Kultura
Kazalište, slamarke, cvijeće…
U poznatoj manifestaciji Noć muzeja tradicionalno sudjeluju i institucije i udruge Hrvata u Srbiji. Tako je bilo i ove godine: u subotu, 18. svibnja, programe su priredili Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i HKC Bunjevačko kolo u Subotici te Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame i HKPD Matija Gubec u Tavankutu.
Subotički HNK
U ZKVH-u otvorena je izložba »Hrvatsko narodno kazalište u Subotici (1945. – 1951. – 1980.)« kao doprinos inicijativi institucija hrvatske manjine za reosnutkom kazališnih praksi na hrvatskom jeziku u toj teatarskoj kući. Postav izložbe čine dokumenti, publikacije, fotografije i plakati iz arhive ZKVH-a, NIU Hrvatska riječ i zbirke kolekcionara Ljudevita Vujkovića Lamića. Prikazani su i sadržaji iz arhive dramskog pisca Matije Poljakovića koju su njegove kćeri darovale ZKVH-u. Autor izložbe je stručni suradnik u Zavodu Branimir Kopilović, a izložbu je otvorila Nevena Baštovanović, suradnica na izložbi i autorica elaborata pod nazivom »(Ponovni) Osnutak Drame na hrvatskom jeziku u Narodnom kazalištu u Subotici«.
U naslovu izložbe naznačene su tri godine: 1945. kao godina osnutka Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici 1945., 1951. kao godina spajanja ove kazališne kuće s Mađarskim narodnim kazalištem u Subotici (Narodno pozorište – Népszínház) te 1980. kao godina kada su posljednji puta postavljeni komadi na mjesnom govoru subotičkih Hrvata, bunjevačkoj ikavici (posljedni je bio Divojke sa šora Đure Franciškovića).
Poslijeratni HNK bio je iznimno produktivan: u razdoblju od 1945. do 1947. godine realizirano je 13, 11 odnosno 15 premijera. Na sceni su se, među ostalim, mogli vidjeti predstave Matija Gubec Mirka Bogovića, Dundo Maroje Marina Držića, Crvenkapica Vladimira Nazora, Zlatarevo zlato Augusta Šenoe, Iz mraka Miroslava Feldmana, Dubravka Frana Gundulića, Prst pred nosom Jože Horvata te kolaž Od Gundulića do danas (8 od 39 komada). Najpoznatiji zavičajni dramatičar bio je Matija Poljaković kojemu je od 1950. do 1969. godine postavljeno čak 15 komada. Do 80-ih godina od hrvatskih autora s ovih prostora izvođeni su i komadi Tomislava Ketiga, Pavla Bačića, Antuna Karagića, Petka Vojnića Purčara, Ivice Jakočevića, Lajče Lendvaija, Đure Franciškovića. Također, na repertoaru su se našla djela poznatih hrvatskih autora Miroslava Krleže, Marije Jurić Zagorke, Ive Brešana ili Fadila Hadžića.
Inspiracija za dalje
»Povijest, čiji je mali segment raskoši ovdje izložen, uči nas da smo dio kontinuuma i da naše današnje odluke imaju korijene u prošlim iskustvima i posljedice za buduće generacije. Ova izložba treba biti veliki poticaj, inspiracija i nadahnuće za rad, za težnje širokih razmjera. Naime, prekid postojanja kulturne institucije Hrvatskog narodnog kazališta u Subotici čije posljedice osjećamo i zbog kojih već godinama trpimo, utječe na kvalitetu života našega naroda i očuvanje našega identiteta, ali i na kvalitetu kulturnog života cjelokupne zajednice grada«, rekla je Baštovanović.
Kao povode za priređivanje ove izložbe ravnateljica ZKVH-a Katarina Čeliković navela je dva razloga: skoro otvorenje nove zgrade Narodnog kazališta te neodgovaranje vlasti na inicijativu o obnovi Drame na hrvatskom jeziku koja je pokrenuta prije godinu dana.
Otvorenju izložbe prisustvovao je i ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Tomislav Žigmanov koji je naveo da i hrvatska manjina, poput mađarske, slovačke, rumunjske ili rusinske, treba profesionalizirati svoje kazališne prakse.
»Sve nacionalne zajednice imaju pravo na jednaku manjinsku institucionalnu infrastrukturu, što pretpostavlja i područje kulture. Bez profesionalnog kazališta, koje imaju sve brojnije zajednice u Vojvodini, nema suvremenih kulturnih praksi. I Hrvati ga trebaju imati«, naveo je Žigmanov dodajući kako inicijativa hrvatskih institucija vezana za kazalište, u kontekstu ostvarivanja jednakosti, ima podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.
»Cvijet – ukras života i baštine«
HKC Bunjevačko kolo je ove godine priredilo izložbu likovnih radova, nošnje, rukotovorina i predmeta s motivima cvijeća pod nazivom »Cvijet – ukras života i baštine«. Izlošci su bili iz fundusa Centra. Također, tradicionalno se mogao pogledati i etno postav Bunjevačka soba koji postoji u okviru Centra. Tijekom večeri u više navrata izveden je folklorni program: nastupio je dio izvođačkog ansambla i dječji ansambl (predizvođačka skupina) s bunjevačkim plesovima.
Od njive do muzeja
Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame i HKPD Matija Gubec iz Tavankuta priredili su u spomenutoj Galeriji izložbu pod nazivom »Nagrade i priznanja slika od slame«. Na etno salašu Balažević potom je predstavljen etno posav »Ispod svile šling – donje rublje Bunjevaka« (opširnije u rubrici Sačuvano od zaborava na 36. i 37. stranici). Večer je završila folklornim programom na ljetnoj pozornici etno salaša, gdje su nastupili KUD Ivan Goran Kovačić iz Velike (Hrvatska) i domaći Gubec.
Putujući kroz arhiv HKPD-a Matja Gubec, izložba »Nagrade i priznanja slika od slame« predstavlja izbor nagrađenih i istaknutih slika i predmeta te individualnih i skupnih priznanja tavankutskih slamarki koje su dobile na različitim likovnim smotrama. Među izloženim radovima mogle su se vidjeti slike Marije Dulić, Marije Vojnić, Rozalije Tot Kiš, Jozefine Skenderović, Eržike Gubičak, Kate Kujundžić, Jelene Balzam, Karoline Ostrogonac, Branke Vujić, Vere Bašić Palković i Ane Šujić. Izložene su bile i tri nagrade koje se također tiču stvaralaštva u tehnici slame: Povelja Republike Hrvatske iz 2011. godine, certifikat Ručno izrađeni dekorativni proizvod od slame suvenirskog tipa koji je dodijeljen od Ministarstva privrede Srbije 2022. godine kao i srebrna povelja Suncokret ruralnog turizma Republike Hrvatske dodijeljena od Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj 2023. godine.
»Od vremena početaka organiziranog i kontinuiranog rada slamarki u Tavankutu prošlo je više od pola stoljeća, a slamarstvo je postalo prepoznatljivo kao važan element nematerijalnog kulturnog naslijeđa bunjevačkih Hrvata. Tavankut je pružio plodno tlo slamarstvu, a ono je Tavankutu osiguralo obilježenost vrijednim djelima slamarki. Razvijanje i prenošenje na mlade generacije prakse stare više od stotinu godina uloga je koju su preuzeli članice i članovi dviju tavankutskih udruga: HKPD Matija Gubec i Galerija Prve kolonije naive utehnici slame. Bogatstvo arhivskih dokumenata, izložbenih kataloga, plakata, pozivnica, novinskih članaka, filmskih zapisa, fotografija… govori o svijesti i potrebi da se sjećanje podupre i materijalnim tragovima. Iz njih danas možemo iščitavati puteve kojima je slamarstvo putovalo, brzinu kojom se razvijalo, teškoće u kojima je opstajalo, ali i uspjehe koje je postiglo. Iako najstariji predmeti od slame nisu nastali s namjerom da se jednoga dana razviju u izložbene predmete, njihov je razvojni put prošao od njive do muzeja, od ukrasa na ruci do lijepoga koje krasi privatne i javne izložbene prostore«, navodi povjesničarka umjetnosti Ljubica Vuković Dulić u tekstu koji prati izložbu.
Osim Vuković Dulić, na otvorenju izložbe govorili su još poznata slamarka Jozefina Skenderović i bivši predsjednik Gupca Ladislav Suknović.
D. B. P. / I. B.
