Intervju
Jačanje jezičnih kompetencija
Lektorat hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu otvoren je 2018. godine, a prvi lektor bio je dr. sc. Tomislav Ćužić. Na njegovo mjesto 2021. dolazi magistar edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistar edukacije povijesti Perica Vujić iz Županje. Nakon trogodišnjeg mandata, Vujić u listopadu odlazi s Lektorata što je i bio povod za intervju s njime. Osim o radu Lektorata, s njime smo razgovarali i o pitanjima vezanim za jezik i govore te književno stvaralaštvo ovdašnjih Hrvata.
Lektorat hrvatskog jezika u Novom Sadu sada pohađa šesta generacija polaznika. Kompetencije tamo stječu različite skupine, kažite nam više o tome...
Tijekom moje prve akademske godine 2021./22. program namijenjen zaposlenicima u prosvjeti uspješno je završilo 12 polaznica i polaznika koji su većinom bili zaposlenici osnovnih škola, uključujući i tajnicu jedne osnovne škole. Tečaj hrvatskog jezika namijenjen medijskim djelatnicima te je akademske godine završilo devet polaznica i polaznika iz Subotice i troje iz Novog Sada. Iduće akademske godine u okviru Lektorata odrađen je program za djelatnike u školama i to je tada bila najveća i najraznolikija grupa. Grupa se sastojala od dvadeset polaznika iz srednjih škola, osnovnih škola i vrtića te raznih profila: matematika, fizika, biologija, likovna kultura, engleski jezik, povijest, razredna nastava i srpski kao nematerinski jezik. Također, prvi je put u okviru lektorata održavana nastava i u Centru za jezike jer je tečaj hrvatskog jezika za potrebe građana upisala jedna polaznica iz Beograda. U ovoj akademskoj godini (2023./24.) program namijenjen prosvjetarima pohađa, i privodimo nastavu i ispite kraju, sedam polaznica i jedan polaznik, dominantno su odgojiteljice i učiteljice razredne nastave. Tijekom akademske godine tečaj je za medijske djelatnike održan zbog zainteresiranosti u obama semestrima: u zimskom su semestru bile dvije polaznice iz Novog Sada, a u ovom ljetnom jedan je polaznik iz Subotice i jedna polaznica iz Segedina. Također, tijekom svih spomenutih godina na početku i na kraju semestra održano je testiranje poznavanja hrvatskog jezika za sve studente koji su koristili razne stipendije kako bi išli na kraći studijski boravak ili čitav semestar na jedno od sveučilišta u Hrvatskoj. Tako su neki studenti iskoristili stipendije i tijekom ljeta 2023. godine učili hrvatski jezik u Dubrovniku.
Kako je koncipiran program Lektorata?
Službeni je naziv dvosemestralnog programa u okviru Lektorata »Program za stjecanje kompetencija iz hrvatskog jezika i književnosti s metodikom rada«. Program se izvodi u okviru Centra za usavršavanje nastavnika i obrazovanje tijekom čitavog života Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Novom Sadu. Cilj je programa usavršavanje polaznika u hrvatskome standardnome jeziku, podrobnije upoznavanje hrvatske književnosti i kulture te usvajanje metodičkih načela nastave hrvatskoga jezika. U prvome semestru polaznici imaju dva obvezna kolegija: Metodika – hrvatski jezik u nastavi i predškolskom odgoju i Hrvatski jezik I. Na metodičkom kolegiju nastojimo upoznati polaznike s metodičkim nazivljem i praksama u Hrvatskoj, dok se na jezičnom kolegiju bavimo pravopisnom i fonološkom normom hrvatskog standardnog jezika. U drugom je semestru obvezni kolegij Hrvatski jezik II., gdje se bavimo svim ostalim normama hrvatskog standardnog jezika (morfološka, sintaktička i leksička), i dva su izborna kolegija: Hrvatska kultura i društvo i Hrvatska književnost. Izborne kolegije polaznici biraju prema svojem radnom mjestu: prvi je kolegij namijenjen predmetnoj nastavi, srednjoškolskim nastavnicima i svima koji u svojim zaduženjima imaju nastavni predmet Hrvatski jezik s elementima kulture, dok je Hrvatska književnost namijenjena razrednoj nastavi i odgojiteljima jer je naglasak na pregledu dječje književnosti. Osim tog dvosemestralnog programa, Lektorat djeluje i u okviru Centra za jezik gdje polaznici mogu upisati tečaj hrvatskog jezika za građane, za medijske djelatnike, a mogu, ako im treba, dobiti i usluge prijevoda i/ili lekture tekstova na hrvatskom jeziku.
Kako vidite položaj hrvatskog jezika u odnosu na druge manjinske jezike (mađarski, slovački, rusinski, rumunjski, ukrajinski) na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu? Naime, na tom fakultetu postoje odsjeci i za hungarologiju, slovakistiku, rusinistiku i rumunjistiku. Pri razmatranju ove teme, možemo uzeti u obzir i to da u Hrvatskoj, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji Katedra za srpsku i crnogorsku književnost…
U Zagrebu na Filozofskom fakultetu u okviru Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnost postoji Katedra za srpsku i crnogorsku književnost još od 1994. godine, dok su Hrvati nacionalna manjina u Srbiji koja nema mogućnost studiranja svog materinskog jezika. Ostali manjinski jezici na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu imaju svoje odsjeke i katedre, mada je primjetan sve manji broj studenata upravo na tim smjerovima.
Mislite li da postoji osnova za to da Lektorat hrvatskog jezika preraste u katedru kakve imaju neke druge nacionalne manjine u Vojvodini?
Kada bi postojala obostrana inicijativa, da, zašto ne? Na tržištu postoji potreba za diplomiranim kroatistima, o čemu svjedoče i učitelji hrvatskog jezika koji dolaze iz Hrvatske da bi radili u školama. Osim škola, postoji još niz institucija u kojima bi Hrvatima u Srbiji trebalo biti omogućeno da imaju svoje jezične predstavnike, a za to je potreban stručan kadar.
Prema Vašim iskustvima iz nastave i s »terena«, koliko ovdašnji Hrvati poznaju standardni hrvatski jezik? Koje su nam najčešće pogreške?
Ovdašnji su Hrvati dobro informirani gdje mogu naći podatke o hrvatskom standardnom jeziku kada imaju dvojba oko uporabe neke riječi ili izraza. Trude se, no pod utjecajem jezika svoje okoline i griješe tako da se često mogu čuti pitanja koja počinju konstrukcijom »da li«, uporaba »da« s glagolom u prezentu kada je to suvišno, još uvijek ima dvojba oko pisanja »ije« i »je«, no to se još može sve korigirati.
Kako ocjenjujete stanje vezano za hrvatske govore u Vojvodini – govore bunjevačkih i šokačkih Hrvata?
Često se na jezikoslovnim skupovima mogu čuti istraživanja koja se tiču govora bunjevačkih i šokačkih Hrvata i vidi se ta povezanost organizacija s institucijama iz Hrvatske, primjerice. Često se može vidjeti da su na predstavljanjima knjiga o šokačkim i bunjevačkim Hrvatima prisutne profesorice dijalektologije s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku. Organizacije su na području Vojvodine vrlo aktivne i služe se svim mogućnostima promocije u medijima pa često o nekim aktivnostima, manifestacijama mogu pročitati i kad sam u Hrvatskoj.
Kako ocjenjujete kvalitetu obrazovanja na hrvatskom kada su u pitanju poznavanje hrvatskog jezika kod nastavnog kadra i učenika?
Teškoća imaju, osobito kada su stručna terminologija i nazivlje u pitanju, no ono što bih istaknuo kao najvažnije obilježje nastavnog kadra i učenika je to da se zaista trude usvojiti spomenuto i ono što me veselilo u radu s mojim polaznicima je da se ne ustručavaju pitati i reći neke svoje dvojbe kako bih im pomogao u daljnjem radu.
Koliko ste upoznali književno stvaralaštvo Hrvata u Srbiji – u prošlosti i sadašnjosti?
Što se tiče stvaralaštva u prošlosti, još prije dolaska bio mi je poznat Ivan Antunović i njegov rad i stvaralaštvo, no dolaskom ovdje upoznao sam se i s ogromnim opusom Balinta Vujkova i Matije Poljakovića. Što se tiče suvremenih autora, čitao sam Julijanu Adamović i njezin roman Divlje guske, i stavio sam na popis za čitanje Nevena Ušumovića i Jasnu Melvinger.
I u svojem znanstvenom radu bavite se temama vezanim za Hrvate u Vojvodini...
Počevši s radom kao lektor u Vojvodini otvorilo se jedno novo područje istraživanja koje mi do tada nije bilo dostupno ili nisam bio toliko informiran. Tu bih istaknuo i pohvalio rad Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata jer su digitalizirali toliko materijala koji su sada preko njihove internetske stranice dostupni za istraživanje svima koji su zainteresirani za Hrvate u Vojvodini. Sudjelovao sam na konferencijama u Mostaru i Osijeku gdje sam izlagao o jezičnim obilježjima zbirke Cvjetovi mećave Balinta Vujkova, u Varaždinu sam izlagao o Subotičkom Športskom Listu, u Osijeku o novom udžbeniku na hrvatskom jeziku za predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, a na Danima Balinta Vujkova o humoru u komedijama Matije Poljakovića. Također, objavljeni su i radovi s područja jezikoslovlja i lingvostilistike u Godišnjaku za znanstvena istraživanja ZKVH-a. Svim tim radovima i osobito izlaganjima na konferencijama želim potaknuti i ostale istraživače drugih znanstvenih područja da se uključe u proučavanje Hrvata u Vojvodini.
U javnom se prostoru nerijetko može čuti mišljenje kako su hrvatski i srpski isti jezik, čak se i na katedrama slavistike u inozemstvu tako tretiraju. Koje je Vaše mišljenje o ovom pitanju?
Rekao bih vrlo kratko da su izvanjezični, politički razlozi zakomplicirali cijelu situaciju oko odnosa naših jezika i da će to potrajati još dugo dok budu postojale struje koje će uporno ignorirati ono što kaže jezikoslovlje.
Intervju vodio: Davor Bašić Palković
