Tema
Različiti profili iz istih temelja
Upis djece u osnovnu školu traje još mjesec dana, a roditelji imaju pravo izabrati na kom nastavnom jeziku će njihova djeca pohađati nastavu. U narednu školsku godinu upisuju se djeca koja su rođena 2016. godine, kao i djeca rođena u siječnju i veljači 2017. godine.
Škola je dužna upisati svako dijete s područja koje toj školi pripada, no kada su u pitanju hrvatski odjeli, budući da ih nema u svim školama, roditelj ima pravo dijete upisati u školu po izboru u kojoj već postoji cjelovita nastava na hrvatskom jeziku.
Kvaliteta i potpora kroz cijelo školovanje
O kvaliteti nastave na hrvatskom jeziku, kao i brojnim pogodnostima svjedoče i maturanti srednjih škola. Neki od njih su cijelo školovanje u sustavu obrazovanja na hrvatskom, neki su bili samo srednju školu, a neki pak samo osnovnu.
»Nakon vrtića Marija Petković – Sunčica, koji je na hrvatskom jeziku, moji roditelji su odlučili upisati me i u nastavu na hrvatskom jeziku. Sada kada to promatram, mislim da u našoj obitelji nije niti bilo dileme oko toga«, priča Ana Kujundžić, maturantica Kemijsko-tehnološke škole na smjeru veterinarski tehničar.
»U mojoj obitelji i mlađa braća, pa i sestre su dio obrazovanja na hrvatskom jeziku, a budući da sam i sama bila, znam da se radi kvalitetno i predano. Veterina je nešto što me zanima i što volim, te je to prevagnulo kod odabira srednje škole. Iako sam školovanje nastavila na srpskom jeziku, to mi nije predstavljalo nikakav problem niti kod upisa, a ni kasnije u školovanju. O tome su mi govorile i prethodne generacije, a sada i sama tome svjedočim«, kaže Ana i dodaje da joj je želja upisati Veterinarski fakultet u Zagrebu.
Ono što je još istaknula jeste potpora kroz cijelo školovanje, brojna putovanja i druženja, koja, kako je rekla, ostaju u sjećanju.
U sličnoj situaciji je bila i Iva Ivković Ivandekić iz Đurđina, koja je također u nastavi na hrvatskom još od vrtića, pa sve do srednje škole, Gimnazije Svetozar Marković, koju sada završava.
»Zahvalna sam roditeljima što su mi omogućili kvalitetno obrazovanje i donijeli tu odluku umjesto mene. Kada je došao red na moju odluku kod upisa u srednju školu, odlučila sam nastaviti školovanje na hrvatskom jeziku, a odluku je učvrstilo to što opći smjer u gimnaziji pruža balans između prirodnih i društvenih znanosti, a to mi je bilo važno, jer tada još nisam znala što bih dalje upisala i čime se bavila. Svakako da je tome doprinijelo i društvo i činjenica da i dalje mogu biti među svojima«, kaže Iva i dodaje: »Eto, nakon školovanja na hrvatskom, moj dalji plan je upisati studij web dizajna u Novom Sadu. Svoje obrazovanje ću pamtiti po druženju s prijateljima iz razreda, po dogodovštinama iz škole, putovanjima, koja su nam bila osigurana. Podrška koju smo imali tijekom cijelog školovanja puno znači i sigurno da na nekim mjestima nikada ne bismo bili da nismo bili dio obrazovanja na hrvatskom jeziku«.
Obrazovanje na hrvatskom jeziku Marko Cvijetić započeo je u srednjoj školi, kada je iz Novog Sada došao u Suboticu.
»Tada mi je sve bilo novo, ali sam se brzo prilagodio. Smatram da je obrazovanje na hrvatskom bila dobra odluka, a sada mi to još više znači, jer planiram nastaviti školovanje u Hrvatskoj. Moja preporuka svim roditeljima, pa i malim maturantima je nastava na hrvatskom jeziku. Jedna od prednosti obrazovanja na hrvatskom je sudjelovanje u brojnim međunarodnim projektima, te često putovanje u Hrvatsku. Svako putovanje je priča za sebe, a na njima smo uživali sa svojim vršnjacima, društvom iz odjela, ali i novim poznanstvima diljem Hrvatske«, priča Marko koji planira upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Marko je opći smjer u Gimnaziji ocijenio kao mogućnost podjednako učiti prirodne i društvene znanosti, a kako je rekao upravo radi toga je s velikom lakoćom odlučio koji će fakultet upisati.
Na dobrim temeljima se lakše gradi
Maturantica srednje Muzičke škole u Subotici Lucija Vukov je u obrazovanju na hrvatskom bila u vrtiću i osnovnoj školi, a srednju školu je nastavila na srpskom jeziku.
»Odluku mojih roditelja da me upišu u vrtić na hrvatskom jeziku danas smatram ispravnom i korisnom za moju budućnost. U osnovnu školu na hrvatskom jeziku došlo nas je puno iz vrtića, međusobno smo se poznavali i ponijeli dobre temelje, prave vrijednosti. Redovito smo išli na vjeronauk, primali sakramente i bili podrška jedni drugima. Iako sam sada u nastavi na srpskom jeziku, nikada nisam imala problema niti sa školom niti privatno. Od malih nogu smo naučeni što smo i tko smo, ali isto tako i da cijenimo sve ostale. Nikada svoje nisam nametala drugima, ali isto tako me nikada nije sramota govoriti o svojoj naciji, običajima, vjeri i jeziku«, priča Lucija i dodaje: »Danas još uvijek postoje roditelji koji se razmišljaju oko upisa u hrvatske odjele, ali svi mi, generacije prije nas i naša, smo svjedoci kvalitete nastave, da su djeca u dobrom okruženju, da će se naučiti pravim vrijednostima. Ne trebamo bježati od onoga što smo, imamo priliku koju trebamo iskoristiti. O putovanjima su mnogi već pričali, te ću samo dodati da su nam upravo ta putovanja proširila vidike i otvorila nove mogućnosti, a uz to smo se dobro zabavili, učili i međusobno zbližili. Iako srednju školu pohađam na srpskom jeziku, dobri temelji iz osnovne škole mi pomažu u pripremi za Državnu maturu i općenito za akademiju, a želja mi je upisati Muzičku akademiju u Zagrebu.«
Maturantica srednje Medicinske škole Tijana Vujković Lamić s radošću govori o svom dosadašnjem obrazovanju.
»Kao dijete koje je u obrazovanju na hrvatskom jeziku od samog početka – od vrtića, smatram da imam puno više privilegija nego netko tko se školovao na srpskom jeziku. Privilegiji kreću od vrtića, gdje smo učili više jezika, mnogo više smo putovali i to nisu bile obične ekskurzije nego putovanja na more i bezbroj drugih destinacija. Nakon vrtića u osnovnoj školi nas je bilo 20, a od toga 13 iz istog vrtića, što je, kad danas gledam, za dijete od 6-7 godina odličan start. Isto tako, mojim roditeljima je bilo veliko olakšanje to što udžbenike nisu morali kupovati. Pravo je vrijeme za osvrt, a kad to učinim mogu reći da su to bile bezbrižne godine koje smo proveli skupa i tijekom kojih smo stekli bezbroj uspomena. Kasnije, kod odabira srednje škole, svi smo otišli svojim stopama i svatko je upisao srednju školu koju je želio. Moja odluka je bila srednja Medicinska škola i to smjer fizioterapeut, te sam tako nastavila školovanje na hrvatskom jeziku, s još njih troje iz osnovne škole«, priča Tijana i dodaje kako je još u dilemi što dalje: »Jedna od opcija mi je studij u Hrvatskoj, ali još nisam sigurna jesam li spremna otići odavde. Ono što znam jeste da su moji roditelji napravili pravu odluku kada su me upisali u nastavu na hrvatskom jeziku, a znam da ću jednoga dana i ja moje dijete usmjeriti na taj put«.
Ž. V.
