Kultura
Filmska borba za bolji svijet
Branka Bešević Gajić nagrađivana je filmska i televizijska redateljica, dramska i audiovizualna umjetnica, kreativna producentica i scenaristica. Rođena je 1982. u Pančevu, a živi u Beogradu. Završila je diplomske master studije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu diplomskim filmom Dom anđela. Usavršavanje nastavlja na umjetničkim interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu, gdje joj je fokus na filmskoj režiji u digitalnom mediju, te doktorira s interaktivnim filmom Odluka (koji je kasnije razvila u igrani dugometražni film). Potpisujući režiju, a ponegdje i scenarij, od 2010. godine snimila je ukupno jedanaest filmskih ostvarenja (igrani, dokumentarni, dokumentarno-igrani, animirani film) od kojih je osam nastalo u domaćoj, a tri u stranoj produkciji. Osim već spomenutih u pitanju su i naslovi: Dreams, Lauš, Sveti Mardarije vladika bez adrese, Svjedočanstva, Corona, Milojev dar, A u Londonu muk i Izvan vremena.
Članica je strukovnih udruženja u Srbiji, ali i Europske filmske akademije sa sjedištem u Berlinu.
Također, bila je članica brojnih stručnih žirija na festivalima u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.
Umjetnički credo
Bešević Gajić realizirala je filmove različitog žanra, tematike i duljine, te nas je na početku razgovora zanimalo može li se uspostaviti neka zajednička nit među ovim ostvarenjima, nešto što bi bio umjetnički credo naše sugovornice.
»Svoja sam i ne pristajem na kompromise, također projekte biram u skladu sa svojim senzibilitetom, kao i fokus, koji mi je iznad svega na autorskom filmu, a manje na komercijalnom. Moja misija se temelji na borbi za ljudska prava i slobodu svih ljudi bez obzira na sve različitosti, jer ljepota života je upravo u njima. Moji filmovi se zasnivaju na težnji da svaki pojedinac preispita sebe i svrhu svog postojanja i to bi bio moj umjetnički credo kojim se vodim i koji me nadahnjuje. Dok sâm proces realizacije filma ovisi od tehničkih, ali i materijalnih mogućnosti te ga obavlja veliki broj stvaralaca i suradnika. Filmska ekipa, odnosno produkcija filmova, je mjesto gdje se susreću, pa i sukobljavaju, umjetnička imaginacija, simbol čovjekove težnje za slobodnim ponašanjem i igrom i neumoljiva racionalna logika materijalnog, industrijskog svijeta. Najbitnije mi je da ljudi unutar ekipe u svim fazama stvaralačkog procesa (preprodukcija, produkcija i postprodukcija) teže k zajedničkom cilju, a to je da odbacimo taštinu i da svatko radi svoj posao najbolje moguće, jer tako je jedino realno da naš film ugleda svjetlost dana«.
Debi s Laušom
Debitirala je s dokumentarno-igranim filmom Lauš iz 2014. koji se bavi životom i karijerom jednog od najpoznatijih jugoslavenskih glumaca Žarka Lauševića, a na jednoj drugoj razini priča »o zlom vremenu i mnogim žrtvama u njemu«. Film je bio u kino distribuciji u Srbiji i regiji, te je prikazan na festivalima diljem svijeta, među ostalim i u Moskvi gdje je osvojio nagrade i priznanja za režiju i umjetnički doprinos.
»Najbitnije je istaknuti da Žarka Lauševića nisam branila, a ni osuđivala, već sam prišla temi veoma studiozno i istražila sve uzroke koji su doprinijeli katastrofalnim posljedicama, mislim da su upravo to bili najveći izazovi u radu na ovom filmu. Laušević je bio još jedna od kolateralnih žrtava ekstremnih nacionalističkih politika. Film Lauš uzburkao je javnost u regiji. Film govori o jednom vremenu koje je doprinijelo tragediji koja se dogodila u umjetnikovom životu, pojavi višestranačkog sistema, nacionalizma, što je značila predstava Sveti Sava u tom periodu, zašto je glavni akter ove priče nosio pištolj sa sobom, o njegovom životu prije i nakon tragedije 1993. Njegovu tragediju preživljavala sam kao netko tko je i sam odrastao u tom zlom razdoblju, koje je uzrok mnogih nedaća koje su nas zadesile u kompletnoj regiji. Lauš, osim što prikazuje nesretnu sudbinu glumca, govori o primitivizmu, nacionalističkoj histeriji, metežu i ‘šešeljevskoj Srbiji’. U tadašnjim ratnim okolnostima, Lauševića su identificirali s ulogom sv. Save koju je igrao, u čemu je najveći apsurd, jer glumac niti je pisao a niti režirao taj komad. Naime, ekstremistički krugovi predstavu o sv. Savi smatrali su skrnavljenjem ‘srpskih ideja’, ‘nedostatkom patritotizma' i u konačnici – kontradržavnim djelovanjem, a glumac je bio samo kolateralna šteta. Međutim, činjenica je da su tada represivni organi bili svjesni političkih okolnosti te su zbog toga i dali Lauševiću pištolj – sve ostalo je već povijest«, kaže redateljica.
Protiv nasilja nad ženama
Dugometražni igrani film Odluka je interaktivni film koji se bavi temom partnerskog nasilja, a zasnovan je, kako kaže, na istinitom događaju.
»Umjetnost je tu da ukazuje na važne probleme u društvu i zato je veoma važno da svatko iz svog kruga djelovanja reagira, kako bismo pomogli žrtvama da prepoznaju nezdrav odnos, ali i da im pomognemo da izađu iz istog. U tome je poanta mog preispita sebe i svrhu svog postojanja filma, gdje se publika mogla aktivirati i na osnovu odabranih ishoda, mogla je sagledati uzroke i posljedice partnerskog nasilja, ali i svoje najvažnije uloge u tome kao okolina koja bi morala reagirati, jer nasilje nije problem samo pojedinaca već i okruženja koje bi se trebalo više angažirati i pomoći žrtvama. Treba naglasiti da je Srbija duboko patrijarhalno društvo u kojem su predrasude i stereotipi o nasilju prema ženama više pravilo nego izuzetak. U samom istraživačkom procesu, kao i u razgovorima sa stručnim ljudima koji imaju višedesetljetno iskustvo rada sa ženama koje preživljavaju nasilje, pokazuje nam da se ono u našem društvu često tolerira, minimizira, negira, pa čak i potiče, a nažalost ta atmosfera je trenutno prisutna i u javnosti kao i transparentni rezultat jer se broj žrtava uvećava iz godine u godinu. Na mnogim primjerima vidljivo je duboko nerazumijevanje traume žena koje su preživjele bilo koji vid nasilja, jer se dovodi u pitanje istinitost svjedočenja žrtvi, one se optužuju zašto su do sada šutjele i potpuno se previđa koliko je teško govoriti o tome; tako je isto i kada je pitanju partnersko nasilje uvijek smo mi krive jer smo same izazvale. Dodatno, same smo birale zašto smo šutjele trećinu svog života i tako dalje, a mi znamo da neke žrtve i ne progovore nikada. Moj poriv da snimam igrani film na temu partnerskog nasilja je upravo bio moj osobni vapaj koji je dvadeset godina zrio u mojoj utrobi, kao i krik zbog toksične društvene atmosfere desetljećima unazad u kojoj se žrtvama ne vjeruje, u kojoj se one dodatno zastrašuju, u kojoj se one osuđuju, u kojoj se odgovornost prebacuje s počinitelja na njih, gdje se otvara prostor da se nasilje ponavlja i uvećava, da se žrtve izlažu sekundarnoj viktimizaciji (jednom su preživjele nasilje, sada ga ponovo doživljavaju u i od strane javnosti). Nisam sigurna da će ovaj film promijeniti svijet, ali ako bar spasi i jednu žrtvu smatrat ću da je postigao svoj cilj. Zbog toga film Odluka smatram najhrabrijom odlukom, kao i potezom, ali i otpuštanjem svoje osobne traume, ali i pionirskim aktivističkim pothvatom koji je prepoznat od stručne javnosti kao izuzetan doprinos igranom filmu. Njegova interdisciplinarnost ogleda se u spoju dramske i digitalne umjetnosti u interaktivnom kodu. Interaktivni film koji je ugledao svjetlost dana na velikom kino platnu, gdje se slika nakon određene sekvence zamrzavala i nudili su se izbori, gdje je publika mogla sa svog sjedišta birati ishode i krajeve filma. Film će biti prikazan 9. svibnja, za Dan Europe, u Pragu i zbog toga sam veoma ponosna«, navodi Bešević Gajić.
Pandemija, povijest, nogomet…
Za vrijeme koronavirus pandemije tema se sama nematnula, te je tako nastao njezin kratki animirani film Corona.
»Animirani film Corona nastao je na poslijediplomskom doktorskom studiju za vrijeme karantene. Film je u profesionalnoj produkciji realiziran u ožujku 2020., kada je situacija uzrokovana koronavirusom u punom kapacitetu pogodila planet. Tamo gdje je počela nova etapa života za svakog pojedinca na globalnoj razini, koja je sada iza nas, ali u tom trenutku nije bilo sigurno hoćemo li se boriti protiv pandemije ili će nas ona pobijediti, pitanje je bilo, kao u Hamletu – biti ili ne biti, pitanje je sad?. Imala sam puno uspjeha i svjetsku premijeru u Zagrebu s tim filmom«.
Njezin dugometražni dokumentarni film Svedočanstva iz 2020. inspiriran je manastirom Tumane dok film Milojev dar iz 2022. govori o Miloju Nikoliću, junaku Drugog balkanskog rata. Posljednje dvije godine realizirala je dokumentarac A u Londonu muk o nogometašu Duletu Saviću i njegovom slavnom golu protiv Arsenala te film Izvan vremena o etno pop pjevačici Bilji Krstić.
Smotra hrvatskog filma u Beogradu
Bešević Gajić potpredsjednica je Zajednice Hrvata Beograda Tin Ujević te članica Udruge banatskih Hrvata. Od prošle godine je i selektorica Smotre hrvatskog filma u Beogradu koju organizira upravo ZHB Tin Ujević uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
»Kao aktivna članica Zajednice Tin Ujević svojim radom u sektoru kulturnih i umjetničkih događaja, sudjelujem na očuvanju manjinskih prava i hrvatskog identiteta u Srbiji. Na posljednjoj održanoj sjednici uprave ZHB-a Tin Ujević predložena sam za zastupnika udruge što je skupština izglasala i usvojila. Pored poticanja kulturne i profesionalne suradnje, Smotra hrvatskog filma omogućava pripadnicima hrvatske manjine da se upoznaju sa svojom matičnom kulturom ali i značajnim hrvatskim stvaraocima, kao i sa stvaraocima iz Srbije, regije, svjetske kinematografije. Svi filmski žanrovi – igrani, eksperimentalni, dokumentarni prisutni su u selekciji smotre. Uveliko pripremamo 6. Smotru hrvatskog filma, koja će biti održana, kao i uvijek, u Jugoslovenskoj kinoteci, svi zainteresirani autori mogu prijaviti svoje filmove nastale u hrvatskoj produkciji putem filmfreeway platforme. Po isteku natječaja blagovremeno ćemo najaviti program i datume održavanja manifestacije.«
Na kraju razgovora dotaknuli smo se i njezinih aktualnih projekata i planova.
»Sada mi je fokus na novom igranom filmu Identitet koji se bavi potragom za vlastitim identitetom i zalaže za ljudska prava, jer u današnje vrijeme imamo mnogo podjela. Dirnulo me je kao nekoga tko je u vječnoj potrazi za vlastitim identitetom, ne zato što ne znam tko sam nego zbog stigmatizacije okoline koja vas želi natjerati, da ne možete osjećati sebe cjelovitim nigdje i gdje će uvijek biti ta skupina, kojoj će smetati vaš identitet i koja nema sluha za toleranciju i iznad svega ljudska prava. Tako je nastao moj novi igrani film Identitet koji je trenutno u fazi pripreme, a snimat će se u hrvatsko-srpskoj koprodukciji. Sa mnom na scenariju rade scenarist Agim Sopi, koji je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, i direktor fotografije Sylejman Kllokoqi. Snimat će se pretežno u Slavoniji, u Vinkovcima, zatim u Vojvodini, u Beogradu i na Kosovu«, navodi naša sugovornica.
D. B. P.
