Kolumne

Oporba i njihovi čvorovići

Da su kojim slučajem u središtu medijske pažnje, predizborne »aktivnosti« u Subotici po svojim bizarnostima nadmišile bi i one beogradske. Taman kada je žabokrečina lokalne političke scene prekrila posljednji krug na površini što ga je proizveo listić priopćenja Pokreta građanske Subotice (PGS) o bojkotu izbora iz njezinih se dubina pojavio »blupić« u vidu najave formiranja liste Subotica protiv nasilja – biram Suboticu – koju čine Narodni pokret Srbije (NPS), Demokratska stranka (DS), Zeleno-levi front (ZLF), Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i Demokratska zajednica Hrvata (DZH) – a čija je nositeljica bivša ravnateljica Suvremene galerije, povjesničarka umjetnosti Nela Tonković. Na taj način građani Subotice koji nisu skloni aktualnoj vlasti, a takvih je zacijelo i više od polovine, dobili su alternativu PGS-u, odnosno odgovor na nedavno pitanje iz naslova ove kolumne »a tko će nam sad biti oporba«.

Svjesni svoje snage i (ne)moći, ali i želje za »drugačijom Suboticom« u gradskom parlamentu, gradski odbori NPS-a, DS-a, ZLF-a, LSV-a i DZH-a ujedinili su svoje prutiće ne bi li od njih sastavili batinu kojom će iz kabineta lokalne samouprave istjerati dosadašnje koalicijske partnere, prije svega iz redova Srpske napredne stranke (SNS) i Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) te njihovih politički beznačajniih priljepaka. Za promatrača sa strane – onog sklonijeg Davidu u borbi s Golijatom i onog kojem je svaka vlast predmet provjere i analize – reklo bi se stvoreni su uvjeti za kakvu-takvu političku borbu čiji će ishod biti poznat u noćnim satima 2. ili jutarnjim 3. lipnja.

Međutim, tek nakon najave spomenute liste površina žabokrečine, zvane politička scena grada, počela se micati. Dio PGS-a, predvođen donedavnim šefom kluba vijećnika Miroslavom Milojevićem i bivšim gradonačelnikom Jenőom Maglaijem, najavio je također formiranje predizborne liste i tako učinio još zanimljivijim ovaj oporbeni cirkus. Nakon njihove najave o sudjelovanju na izborima neutralnom građaninu, onom sklonijem Davidu, ostaje zbunjilo u vidu nekoliko pitanja, od kojih su najvažnija bar dva: tko je pravi PGS – onaj za bojkot ili onaj za izbore, odnosno u čiju korist rade ako se bore protiv i ovako skrpljene oporbe?

Nije, međutim, ni to sve: krivotvorina falsifikata osvanula je prije šest dana i na mrežnim stranicama Gradskog odbora Stranke slobode i pravde (SSP). S istaknutim čaršavom na stolu subotičkog SSP-a na kom piše »Subotica protiv nasilja« u tekstualnom dijelu stoji kako je »u ovakvim okolnostima bojkot izbora jedini način (borbe, prim. a.)«! Kako se, dakle, duet Milojević-Maglai naknadno prikazao kao Bim a ostatak PGS-a (ako taj pokret u tom obliku uopće više i postoji) kao Bum tako i subotički SSP sve više podsjeća na Frita, a koalicija Subotica protiv nasilja na Fruta, što u konačnici daje sliku Šestorice veličanstvenih Čvorovića.

I što onda preostaje običnom građaninu, onom sklonom Davidu, kada sama oporba lopatama baca klipove u vlastite kotače a da prava borba još nije ni počela? Koji argument uzeti prije odluke o izlasku na izbore ili bojkotu 2. lipnja: da se vrijedi boriti u bilo kakvim uvjetima ili je upravo zbog istih tih uvjeta svaka borba uzaludna, pa treba izabrati neki drugi način za ostvarenje cilj(ev)a s jednim jednostavnim potpitanjem za ovu drugu opciju: koji? Naravno, otrežnjujuće ovih dana djeluje i postizborna slika iz Hrvatske: kako znati da te nakon izbora neće izdati upravo oni koji su se zaklinjali u svoju postojanost već nakon prvog poziva u zamjenu za neku funkciju, čineći od sebe lafa a od tebe koji si za njega glasao magarca? I kako se onda oprati pred sobom ne pitajući se što sam uopće sudjelovao u svemu tome i dao vlastiti legitimitet?

A opet: ima li smisla bojkot kada on nije jedinstven?

E, s takvim unutarnjim dijalozima ne bori se onaj koji je oduvijek navikao navijati za Golijata. Uvaljen u vlastiti komoditet gleda Božanskog i sluša bajke koje ga obasipaju sa svih strana. Ako ćeš gospodarski, tigar smo; ako ćeš vojno, sila smo; ako ćeš nacionalno, naše jedinstvo jamac je uspjeha; ako ćeš moralno, što su svjetske zavjere naspram nebeske pravde. I u pravu je: gledajući ovu oporbenu fisiju, iz stanja hipnoze probudit će se ljutit i zbunjen. Bajke su, priznat ćete, ipak ljepše. Makar bile i za odrasli svijet.

Z. R.