riječima i minijaturi stoje savjeti, poruke, ono što je djetetu današnjice lako shvatljivo i prepoznatljivo, do same poruke na kraju, dakle Nedjelje uskrsnuća, koja govori o vječnom životu kojemu svi težimo«, pojašnjava ona, ističući kako su za Put križa za najmlađe zainteresirani i stariji koji su je i poručili.
Knjiga je tiskana u tisuću primjeraka, a u prvih tjedan dana prodano je već pola tiraže.
»To puno govori o njezinoj potrebi, prepoznatljivosti i vrijednosti kao štiva za najmlađe, ali i pomoćne literature u duhovnom obrazovanju. Povratne informacije i reakcije na nju su jako lijepe. Video snimke i dječje izjave, komentari su jedinstveni i dodatna motivacija, neizmjerno sam zahvalna za to«, kaže autorica.
Križni put za mlade
Josipa Dević je autorica i knjižice Križni put za mlade koja je prije oko deset godina nastala u suradnji s mladima iz župe Uskrsnuće Isusovo u Subotici.
»Tada smo u župi subotom imali omladinske susrete za srednjoškolce i mlade. Okupljali bismo se, razgovarali na temu koja je njima bila interesantna, putovali smo, imali razne humanitarne akcije. Rad s njima u trajanju od pet godina bio je predivno iskustvo. Knjižica je jedan od zajedničkih projekata za koju smo sami osmislili prateće prikaze scena, a fotografije kao ilustracije potpisuje Antonija Sudarević, danas Dević. Ova knjižica postajama Isusova križnog puta provodi mlade kroz teme bliske njihovu uzrastu – teškoće s kojima se susreću, nepravde, osude, osobna traženja, krivi izbori, zlostavljanja, bolest, rastanci…«, pojašnjava Josipa.
Kako dodaje, osim u osobnoj pobožnosti križnog puta, knjižica Križni put za mlade rado je prihvaćena u raznim molitvenim zajednicama, ali i sigurnim kućama i domovima, te je odatle i došlo najviše pozitivnih povratnih informacija kako od korisnika tako i njihovih roditelja i odgajatelja.
»Osim zahvalnosti koju osjećam, te poruke ohrabruju i obvezuju na još konkretnije i kvalitetnije razvijanje i korištenje talenta koji mi je dan«, ističe ona.
Udruga Hrid
Koncem prošle godine Josipa Dević je osnovala Udrugu Hrid (skraćenica od Hrvati izvan domovine), kojoj je akcent na kulturi i umjetnosti, a ciljeva ima puno.
»Jedan od glavnih je očuvati tradiciju i običaje naroda. Želja je okupljanje naših ljudi različitih dobnih skupina kroz rad više sekcija, koji njeguju običaje kraja iz kojeg dolaze. Čuvari su tradicije, ali su i djelić bogatstva suživota na ovom području i, iako možda neotkriveni dio zajednice, itekako važni članovi sa svojim mogućnostima i stremljenjima«, navodi Josipa.
Udruga trenutno ima nešto više od 20 članova, svih dobnih skupina i profesija (prednjače umjetnici), ali s istom željom.
»Imamo zajedničku želju za što više prilika i mogućnosti za okupljanjem gdje bismo kroz razgovor i druženje poticali jedni druge na stvaranje, zatim na zajedničke projekte kroz manifestacije koje su u planu naših aktivnosti, a njima sličnih još nije bilo na našim prostorima. Tu su, primjerice, i žene koje se bave ručnim radom, bore se za svoj kruh i tu bi Udruga mogla pomoći kroz npr. osiguravanje nekog izložbenog prostora gdje bi se ti radovi mogli izložiti i kupiti. Također, tu je i povezivanje s poduzetnicima, posebno ženama poduzetnicama s kojima bi se mogla ostvariti poslovna suradnja.«
Osim onih rodom iz Hrvatske, a žive ovdje, Josipa Dević ističe da su u Udrugu dobrodošli svi i ovim putem poziva zainteresirane da im se pridruže.
»Želimo poraditi na okupljanju, susretima, raznim akcijama, jer jako puno naših ljudi je još uvijek van zajednice, van događanja; žive svoje živote unutar obitelji i uskog kruga ljudi, a možda su željni prikazati npr. dio zavičajnog bogatstva i običaja iz mjesta iz kojih potječu. U Vojvodini konkretno ima jako puno Dalmatinaca, Ličana, Hercegovaca i sigurno je da to bogatstvo ljudi s kojima smo u suživotu daje poticaj da možete još više raditi na jačanju zajednice, veseliti se zajedničkim projektima, a time ujedno raditi i na kristalizaciji identiteta sve s ciljem prepoznatljivosti svakog od nas kao jednako vrijednog člana u suživotu s pripadnicima drugih naroda.«
Josipa Dević podsjeća da je nedavno održana izložba »Snagom svetog Josipa« u predvorju Gradske kuće u Subotici, prvi događaj održan u organizaciji Udruge Hrid, te izražava nadu da će ona zaživjeti i da će krovne institucije prepoznati njihov rad i pomoći im.
Čuvajmo Riječ!
Mnoge Josipine aktivnosti i angažmani čvrsto su povezani s riječima i, kako ističe, jako je važno biti njihov čuvar.
»Svi smo na to pozvani, ne samo mi kojima je pisana riječ ljubav ili profesija. Istina je da sve manje pazimo na riječ. Skloni smo obezvrijediti je, uzimamo je zdravo za gotovo i ne cijenimo je kao što su je cijenili i držali do nje naši stari. Postoji opasnost da nam riječi postanu jeftine, govorimo u slengu, onako kako je 'in', zamjenjujemo ih sličicama i dovodimo u opasnost da našu materinsku riječ, naš govor, prepustimo prošlosti i zaboravu. Nadalje, ne pazimo toliko što izgovaramo, olako se daju obećanja, a tu je, nažalost, i lažni privid da je moderno i moćno koristiti ružne riječi. A Riječ – riječ je vječna. Riječ nas odvaja od životinjskog svijeta, Riječ nas definira kao narod, a ono što govorimo definira nas kao osobe. Kaže se 'Kakve su ti misli, takav ti je život'. A možemo slobodno reći da se po našim riječima, onima koje izgovaramo vidi kakav nam je život, tko smo, što smo, što gajimo u sebi. Zato je jako bitno kako se izražavamo, kako čuvamo Riječ i u konačnici kako je prenosimo mlađim naraštajima. Oni će naučiti i sačuvati najprije ono što od nas čuju i tu leži naša odgovornost«, poručuje na koncu Josipa Dević.
I. Petrekanić Sič
Foto: Antonija Dević
